142. Pisci na mreži, 19. veljače (srijeda) 2025. u 17 sati: Pavlica Bajsić
Gošća 142. programa Pisci na mreži bit će Pavlica Bajsić, redateljica i dramaturginja, koja kaže da bi zbog obitelji ostavila sve, ali i da bi na kraju svoga rada u Centru Ribnjak svima htjela poqledati u oči. Vjerujemo joj i jedno i drugo, ali još je puno vremena i posla za njezin rad, entuzijazam i energiju. Mnogo toga se može još dodati, a mnogo toga saznat ćemo, vjerujemo, iz razgovora s autoricom u programu Pisci na mreži.
Namjera nam je danas u razgovoru s Pavlicom Bajsić, a u idućim virtualnim susretima i s drugim hrvatskim autoricama, autorima, saznati: tko su oni, kako, zašto i za koga pišu? Željeli bismo s našim gostima na mreži, s hrvatskim piscima (različitih generacija, poetika, zanimanja…) i s vama – prisutnim učenicima i nastavnicima, sa sudionicima na udaljenim mjestima – ući u njihove radionice, proći labirintima njihovih književnih tekstova, dobiti pouzdaniji uvid kako i gdje žive, što čitaju, što im je važno u procesu pisanja, što misle o novim tehnologijama i mogućnostima komuniciranja s drugima, koji su njihovi uzori i životni izbori?
Ukratko: htjeli bismo izravno, u razgovoru, različitim pitanjima i novim, drukčijim odgovorima, učiniti složenu mrežu hrvatske književnosti (kulture) dostupnom i preglednom za čitanje, kretanje, stjecanje različitih iskustava i za uživanje. Želimo saznati kako čitati hrvatske pisce i njihove tekstove, želimo ih upoznati i učiniti vlastito vrijeme važnijim i boljim nego što nam se, nerijetko, čini da ono jest.
Vjerujemo da su za ovu priliku razgovor s Pavlicom Bajsić, odnosno njezini tekstovi, rad i njegov nama ispričani život, više nego dobar i uzbudljiv izbor.
Molimo vas pročitajte ponuđene tekstove, potražite u knjižnici i na internetu tekstove o Draganu Juraku da biste saznali više od onoga što sada znate o njemu. Čitajte, pitajte i sudjelujte s nama. Izbor glazbe, fotografija, scene iz filmove, ilustracije, ako ih bude, također su dio onoga što nam želi reći o sebi.
Poveznice
https://www.jutarnji.hr/kultura/kazaliste/bila-sam-honorarac-i-podstanar-25-godina-a-kad-sam-osnivala-obitelj-nisam-mogla-dobiti-kredit-15148856
https://www.youtube.com/watch?v=17EkcEkSKIc
https://www.teatar.hr/tag/pavlica-bajsic/
https://multimedijalnakoliba.hr/en/pavlica-bajsic-2/
Voditelji programa Pisci na mreži
Mirela Barbaroša-Šikić, AZOO
Miroslav Mićanović, AZOO
RadioTeatar
Pavlica Bajsić Brazzoduro o najranijim sjećanjima na legendarnog oca i pažljivom čuvanju njegova bogatog nasljeđa i baštine
Najveći opus Zvonimira Bajsića pripada radiju, a ljubav našeg najnagrađivanijeg radijskog autora u zemlji i inozemstvu prešla je i na njegovu kćer, koja obilježava važne obljetnice svog RadioTeatra – središnji dio programa održat će se od 15. do 17. listopada, u Gavelli, a popratni u Mjesnom odboru Malešnica kao i u "radijskim šetnjama“ po nekoliko ulica u centru Zagreba
Piše: Nikolina Kranjec
"Radio je za mene dio djetinjstva. Odrastala sam uz tatu koji je bio radijski, televizijski i kazališni redatelj, pisac, dramaturg, svjetski poznat zbog dokumentarne radio drame. On je 1968. godine s dokumentarnom radio dramom "Zbogom" odlučio probati "pisati" s mikrofonom, izašao je na ulicu i snimao dokumentarne prizore. Nakon toga ih je danima i noćima pažljivo montirao i oblikovao jedan sasvim novi svijet. Izgubila sam ga dosta rano", priča nam nagrađivana dramaturginja i redateljica Pavlica Bajsić Brazzoduro (51), kći legendarnog Zvonimira Bajsića po kojem danas nosi ime i studio HRT-a za koji rijetki nisu čuli.
