Pisci na mreži - Ivan Babić

babic foto1

Srijeda, 24. svibnja 2023., od 17 do 18:30 sati

Za sudjelovanje pratite POVEZNICU!

Gost 125. programa Pisci na mreži bit će Ivan Babić, „pjesnik koji temeljito promišlja temeljna pitanja umjetničkoga stvaranja, koji umije izgraditi zahtjevan lirski narativ čije je pojedinačne pjesme moguće čitati kao fragmente veće cjeline, ali i samostalno. Pritom je oblikovao jednu od dojmljivijih inačica pjesme u prozi u recentnome pjesništvu te pokazao zavidan smisao za detalj, sliku i prigodnu poetsku parabolu.“ (K. Bagić). Mnogo toga se može još dodati, a mnogo toga saznat ćemo, vjerujemo, iz razgovora s autorom u programu Pisci na mreži.

Namjera nam je danas u razgovoru s Ivanom Babićem, a u idućim virtualnim susretima i s drugim hrvatskim autorima, autoricama, saznati: tko su oni, kako, zašto i za koga pišu? Željeli bismo s našim gostima na mreži, s hrvatskim piscima (različitih generacija, poetika, zanimanja…) i s vama – prisutnim učenicima i nastavnicima, sa sudionicima na udaljenim mjestima – ući u njihove radionice, proći labirintima njihovih književnih tekstova, dobiti pouzdaniji uvid kako i gdje žive, što čitaju, što im je važno u procesu pisanja, što misle o novim tehnologijama i mogućnostima komuniciranja s drugima, koji su njihovi uzori i životni izbori?

Ukratko: htjeli bismo izravno, u razgovoru, različitim pitanjima i novim, drukčijim odgovorima, učiniti složenu mrežu hrvatske književnosti (kulture) dostupnom i preglednom za čitanje, kretanje, stjecanje različitih iskustava i za uživanje. Želimo saznati kako čitati hrvatske pisce i njihove tekstove, želimo ih upoznati i učiniti vlastito vrijeme važnijim i boljim nego što nam se, nerijetko, čini da ono jest.

Vjerujemo da su za ovu priliku razgovor s Ivanom Babićem, odnosno njegovi tekstovi i njegov nama ispričani život, više nego dobar i uzbudljiv izbor.

Molimo vas pročitajte ponuđene tekstove, potražite u knjižnici i na internetu tekstove o Ivanu Babiću da biste saznali više od onoga što sada znate o njemu. Čitajte, pitajte i sudjelujte s nama. Izbor glazbe, fotografija, scene iz filmove, ilustracije, ako ih bude, također su dio onoga što nam želi reći o sebi.

Dodaci

Ivan Babić, Izbor iz poezije, 2023.

 

Poveznice

 

Voditelji programa Pisci na mreži

Mirela Barbaroša-Šikić, AZOO

Miroslav Mićanović, AZOO

 

 

Krešimir Bagić

POGLED IZ DUBRAVE

Zbilja, ima li u stihovima zbílje!?

 

Dvoje je pjesnika gotovo u istom trenutku objavilo knjige koje nedvosmisleno uključuju reference na zbilju. Radi se o Ivanu Babiću i Ivani Perica. Babić je u zbirci Koncepcija vrta na rubovima jedne građanske biografije stvorio osobit lirski lik, a Perica je u zbirci Mirila željezničku nesreću u Rudinama izdignula u arhetip ljudske tragedije.

 

O kompleksnim odnosima zbilje i poezije govori se otkad je stiha, a izvjesno je jedino to da se između ta dva pojma ne može staviti znak jednakosti. S jedne strane, čitatelja, znatiželjnika ili teoretičara uvijek iznova privlači priroda poetskoga prikazivanja kakva stvarnog događaja ili lika, tj. njegova neidentičnost s tim događajem ili likom. S druge strane, i najegzotičnije plodove pjesničke imaginacije čitatelj, znatiželjnik ili teoretičar nerijetko pokušava privesti na poznati teren i razumjeti ih preko vlastitoga iskustva predmetne stvarnosti. Nije naodmet još jednom ponoviti: i kada „preuzima“ temu iz zbilje, poezija ju temeljito preobražava, podvrgavajući je svojim konvencijama (žanr, metar, ritam), aktualizirajući jaz između svijeta i jezika, nudeći višak u kojemu se zapravo kristaliziraju njezini uvidi, iskustvo i semantika.

Dvoje je pjesnika gotovo u istom trenutku objavilo knjige koje nedvosmisleno uključuju reference na zbilju. Radi se o Ivanu Babiću i Ivani Perica. Babić je u zbirci Koncepcija vrta (Studio moderna i Naklada Đuretić, Zagreb, 2014. na rubovima jedne građanske biografije stvorio osobit lirski lik, a Perica je u zbirci Mirila željezničku nesreću u Rudinama izdignula u arhetip ljudske tragedije.

