111. Pisci na mreži, 26. siječnja (srijeda) 2022. u 17 sati: Zoran Žmirić
Današnji je gost 111. programa Pisci na mreži Zoran Žmirić, pisac čija su „kaleidoskopska stakalca kratki isječci izdvojeni iz suvremene stvarnosti, male kratke epizode s jasnim porukama i zaključcima te s puno elementa lirskog, refleksivnog i duhovitog.“ Mnogo toga se može još dodati, a mnogo toga saznat ćemo, vjerujemo, iz razgovora s autorom u programu Pisci na mreži.
Namjera nam je danas u razgovoru s Zoranom Žmirićem, a u idućim virtualnim susretima i s drugim hrvatskim autorima, autoricama, saznati: tko su oni, kako, zašto i za koga pišu? Željeli bismo s našim gostima na mreži, s hrvatskim piscima (različitih generacija, poetika, zanimanja…) i s vama – prisutnim učenicima i nastavnicima, sa sudionicima na udaljenim mjestima – ući u njihove radionice, proći labirintima njihovih književnih tekstova, dobiti pouzdaniji uvid kako i gdje žive, što čitaju, što im je važno u procesu pisanja, što misle o novim tehnologijama i mogućnostima komuniciranja s drugima, koji su njihovi uzori i životni izbori?
Ukratko: htjeli bismo izravno, u razgovoru, različitim pitanjima i novim, drukčijim odgovorima, učiniti složenu mrežu hrvatske književnosti (kulture) dostupnom i preglednom za čitanje, kretanje, stjecanje različitih iskustava i za uživanje. Želimo saznati kako čitati hrvatske pisce i njihove tekstove, želimo ih upoznati i učiniti vlastito vrijeme važnijim i boljim nego što nam se, nerijetko, čini da ono jest.
Vjerujemo da su za ovu priliku razgovor s Zoranom Žmirićem, odnosno njegovi tekstovi i njegov nama ispričani život, više nego dobar i uzbudljiv izbor.
Molimo vas pročitajte ponuđene tekstove, potražite u knjižnici i na internetu tekstove o Zoranu Žmiriću da biste saznali više od onoga što sada znate o njemu. Čitajte, pitajte i sudjelujte s nama. Izbor glazbe, fotografija, scene iz filmove, ilustracije, ako ih bude, također su dio onoga što nam želi reći o sebi.
Dodaci
Zoran Žmirić: Blockbuster, ulomak, 2009.
Zoran Žmirić: Snoputnik, ulomak, 2014.
Zoran Žmirić:Putovanje desnom hemisferom, ulomak, 2017.
Zoran Žmirić: Pacijent iz sobe 19, ulomak, 2018.
Zoran Žmirić:Kaleidoskop, ulomak, 2019
Davor Šišović, Povijest rata i beščašća, Glas Istre, 2018.
Marinko Krmtopić: Mučna i mračna priča o posljedicama ratnog i inih ludila, Novi list, 2018.
Jagna Pogačnik: Smrt generacije sa soundtrackom gothic rock heroja, Jutarnji list, 2019.
Kim Cuculić, Djelo koje se ispisuje između redaka, Novi list, 2019.