Bez oca je ostala kada je imala 13 godina, no dobro pamti zvuk njegove pisaće mašine i magnetofona koji su imali kod kuće. "Pomagala sam mu, kada bi se neka vrpca odmotala, ja bih je namatala. Stavljala sam indigo papire u pisaću mašinu, vodio me u režiju u Šubićevoj ulici i sjećam se posebnog mirisa, mira i tišine koji su tamo vladali", prisjeća se.
I Pavličina djeca krenula su umjetničkim stopama
Bili su to Pavličini prvi doticaji s radio dramom, nakon kojih je trebalo proći 10 godina da im se putevi opet spoje. „Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu vidjela sam oglas za radijske suradnike na Hrvatskom radiju i javila se. Počela sam šegrtovati po redakcijama, najduže se zadržala u Dječjem i obrazovnom programu. Nije postojao način da se bogata baština radiodramskog i dokumentarnog programa prenese na mlade i zato smo počeli krasti ključeve režije. Ostajali smo do kasno, posuđivali magnetofonske vrpce, preslušavali ih, vodili zapisnike. Osmislili smo sami sebi edukaciju. To je bio moj drugi susret s tatinim bogatim djelom. Kasnije, kada sam radila kao dramaturginja u zagrebačkim kazalištima, imala sam potrebu afirmirati taj zvuk i shvatila da se u radiju nalaze snaga i bogatstvo. Tada je nastala moja prva predstava „Hoerspiel – mala knjiga za slušanje (i gledanje)“ -- otkriva osnivačica RadioTeatra koji obilježava 11. obljetnicu postojanja i 60 godina od prvih radijsko kazališnih izvedbi u Frankopanskoj ulici.
"Hoerspiel – mala knjiga za slušanje (i gledanje)" bila je njena prva predstava i još uvijek igra
"U Gavelli prvi put gostujemo, to mi je važno jer kazališni dio otvaramo s "Bajsovim vrpcama", verzijom remakea Samuela Becketta "Posljednja vrpca" koja je izvedena prije točno 60 godina kao radiodrama uživo, s glumcem Svenom Lastom, a režirao ju je moj tata. U to je vrijeme postojala inicijativa javne radioscene u Zagrebu, ali nije opstala", pojašnjava naša sugovornica.
Njen RadioTeatar obilježava 11. obljetnicu postojanja i 60 godina od prvih radijsko kazališnih izvedbi u Frankopanskoj ulici
Ali opstao je RadioTeatar koji se ne bavi samo kazalištem, već i promocijom koncentriranog slušanja, izvođenjem uživo i koncertima. Vodi ga kći njezina starijeg brata i pjesnika Tomice Bajsića (56), Nina Bajsić (30) uz suradnice Mateu Antunović, Gretu Ivoš, te Luciju Gudlin, koje predstavljaju novu generaciju teatra koja polako stasa. Predstojeća događanja uvod su u proljeće, kada će praizvesti "Mediteranski brevijar", najprevođeniju knjigu Predraga Matvejevića, uz dramatizaciju Olje Savičević Ivančević, glazbu Dina Brazzodura, glumačku izvedbu Gavellinih glumaca i glazbenike.
Pavličin privatni i profesionalni put iznimno je zanimljiv i turbulentan. Studirala je etnologiju i bohemistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, potom magistrirala dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, nakon toga je od 2003. do 2005. živjela i studirala u Parizu gdje je i magistrirala estetiku na Paris 8 Saint-Denis na temu zvuka i dokumentarnog filma. Dokumentarne radio drame i ars akustike su joj emitirane na Hrvatskom radiju, ORF-u, Švicarskom radiju, Rundfunk Berlin Brandenburg, Deutschlandradio Berlin, BBC-u, Chicago Public Radiju i Australian Broadcasting Corporationu.
"Pariški period mi je bio koristan jer sam se povukla od freelancanja na neko vrijeme, od kazališnih dramaturgija, od režija sinkronizacija na dugometražnim animiranim filmovima, umirila se i počela otkrivati svoj autorski glas", konstatira Pavlica, koja je zbog posla preselila u Berlin, gdje je dobila danas 15-godišnjeg sina Pavla, u braku sa sada bivšim suprugom, glazbenikom Dinom Brazzodurom.