 

Iskonski umjetnik

Ivan Babić (1961) pjesnik je koji je u dosadašnje tri knjige (Kasna molitva prstiju, Zvizda i Stigme svagdana) posvjedočio stilsku i tematsku raznolikost, iskušavao različite lirske oblike, metre i ritmove, progovarao s margina poznatih tekstova. U Koncepciji vrta zatječemo pak pjesnika koji je u potpunosti došao do glasa, teme i oblika. Zbirku čini 68 – mahom kratkih – pjesama u prozi raspoređenih u cjeline Kao, Ana, Vrt i Kraj. Na početku kao motto navedena je rečenica „Kupujem boje da ne bih s novcem živio“ Nikole Bilića-Jeličića kojega pjesnik predstavlja kao prijatelja i umjetnika. Iako je to jedino mjesto na kojemu se Bilić-Jeličić izrijekom spominje, Babićeva se zbirka pretvara u poetski portret tog čovjeka. Na temelju oskudnih podataka moguće je kazati da je Nikola Bilić-Jeličić (1960–2012) obrazovanjem bio akademski slikar, a nagnućem ekscentrični konceptualist, suvremenik događanja na hrvatskoj umjetničkoj sceni od kraja sedamdesetih godina. No nerado je izlagao, dapače ustrajno je bježao od javnosti, pozornice i galerijskih svjetala, na koncu se vratio u rodne Studence gdje je do smrti živio i stvarao prema mjeri svojih nadahnuća i motiva. Među ostalim Bilić-Jeličić se bavio eksperimentalnom i multimedijalnom umjetnošću, karikaturom i dizajnom, izvodio performanse, postavljao instalacije u javni prostor i sl. Iako praktično nepoznat u umjetničkim krugovima, iza njega je ostalo golem i nesređen opus.

Rekreirajući jedan umjetnički put Babić ispisuje pohvalu osamljenosti, plahosti i vjeri u umjetnički eksperiment. Portret koji se rađa na stranicama Koncepcije vrta portret je iskonskoga umjetnika, umjetnika iz udžbenika, posvećenika, čovjeka koji živi u svjetovima koje stvara, koji se s njima rađa i umire poput pisca koji svako malo baca ispisane listove i kreće ispočetka ili slikara koji prije prvog poteza kistom uranja u bjelinu platna. U uvodnom ciklusu Kao Babićev umjetnik prikazan je kao čovjek koji otiske svojega nadahnuća „nanosi na papir i na lice“, koji stvara strasno i eruptivno. On je, veli pjesnik, zarobljenik poredbe, obitava u rječci kao i putuje s njom u druge riječi, predmete, bića, smislove, svjetove. Logika imaginacije gospodari njegovim životom. Ili, pjesnikovim riječima:

Ostavljam trag – osluškivao je jeku u sebi. Trag na papiru, trag na platnu, trag na zidu, na koži, na kori stabala, na nebu, trag u nekome.

Kao i ovu, autor još nekoliko pjesama organizira oko stvarnih ili apokrifnih iskaza svoga poetskog lika, iskaza koji zrače paradoksalnom ili zagonetnom oštroumnošću, npr.: „Nestalno se ne mijenja“ ili „Trošim vrijeme, trošim prostor“. Središnja cjelina zbirke Vrt otvara se pak umjetnikovom rečenicom „Vrt je ušao u sobu“, a nastavlja opisom sobe prepunom „rašeljkinih bobica i lišća, ptičjega izmeta i perja, užurbanih žutih mrava“. Citirani rečenica i opis naznačuju sasvim osobit vrt, vrt u kojemu je sve izmiješano, spojeno, zamjenjivo, pomično i gibljivo. Taj vrt je metafora umjetnikova svijeta, istodobno opijajuća i zbunjujuća, blistava i opasna. On je mjesto na kojemu se susreću red i nered, cvijet i korov, poznato i nepoznato. Iz teksta u tekst mijenja se njegov izgled, raspored i broj njegovih stanovnika, smjenjuju se vjetrovi, svjetlost i mrak, godišnja doba, zelenu boju nadomješta smeđa, nju bijela, broj staza neprestano varira, divlje i pitome životinje dolaze i odlaze. Ivan Babić zapravo obnavlja tradicionalnu simboliku vrta kao zemaljskog raja ili sjećanja na izgubljeni raj, kao „svijeta u malom, ali i povratka prirode u prvobitno stanje, poziva na povratak prvobitnoj prirodi bića“ (Chevalier – Gheerbrant). Još u 3. st. kineski je pjesnik Xi Kang uskliknuo: „Kakva li užitka! Šetam vrtom, prolazim beskonačnošću.“ Taj je usklik sasvim podudaran s emocionalnim odnosom Babićeva umjetnika spram vrta. Konceptualac se na koncu posvetio koncepciji vrta, iz (prividnog) kaosa izronit će možda čitav kozmos.