Linkovi
Kritike
https://stilueta.net/recenzija-knjige-pacijent-iz-sobe-19-autora-zorana-zmirica/
https://hena-com.hr/kritike/detaljnije/knjizevna-kritika-pacijent-iz-sobe-194
https://hena-com.hr/kritike/detaljnije/knjizevna-kritika-pacijent-iz-sobe-193
https://hena-com.hr/kritike/detaljnije/knjizevna-kritika-pacijent-iz-sobe-192
https://hena-com.hr/kritike/detaljnije/knjizevna-kritika-pacijent-iz-sobe-19
https://hena-com.hr/kritike/detaljnije/knjizevna-kritika-putovanje-desnom-hemisferom
https://hena-com.hr/kritike/detaljnije/knjizevna-kritika-putovanje-desnom-hemisferom1
https://hena-com.hr/kritike/detaljnije/knjizevna-kritika-putovanje-desnom-hemisferom2
Intervjui
https://cyberbosanka.me/kaleidoskop-zoran-zmiric-price-o-ljudima-u-kojima-cete-se-prepoznavati/
Esej
https://nomad.ba/zmiric-arhipelag-jugoslavija
Voditelji programa Pisci na mreži
Mirela Barbaroša-Šikić, AZOO
Miroslav Mićanović, AZOO
Zoran Žmirić
Nisam išao u rat da bih danas imao pravo reći što mislim, nego da bi svatko imao pravo reći što misli
Razgovarao: Siniša Kekez
Riječki pisac Zoran Žmirić krajem godine kod Hena coma, kod kojeg je već imao knjigu Putovanje desnom hemisferom, objavio je roman Pacijent broj 19, o ratu i postratnom liječenju. Roman iz rata, koji je i društvena, psihološka i povijesna analiza, uz soundtrack "Sisters of Mercy", u fokus je došao u manjku knjiga koje bi mu konkurirale temom i kvalitetom. Objavljeno je i izmijenjeno i dopunjeno izdanje njegova Blockbustera, punokrvnog romana s prve izvidničke crte, jedini ratni roman koji bi ekranizirao Srđan Dragojević. Zbog svega toga Zoran Žmirićzaslužio je najmanje jedan intervju.
Za mene je rat gotov!
Očito ne vjerujući da je rat gotov, pišete iz pozicije neposrednog ratnog sudionika kojega smještate na psihijatriju. Iz romana proizlazi da putovi s bojišta vode ili u mrtvačnicu ili na kliniku?
– Kad kažete da očito ne vjerujem kako je rat gotov, moram se osvrnuti i provjeriti nije li pitanje upućeno nekom drugom, nekome tko je svoje sudjelovanje u ratu protumačio tako da si uzima pravo svima dirigirati kako živjeti, pa čak i određivati koje će predstave gledati u kazalištu.
To je ekipa koja i dalje živi rat. No, vidim da iza mene nema nikoga pa ću pokušati odgovoriti... Za mene je rat završio devedesetih, no za dobar dio našeg društva evidentno nije. To je razlog zašto se bavim tom temom. A s bojišta putovi vode svuda; u politiku, ovisnost, na burzu rada, u Irsku, pa i u mrtvačnicu i kliniku. Nekome je sve nabrojeno tek odraz unutarnjeg stanja, a nekome stvarna mjesta.
Roman je pisan u obliku monologa još jednog sudionika s prve crte. To je pozicija koju pripovjedno volite, kao da „mudrijaši“, „dezerteri“ i „guzonje“ iz pozadine, pa i s druge crte, nemaju pravo na glas o ratu?
– Suprotno mišljenju koje prevladava u našem društvu, svatko ima pravo reći što misli i za to nije nužno imati iskustvo s ratišta. Ja nisam išao u rat da bih danas imao pravo reći što mislim, već sam išao u rat da bi svatko imao pravo reći što misli i da zbog toga ne bude šikaniran. Na žalost, naša stvarnost je upravo suprotna; ako kažeš nešto što se ne sviđa ekipi s nasilnim idejama, prozivaju te kao izdajnika, neprijatelja, poručuju ti neka napustiš zemlju, gotovo da ti stavljaju metu na leđa. I to čine na svim razinama; od zgubidana koji pred voćarnom uz pivo rješavaju svjetske krize pa sve do najvišeg državnog vrha.
Opet ste se opredijelili za lik urbanog mladića koji u sebi ima morala da ne postane lopov ili silovatelj, ali i spremnost da ubije one koji se u to upuste ili one s druge strane ratne crte. On je u opoziciji s tipičnim braniteljima, a od ostalih razlikuje se po tome što je njemu ubijanje privremeno stanje, a ne životno opredjeljenje?
– Moj lik nije u opoziciji samo s tipičnim i netipičnim braniteljima, on je u sukobu prvenstveno sam sa sobom, on je megafon dualizma, preslika zajednice osvijetljene iz svih kutova. Urbani mladići koji su išli u rat čine polazišnu točku oko koje pripovijedam. To su ljudi iz moga susjedstva, ljudi koje poznajem i o kojima mogu pisati autentično. No, to zauzimanje pozicije malog čovjeka koji ima tanašan ili nikakav glas u mom romanu je alegorija. Konkretno glas Vanje Kovačevića, glavnog lika romana Pacijent iz sobe 19, nije njegov glas, on samo fiktivno progovara o sebi. Vanja je doktor koji uspostavlja dijagnozu društva.