"Vrijeme u Berlinu mi je iznimno važno, živjela sam tamo deset godina, u više navrata. Naime, moj pokušaj da se vratim kući u Zagreb nije uspio jer ovdje kao slobodna umjetnica nisam mogla dobiti posao. To i podstanarstvo bili su razlog ponovnog odlaska u Njemačku", prisjeća se Pavlica, koja je prije 12 godina dobila i kći Zvonku. Konačni povratak u rodni grad, nakon sedam berlinskih godina, desio se 2020. kad je krenula intenzivnije razvijati RadioTeatar, koji je cijelo vrijeme vodila iz Berlina putujući vlakom simo-tamo.
Pavlica je živjela u Parizu i Berlinu
Djeca su joj krenula umjetničkim stopama. Zvonka glumi u predstavi redatelja Gorana Kulenovića "Djevojka za zbogom" koja će se uskoro moći pogledati u Kerempuhu. Počela je glumiti s deset godina, ne pohađa dramsku grupu, opuštena je, voli to. Imala je i ulogu u filmu "Dnevnik Pauline P.". A sin je na svog tatu koji je glazbenik, svira violončelo. Ne znam u kojem će smjeru otići, oni su svjetovi za sebe. Ja im želim da otkriju nešto što vole", poručuje i dodaje kako i dalje s njima zajedno odlazi u Berlin svake godine. "Brzo se vežem za prostore, za neke periode života. Živjela sam u kvartu u kojem sam sve imala i nisam imala osjećaj velegrada. Svakodnevni život bio je gotovo seoski. Bilo mi je bitno da me znaju majstori, konobari u kafiću, knjižničari. Da postoji taj ljudski moment i gdje god sam živjela, trudila sam se ostvariti ga".
Jedan od njenih najznačnijih projekata u Berlinu je "Eter nad Berlinom" – njemačka verzija njezine prve predstave koja je u suradnji s berlinskim Senatom za kulturu i kazalištom Ballhaus Ost okupila berlinske i zagrebačke autore i izvođače i za nju je osvojila nagradu na Marulićevim danima 2017., za najbolju adaptaciju te ostvarila turneju u tri europske zemlje.
Jedan od njenih najznačnijih projekata u Njemačkoj je "Eter nad Berlinom"
Priznaje da joj je najteža životna odluka zapravo bio povratak u Zagreb, jer su djeca i ona u Njemačkoj lijepo pustili korijenje. "To je značilo odustajanje od snova jer nema brzog povratka. Ne možete ih samo tako seliti, pogotovo u pretpubertetskom razdoblju. Kada su mali da, ali kada su u osjetljivim godinama, ne", smatra Pavlica.
Pavlica Bajsić Brazzoduro osnivačica je RadioTeatra koji slavi 11. obljetnicu
Kako je Zvonimir prenio svoju ljubav prema radiju i umjetnosti na nju, tako ju i ona prenosi dalje na svoju djecu, ali i kroz rad u Centru mladih Ribnjak koji vodi od kraja 2021. i razvila ga je u smjeru interkulture i uske suradnje sa zagrebačkom nezavisnom scenom. Iako kaže da je umjetnički radijski program osiromašen, za radio kao medij ne strahuje jer priče o njegovu izumiranju sluša od 1995. "Seli se u podcaste, streaminge, odgođena slušanja. Njegova dostupnost se promijenila. I ja ga slušam najviše u autu, a ne više doma. Mi već u majčinom trbuhu slušamo zvukove izvana, vezani smo za pjevanje, pričanje priča, a onda se oblikujemo u gledatelje, koji danas traže brzinu. A radio traži vrijeme, da odradi svoje na temelju asocijacija. U tom smislu je kontradiktoran sadašnjosti, ali uvijek nas čeka. Radio za mene cijelo vrijeme tinja i moja posveta njemu trajat će dok trajem i ja", zaključuje Pavlica.
Gloria, 14. listopad 2024.
Bilješka o autorici
Pavlica Bajsić, umjetnička voditeljica RadioTeatra Studirala etnologiju i bohemistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, potom magistrirala dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, nakon toga u Parizu magistrirala estetiku na Paris 8 Saint-Denis na temu zvuka i dokumentarnog.
