Damir Miloš, rođen 12. studenog 1954. u Rijeci. Nakon završene srednje škole upisao se na Filozofski fakultet u Zagrebu i diplomirao Filozofiju i Fonetiku (kao dva A predmeta) i stekao stručni naziv profesora filozofije i fonetike. 1983. godine upisuje se na postdiplomski studij na Katedri za filozofiju Filozofskog fakultete u Zagrebu. 1986. godine završio je program postdiplomskog obrazovanja za znanstveno usavršavanje u trajanju od četiri semestra i izradio magistarski rad Tijelo i govor, koji je iste godine obranio kod profesora Danila Pejovića i stekao stručni naziv magistra znanosti iz područja filozofije. Magistarski rad bavi se filozofskom antropologijom te posljedicama njezinih istraživanja na spoznajnu teoriju. Već prije stjecanja diplome počeo je raditi u Centru SUVAG (kod prof. Guberine) gdje se kao fonetičar bavio rehabilitacijom sluha slušno oštećene djece. Istodobno, stručno se usavršavao kod dr. Pansinija (u Vinogradskoj bolnici), kojemu je uža specijalnost bila dijagnostika. Tijekom pet godina suradnje s dr. Pansinijem bliže je se upoznao s problemima percepcije djece i ljudi sa slušnim i vidnim oštećenjima, što je bio i razlog pisanja magistarskog rada u kojemu je percepcija kao sinestezija osjetila bila osnovna tema.

Nakon pet godina rada u Centru SUVAG pozvan je na Katedru za fonetiku da kao asistent na drži predavanja i seminare iz područja Teorije govora. Jasno, u središtu interesa bila je sinestezija osjetila kao ono što prethodi svakoj mogućnosti govora. Kao asistent na Katedri za fonetiku bio je do 1989. godine (od 1985.), "kada sam zbog ekonomske krize bio prisiljen otići iz Zagreba i zaposliti se u Opatiji."

U Opatiji radi kao instruktor jedrenja i sljedećih 15 godina provodi na moru kao profesionalni jedriličar, direktor ACI-marine Žut (na Kornatima je živio pet godina), direktor sportskog programa ACI i organizator regata. Kao jedriličar dva je puta preplovio Atlantik.

U međuvremenu je stekao status književnika i "moje se pisanje uvijek temeljilo na teorijskom znanju, tj. na uvijek i ponovno tematiziranom problemu sinestezije osjetila".

Od 2004. godine ima status samostalnog umjetnika i u potpunosti se posvetio pisanju. Od 2006. godine ponovno predaje na visokoškolskoj ustanovi, ovaj put u Rijeci na Akademiji primijenjene umjetnosti (Sveučilišta u Rijeci) gdje predaje kao vanjski suradnik "Filozofiju umjetnosti". Živi i radi u Vodicama.

Bibliografija
Pogled grad (1985), Se (1987), Smrt u Opatiji (1988), Bijeli klaun (1988), Nepoznata priča (1989), Autobiografija (1989), Kapetanov dnevnik (1991), Zoe (1992), Nabukodonozor (1995), Otok snova (1996), Kravata (1998), Klitostora (2000), Smetlar (2005), Kornatske priče (2006), Cesta (2008), Meke ulice (2008)