Vječna pitanja '41. i '91.
U Pacijentuima preklapanja s ranijim Blockbusterom, likovi imaju imenjačke i prezimenjačke parnjake s druge strane, čak je ponovljena i priča o mudracu koji pita čovjeka tko si... Čemu takvo ulančavanje, spremate ciklus „U traganju za ratnim vremenom“?
– Priča o mudracu koji postavlja pitanje identiteta pojavljuje se i u Blockbusteru, točno, no ne samo u njemu. Taj se lajtmotiv pojavljuje u svim mojim knjigama, to piše i kao mali naputak čitateljima na klapni knjige. Iako je svaka moja knjiga cjelovito, zaokruženo djelo, ja ih vidim kao dio veće priče koje veže ista ideja.
Ma o čemu pisao, uvijek se vrtim oko istog pitanja: Tko smo mi i čime smo bili uvjetovani kad smo donosili određene odluke. Moja zbirka poezije Zapisano metkom je talog Blockbustera, a sa Snoputnikom dijeli misao: „Nisam se borio za zemlju koju ne volim, već ne volim zemlju za koju sam se borio“, dok Pacijent iz sobe 19 ima nekoliko elemenata koji se prethodno spominju u "Zapisano metkom". To su kopče koje ih drže na okupu.
Imate tri ratna romana i zbirku ratne poezije, planirate li prelazak na mirnodopski mod?
– Ne znam je li nepristojno da ja kao autor zaniječem kako pišem o ratu, no ipak ću to učiniti. Meni su u fokusu ljudi u nesvakidašnjim situacijama. Mene više od same energije rata zanima ponašanje pojedinca koji je uvučen u rat i koji zbog toga proživljava unutarnje sukobe. Vjerujem da svatko tko piše, svoj rukopis kolorira osobnim iskustvom.
Prije Pacijenta objavio sam roman Putovanje desnom hemisferom, koji je solidno zapažen, na VBZ-ovu natječaju za najbolji neobjavljeni rukopis došao je do finala, a nakon izlaska dobio je dobre kritike. On tematski nema nikakve dodirne točke s Pacijentom i Blockusterom, no ne zato što sam tako odlučio. Mogao je to ispasti potpuno drukčiji rukopis, samo da sam u vrijeme pisanja bio manje nadahnut nekim dobrim stvarima, a više revoltiran svakodnevicom. Ne znam što ću sljedeće pisati, za pisanje trebam snažan vanjski poticaj, a kako sam dio ovog društva, dijelim s njim dobro i zlo, iduća tema će opet biti uvjetovana okružjem.
Rat je stanje uma koji ima jak utjecaj na poslijeratno vrijeme i dok god se u Hrvatskoj podgrijava ta tema, ima i materijala za promišljanje i pisanje, tako da... tko zna? Možda jednom napišem priručnik o utjecaju mjeseca na debljanje školjki, samo ako me ta tema dovoljno iživcira ili inspirira. No, kako sad stvari stoje, takvo što nema šanse pokraj pitanja o 41. i 91. Konačno, i sami ste rekli da je Pacijent moj četvrti rukopis koji tematizira rat, s tim da je on moja osma knjiga. Znači, ravnoteža je zadržana, barem zasad.
Neke knjige žive brzo i bučno
Paralelno s novim romanom, kod istog nakladnika objavili ste izmijenjeno i dopunjeno izdanje svoga najpoznatijeg romana Blockbuster?
– Nakon Pacijenta povećala se potražnja za Blockbusterom, a već neko vrijeme sam imao potrebu za intervencijama u tekst koji je pisan prije deset godina. Činilo mi se zgodno da se obje knjige koje su na neki način literarno-duhovni blizanci, mogu nabaviti kod istog nakladnika i u istoj biblioteci.
Ma koliko bio uspješan, čini se da Blockbusternije odjeknuo koliko je trebao po prodaji i nagradama iako se po prijevodima vidi da je još aktivan. Začudo nije došao do ekranizacije premda svi navodno vape za ratnom prozom i filmom?