Nagrade
Ake Blomstrom Memorial Prize za debitanta u radijskom dokumentarizmu, Amsterdam
2000. Grand Prix de Suisse za radio
Prix Europa Guest of Honour, Berlin, te je hrvatska predstavnica u Antologiji „30 godina svjetskog radijskog dokumentarca” European Broadcasting Uniona
Marulićevi dani (nagrada za predstavu „Eter nad Berlinom“)
dio je autorskog tima dokumentarne radiodrame Pola Citta Puttana nagrada Marija Jurić Zagorka koju dodjeljuje Hrvatsko novinarsko društvo za najbolju radijsku emisiju godine.
Radijska autorica
Dokumentarne radio-drame i ars akustike su joj emitirane na sljedećim radiostanicama: Hrvatski radio, ORF, Švicarski radio, Rundfunk Berlin Brandenburg, Deutschlandradio Berlin, BBC, Chicago Public Radio i Australian Broadcasting Corporation.
Kao novinarka, dramaturginja i voditeljica dugo je surađivala s Dječjim, Obrazovnim, Dramskim i Trećim programom Hrvatskog radija, te radijem Multikulti u Berlinu.
Dramaturgija
Dramaturški je surađivala u mnogim kazalištima ali većinom na predstavama Teatra Exit, redateljski pak u sinkronizaciji cjelovečernjih animiranih filmova („Potraga za Nemom”, „Ledeno doba” i dr) i vlastitim kazališnim projektima, scenaristički na scenarijima za igrane i animirane filmove, dječje serije i dramske serije („Trampolin”, „Na terapiji”, „Pričaj mi”, „Djevojka koja je bila radio”, „Moj dida je pao s Marsa“) , kao prevoditeljica i autorica adaptacija, osim na animiranim dugometražnim filmovima i dramskim tv serijama, surađuje i na predstavama sa Sašom Božićem, Ksenijom Zec i Reneom Medvešekom ( „Dezerter”, „Zagreb gori”, „Kreket” ), te je radila u organizaciji nekoliko međunarodnih festivala („Prix Marulić „ na Hvaru i „Prix Europa” u Berlinu).
Još i prije EU projekata, rado je sama smišljala nadrealne međunarodnje suradnje i platforme i činila ih realnima: Cross Country Radio Project 2004: Danski, Bugarski i Hrvatski radio, Unusual European 2007: Behind every outstanding social and artistic action, there is an outstanding personality.
Multimedijalna i kazališna autorica
osmišljava, pokreće i sudjeluje na TIŠINI/LE SILENCE, multimedijalnoj izložbi i performansu u Zagrebu (Kula Lotrščak) i u Parizu (Les Voutes). Tada oko teksta Zvonimira Bajsića „Sinopsis za zvučni esej Tišina” (1978) okuplja 20-tak audio i vizualnih umjetnika i performera iz Zagreba, Berlina, Pariza i Sao Paola.
suosniva Multimedijalnu kolibu unutar koje započinje projekt radiofonijskog teatra. Prva predstava HOERSPIEL: mala igra za slušanje (i gledanje) redovno igra od tada na nezavisnoj sceni u Zagrebu i gostuje po Hrvatskoj i inozemstvu, te joj publika i kritika pridaju gotovo kultni status. U 2016. u suradnji s berlinskim Senatom za kulturu i kazalištom Ballhaus Ost, u Berlinu se s velikim uspjehom izvela njemačka verzija ove predstave i okupila berlinske i zagrebačke autore i izvođače. Za tu predstavu, ETER NAD BERLINOM/AETHER UEBER BERLIN, osvojila je nagradu na Marulićevim danima 2017.g za najbolju adaptaciju i ostvarila turneju u 3 europske zemlje. 2014. pokreće godišnji ciklus malih radiofonijskih izvedbi PLAN ZA BIJEG u okviru kojeg je do sada predstavila 15-tak novih naslova u zajedništvu s 30-tak autora. 2015/2016. godine u suradnji s Muzejem prekinutih veza u Zagrebu održava višemjesečnu radionicu umjetničkog radija i radiofonijske izvedbe s 15 mladih autora pod nazivom RADIO KOJI JE TU PRIJE RADIO. Cijela akcija kulminira na 90-u godišnjicu radija u Zagrebu, kada se emitira 24fm emisija zamišljena kao umjetničko-istraživalački projekt na radio-valovima. Projekt se nastavio 2017. u Dubrovniku, u suradnji s Art Radionicom Lazareti i kazalištem Marina Držića.
