Misli: možda se patnja šakom baca u mnoštvo, i možda zato uvijek velik dio padne na neke, a malo ili ništa na druge.
----------------
Možda je nebo veliko slatkovodno more i možda ljudi ne hodaju ispod neba nego iznad njega, možda mi vidimo stvari naopačke, možda je zemlja zapravo nebo, a kad ljudi umru, kad ljudi umru, možda padaju i uranjaju u nebo.
----------------
Izgovarao je riječi koje nisam mogao odgonetnuti jer su se, kako su izlazile iz usta, pretvarale u glazbu. U glazbu kakvu nikada nisam čuo, u glazbu instrumenata koje nisam prepoznao, ali pretpostavljam da su bile harfe, jer su harfe instrumenti anđela.
----------------
Ljudi su maleni dio svijeta, i ja ne razumijem ljude. Znam što čine i neposredne razloge zbog kojih to čine, no znati to znači ono što je vidljivo, odnosno, znači ne znati ništa. Mislim: možda ljudi postoje i jesu, i možda za to nema nikakva objašnjenja; možda su ljudi dio kaosa i nereda koji u sebi nose, i možda je to ono što ih objašnjava.
----------------
Tvoj će pogled ostati u mome pogledu kada umrem i budem mrtav promatrao ravnice koje će biti tvoj pogled što se polako smrkava. Tvoj će pogled ostati u mojim zaboravljenim rukama i nitko se neće sjetiti da ga ondje potraži. Mislim: nikada se nitko ne sjeti tražiti stvari ondje gdje one jesu, jer nikada nitko ne zna što misli dim ili oblaci ili pogled.
----------------
Mislim: možda u ljudima postoji neko svjetlo, možda neki sjaj, možda ljudi nisu sačinjeni od tame, možda su izvjesnosti poput povjetarca u ljudima i možda su ljudi te izvjesnosti koje nose.
----------------
Nema jutara koja bi oživjela, to danas znam. Ne mogu se izgraditi novi dani povrh jutara kojih se sjećamo.
----------------
Dižem glavu i gledam noć na nebu, ne zvijezde nego crni prostor koji ih razdvaja.