– Neke knjige žive brzo i bučno, o nekima se čuje puno kasnije, o nekima nikada. Blockbuster je sa svim svojim izdanjima i prijevodima trenutno dostupan na tržištu koje čini 200 milijuna ljudi. Taj roman definitivno ima svoj život s kojim ja više nemam nikakve veze.
Možda vaši čitatelji sad očekuju da, poput mojih kolega čiji romani nisu ekranizirani, ospem paljbu po HAVC-u i ostalim državnim institucijama koji ne prepoznaju "moju genijalnost", no mene to ne zamara. Konačno, možda je istina negdje drugdje? Možda su braća Coen i sestre Wachowski bili zauzeti, a možda Blockbuster jednostavno nije dovoljno dobar filmski predložak koliko se to ljudima čini?
Laufer i Sisters of Mercy
U vašoj biografiji piše da ste svirali u Lauferu, a ovdje je roman pun muzike 'Sisters of Mercy'. Rock glazba očito je bitan dio vašeg života?
– Da, i ne samo rock. Glazba mi je poticaj i dok pišem, gorivo za uzlet. Uostalom, glazbom sam se aktivno bavio trideset godina, a pisanjem tek polovinu tog vremena.
Dalmatinski korijeni
U Splitu ste prije četiri godine bili na Bookvici. Koliko ste kao pisac prisutni u Dalmaciji, planirate li skoro doći i pobjednički viknuti: 'Oba su se prodala!'
– Pola moje rodbine je iz Dubrovačko-neretvanske županije. Često se dopisujemo tako da sam u Dalmaciji zahvaljujući pisanju izuzetno prisutan. Pisci vam inače ne planiraju dolaske. Uglavnom sjede kod kuće, na stoliću talože prljave šalice od kave i čekaju da ih neka knjižnica pozove u goste.
Numerologija i indologija
Pacijenta ste isprepleli numerološkom poveznicom broja 19, od devetnaestogodišnjeg glavnog lika, rođenog 19. studenoga, na Dan muškaraca, iako je ostao bez muškog atributa, iz sobe broj 19, a tu je i numerološki zanimljiva 1991., godina koja se vraća. Bavite li se numerologijom ili su se brojke tako posložile u maštovitom umu?
– Posložilo se. Uvijek se nekako posloži kad zadam okvir. Slično se dogodilo sa Snoputnikom, gdje sam se bavio Istrom i Indijom kao duhovnim i zemljopisnim dvojnicima. Tijekom pisanja uočio sam da se na mjestu gdje se u Istri nalazi mjesto Tar, u Indiji leži istoimena pustinja. Indijci duhovni prostor svoje zemlje nazivaju Barat, a jednako se zove naselje pokraj Kanfanara.
Također najjužnije mjesto u Istri ima čudno ime – Premantura, dok riječ prema na sanskrtu znači ljubav. Mislim da se takva preklapanja događaju svuda oko nas, moja je sreća što ih uspijevam primijetiti.
Slobodna Dalmacija, 28. siječnja 2019.
Bilješka o autoru
Zoran Žmirić (Rijeka, 1969), član Hrvatskog društva pisaca, prevođen na engleski, talijanski, poljski, slovenski i ukrajinski.
Nagrade i priznanja: „Književno pero“ Hrvatskog književnog društva za knjigu godine – Blockbuster (2010), Godišnja nagrade Grada Rijeke za stvaralački rad i posebna dostignuća u kulturi (2011), CeKaPe za kratku priču (2013), „Fran Galović“ 2019. po glasovima čitatelja za roman Pacijent iz sobe 19 (2019).
Objavio: Kazalište sjena (Adamić, 2002), Vrijeme koje nam je pojeo Pac-Man (Meandar, 2005), Blockbuster (VBZ, 2009; AdPublik, 2012; Brambles / Amazon, 2015; Фaбула, 2018; Sefsafa Publishing 2021), Riječke rock himne (KUD Baklje, 2011), Snoputnik (Hrvatsko društvo pisaca, 2014), Zapisano metkom (Studio TiM, 2015; Крок, 2020), Putovanje desnom hemisferom (Hena Com, 2017), Pacijent iz sobe 19 (Hena Com, 2018; Književna radionica Rašić, 2019; Infinito Edizioni 2021), Kaleidoskop (Hena Com, 2019)