Zadnja kazališna produkcija joj je “ORFEJ SLUŠA RADIO” (lipanj 2017) u produkciji Kazališta Marin Držić u dubrovačkoj kuli Bokar.
Svoje dosada produkcijski raspršene dugogodišnje umjetničke i producentske prakse (koje sve povezuje element susreta raznih medija s medijem radija), kao i kroz godine baštinjenu mrežu suradnika/ica raznih profesija, konačno u jesen 2018. objedinjuje pod krovom novoosnovane umjetničke organizacije RadioTeatar Bajsić i prijatelji. Organizaciju od tada vodi zajedno s mladom producenticom Katarinom Grgić.
Trenutno radi kao umjetnička savjetnica za dugometražni film pri HAVC-u.
Filmografija
“Moj dida je pao s Marsa” (ko-scenaristkinja), dugometražni igrani film za djecu, redatelji: Dražen Žarković i Marina Andree Škop, scenaristi Branko Ružić, Pavlica Bajsić Brazzoduro
Festivali: Montreal Children Film Festival, JEF Festival (Antwerpen), BUFF (Malmo), KinoKino (Zagreb), Children Film Festival Kristiansand, Zlin Film Festival, Pula film festival (2 Zlatne arene: za kameru i za vizualne efekte) i dr.
„Forska zima” (dramaturginja), srednjometražni igrani film na hvarskom dijalektu prema W. Shakespeareu, nastao kroz radionice s mladima u sklopu EU projekta „Akcija na otoku ili kako hoćete”
“Živio Koyaa!” (scenaristica), kratki dokumentarni film za djecu
“Trampolin” (ko-scenaristica), igrani film, redateljica Katarina Zrinka Matijević
Nagrade: Zlatna Arena za najbolju glumicu u sporednoj ulozi
2015 “Igramo se priče: Cvrčak i Mrav” (scenaristica), kratki igrano-animirani film za djecu
Nagrade: Najbolji regionalni animirani film, Jahorina Film Festival 2015 (BiH)
Festivali: Sarajevo Film Festival (BiH), Seoul Intl Youth Film Festival (Korea), Bucheron Animation Festival (Korea) 2015, Lahore International Children’s Film Festival (Pakistan) 2015, Kolkata International Film Festival (India) 2015
“Na terapiji” (ko-autorica adaptacije), dramska TV serija 45×30′, redatelji: Tomislav Rukavina i Marko Škop, proizvodnja Studiodim za HRT
“TJ. ZABORAV/ C’EST-A-DIRE L’OUBLI “ (autorica), autorski kratki film, Paris 8 Saint-Denis / ADU
Iskustvo unutar europskih projekata
THE PEOPLE’S SMART SCULPTURE (Creative Europe 2014-2020)
unutar projekta Mijene srca u organizaciji Muzeja prekinutih veza bila je s Ljubicom Letinić autorica i umjetničkih direktorica „Radija Koji Je Tu Prije Radio“ (2015 – 2016)
EUROPEAN MUSIC INCUBATOR (Creative Europe 2016 – 2019)
jedna od mentorica (2017 – 2018)
RISK CHANGE (Creative Europe, 2014 – 2020)
na skupnoj izložbi Bijeg (2018), s Dinom Brazzodurom koautorica audio instalacije „Izvan konteksta“ nastale na temelju terenskih istraživanja u organizaciji Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci
AKCIJA NA OTOKU ILI KAKO HOĆETE (Europski socijalni fond, 2019),
predavačica dramaturgije na radionicama na Hvaru i dramaturginja filma „Forska zima“ / UO Pangolin
RIJEKA 2020 (European Cultural Capitol)
koautorica projekta Moving landscapes/Pejsaži u pokretu u partnerstvu s berlinskim Datenstrudelom (2020)
B-AIR (Creative Europe, large scale 2020 – 2023) – vrijedan 1.580.670 eura
voditelj je Radio Slovenija, RadioTeatar je jedan od partnera, voditeljica hrvatskih radiofonskih programa
Umjetničke organizacije
Sudjeluje u osnivanju formalnih i neformalnih umjetničkih organizacija Projekt Bizon (1996), Feature Ti Mater (2000), RadioAktif (2004), Multimedijalna koliba (2013), RadioTeatar (2018)