Tekstovi Ivana Babića su kratki, aforistični, oklijevaju između opisa i naracije, koncentriraju se na pojedinosti i trenutke u kojima se začinje događaj, u kojima njegov umjetnik kreće na neko od svojih nepredvidivih putovanja. Jezgrovitošću, logičnošću i skladnom unutrašnjom organizacijom pjesme u prozi taj pjesnik kao da stvara kontrapunkt umjetnosti svoga lika te upravo tako upozorava na njezin golem artistički potencijal, npr.:

„U stari škartac umotao je korijen maslačka s grozdićima suhe zemlje. Kasnije će zemlju smrviti, dodati pljuvačku i cvjetni prah, smiješati boju i biljci udahnuti neki novi život.“

Ivan Babić se u Koncepciji vrta predstavio kao pjesnik koji temeljito promišlja temeljna pitanja umjetničkoga stvaranja, koji umije izgraditi zahtjevan lirski narativ čije je pojedinačne pjesme moguće čitati kao fragmente veće cjeline, ali i samostalno. Pritom je oblikovao jednu od dojmljivijih inačica pjesme u prozi u recentnome pjesništvu te pokazao zavidan smisao za detalj, sliku i prigodnu poetsku parabolu. Izvjesno je da je Koncepcija vrta od Nikole Bilića-Jeličića stvorila jedinstvenog vrtlara, a od Ivana Babića pjesnika koji tu jedinstvenost umije uvjerljivo istaknuti. (…)

Vijenac, 531– 533 – 10. srpnja 2014. 

 

Bilješka o autoru

Ivan Babić rođen je 23. ožujka 1961. u Imotskom. Zavičajno mi je mjesto Studenci (Imotska krajina). Osnovnu školu završio je u Studencima, a srednju školu u 3. riječkoj gimnaziji u Rijeci. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je kao – profesor filozofije i ruskog  jezika i književnosti. Godine 2020. stekao je zvanje višeg knjižničara. Od 1984. godine prevodio je poeziju, prozu i teorijske tekstove s ruskog jezika za mnoge hrvatske časopise i novine i za 3. program Hrvatskoga radija. Godine 1998. izabran je za prevoditelja godine u tjedniku Hrvatsko slovo. Od 1994. zaposlen je u Knjižnicama grada Zagreba, a trenutno radi kao voditelj mreže Knjižnice Sesvete. Osnivač je i više od dvadeset godina voditelj tribine Kulturni četvrtak u Sesvetama i programa poput Sesvetski pjesnički maraton, Stihotron itd. Lektor je i urednik više izdanja. Priredio je više knjiga i zbornika. Piše kritičke osvrte i recenzije u književnim časopisima i tekstove iz područja knjižničarstva. Dugogodišnji je voditelj nekoliko literarnih natječaja za učenike osnovnih škola Grada Zagreba i Zagrebačke županije i urednik zbornika s radovima sudionika natječaja. Višegodišnji je član Povjerenstva za poeziju Hrvatskoga sabora kulture i Nagrade Tin Ujević (DHK). Priređivač je i urednik zbornika poezije Sesvetski oblok, Zagreb, 2006. Objavio je i dijalektni rječnik Studenački rječnik, 2008. Poeziju objavljuje od 1996. godine na 3. programu Hrvatskoga radija i u mnogim književnim časopisima i novinama. Sudionik je pjesničkih festivala. Zastupljen je u više suvremenih antologija hrvatskoga pjesništva. Pjesme su mu objavljene u školskim čitankama, na više internetskih portala i prevođene na španjolski, njemački, ruski, bugarski i makedonski jezik. Godine 2015. dobitnik je Nagrade „Tin Ujević“ za knjigu Koncepcija vrta. Član je Društva hrvatskih književnika u kojemu je bio član Nadzornog odbora, Časnog suda i predsjednik Povjerenstva za primanje i provjeru članstva. Član je Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne i Slavenske akademije književnosti i umjetnosti.

Objavio prijevode s ruskog jezika: A. S. Puškin Pjesme - Bajke – Drame, Zagreb, 2002; O. Mandeljštam Razgovor o Danteu, Zagreb, 2011; Antologija ruskog slobodnog stiha Iznad svojega korijenja, Zagreb, 2019.

Objavio knjiga poezije: Kasna molitva prstiju, 1999; Zvizda, 2007; Stigme svagdana, 2011; Koncepcija vrta, 2014; Pogledi, 2016; Koncepcija vrta (e-izdanje), 2019; Umjetno disanje, 2020; Stihovodi, 2021. (poezija za djecu) i Šuma, 2023.