132. Pisci na mreži, 28. veljače (srijeda) 2024. u 17 sati: Sven Popović
Današnji je gost 132. programa Pisci na mreži Sven Popović koji kaže: „Ja ne mogu govoriti o generaciji jer pripadam vrlo uskom krugu ljudi koji misle da žive predivan život u kojem svi slušaju dobru muziku i žive beskonačan karneval, ali realno mi ne činimo ni 10%, možda čak ni 5% populacije. Nemam puno zajedničkog s nekim tko studira na FER-u i tko će lako naći posao ovdje ili vani.“ Mnogo toga se može još dodati, a mnogo toga saznat ćemo, vjerujemo, iz razgovora s autorom u programu Pisci na mreži.
Namjera nam je danas u razgovoru sa Svenom Popovićem, a u idućim virtualnim susretima i s drugim hrvatskim autorima, autoricama, saznati: tko su oni, kako, zašto i za koga pišu? Željeli bismo s našim gostima na mreži, s hrvatskim piscima (različitih generacija, poetika, zanimanja…) i s vama – prisutnim učenicima i nastavnicima, sa sudionicima na udaljenim mjestima – ući u njihove radionice, proći labirintima njihovih književnih tekstova, dobiti pouzdaniji uvid kako i gdje žive, što čitaju, što im je važno u procesu pisanja, što misle o novim tehnologijama i mogućnostima komuniciranja s drugima, koji su njihovi uzori i životni izbori?
Ukratko: htjeli bismo izravno, u razgovoru, različitim pitanjima i novim, drukčijim odgovorima, učiniti složenu mrežu hrvatske književnosti (kulture) dostupnom i preglednom za čitanje, kretanje, stjecanje različitih iskustava i za uživanje. Želimo saznati kako čitati hrvatske pisce i njihove tekstove, želimo ih upoznati i učiniti vlastito vrijeme važnijim i boljim nego što nam se, nerijetko, čini da ono jest.
Vjerujemo da su za ovu priliku razgovor sa Svenom Popovićem, odnosno njegovi tekstovi i njegov nama ispričani život, više nego dobar i uzbudljiv izbor.
Molimo vas pročitajte ponuđene tekstove, potražite u knjižnici i na internetu tekstove o Svenu Popoviću da biste saznali više od onoga što sada znate o njemu. Čitajte, pitajte i sudjelujte s nama. Izbor glazbe, fotografija, scene iz filmove, ilustracije, ako ih bude, također su dio onoga što nam želi reći o sebi.
Dodaci
Sven Popović, Uvjerljivo drugi, izbor, 2018.
Sven Popović, Iz Malog Levijatana, 2024.
Sven Popović, Crno staklo, 2024.
Poveznice
https://www.matica.hr/vijenac/554/adolescentska-kriza-i-strah-od-rutine-24556/
https://www.ziher.hr/intervju-sven-popovic/
https://www.youtube.com/watch?v=XEe3ytpuu6w
https://ravnododna.com/sven-popovic-moja-generacija-zarobljena-je-u-pukotinama/
Voditelji programa Pisci na mreži
Mirela Barbaroša-Šikić, AZOO
Miroslav Mićanović, AZOO
Hrvatska proza: Sven Popović, Nebo u kaljuži, MeandarMedia, Zagreb, 2015.
Adolescentska kriza i strah od rutine
Božidar Alajbegović
Vještom uporabom eliptičnog pripovijedanja i koncepta „manje je više“, Sven Popović stvara nježnu, suptilnu, poetičnu prozu napučenu vrlo cool likovima, predstavnicima mladeži koji pobuđuju već uvelike izgubljenu nadu u bolje sutra.
Nebo u kaljuži debitantska je knjiga Svena Popovića, 25-godišnjeg studenta komparativne književnosti i engleskog jezika i književnosti iz Zagreba. Uz studiranje i pisanje proze, Sven Popović bavi se i prevođenjem (preveo je s engleskog esej Walking Henryja Davida Thoreaua) te pisanjem glazbenih i književnih kritika koje objavljuje u za to specijaliziranim medijima. Nebo u kaljuži može se, ali i ne mora čitati kao roman, jer knjiga je sastavljena od niza kratkih priča labavo povezanih likovima, pripovjedačem te mjestom i vremenom radnje – Zagreb danas – uz to što se priče i fabularno naslanjanju jedna na drugu. Priče su povezane i pripovjedačevim rokerskim svjetonazorom i buntovničkim pogledom na svijet te specifičnom atmosferom i poetikom, odnosno pomalo hladnom naracijom, koja obiluje suptilnom poetičnošću, što bi se sve moglo svesti na odrednicu buntovne urbane melankolije.
Priče prate Eliasa, dvadeset-i-nešto-godišnjaka koji istovremeno gubi djevojku, ali i vlastitu sjenu, za kojom kreće u potragu, od jednog partija do drugog, jedne cure do sljedeće, da bi se na koncu vratio na početak, ne osobito izmijenjen i s ne mnogo manjim balastom postadolescentske krize na duši, ali s nešto novih, nimalo presudnih, ali ipak za budućnost bitnih iskustava, koja ga potiču na novi korak naprijed naznačen na samu kraju rukopisa. Slijedom junakovih iskustava Nebo u kaljuži knjiga je o snovima koji ne nestanu kad otvoriš oči, o gubljenju sjene i potrazi za njom te o sjeni kao najboljem sugovorniku, o detektivima koji putuju snovima, o postadolescentskoj krizi koje se najlakše riješiti nerješavanjem, o mrazu, Mjesecu što reže i noći kojoj je svejedno, o treptavim svjetionicima i anđelu s mačem, o analognim momcima u digitalnom svijetu, ali ponajprije ipak o pripadnicima generacije u tranziciji, dovoljno pametnima da ne sudjeluju, no odveć rezigniranima da bi nešto promijenili. No to ne znači da za promjenama ne žude. Odnosno, najkraće rečeno, Nebo u kaljuži knjiga je o mladim ljudima u smrtnome strahu od rutine i života upakirana u aktovku, koji ne znaju što žele, ali jako dobro znaju što ne žele.
Druženje s prijateljima i opisi tuluma, ali i ispisi međusobnih razgovora, najčešće o muzici, ali i djevojkama, filmu, književnosti i drugim umjetnostima, važan su sastojak ove proze (svrha je karakterizacijska, kao oznaka svjetonazora i ukusa likova), inače obilno protkane oniričnim elementima. U pričama Sven Popović vješto se služi dramaturgijom snova i pomaknutom logikom, a začudnost dodatno pojačava povremena izmjena pripovjedača u prvome licu. Vještom uporabom eliptičnog pripovijedanja i koncepta manje je više stvara nježnu, suptilnu, poetičnu prozu napučenu vrlo cool likovima, predstavnicima mladeži koji pobuđuju već uvelike izgubljenu nadu u bolje sutra. A to će bolje sutra, ako (još) nije moguće drukčije, dosegnuti (zasad) barem maštom, dok zbilje s ove i one strane zrcala ne zamijene mjesta.
Iako duboko usidrene u aktualnu urbanu stvarnost, u temelju je većine priča bajkovitost. A kako znamo, svaka prava bajka zapravo je izraz vizije svijeta kakav bi on mogao biti, ali nije. Ili barem još nije. No Sven Popović ostavlja dojam autora spremna i sposobna da otfikari svijet ovakav kakav jest i zamijeni ga, barem na papiru, nekim boljim, ljepšim, humanijim i toplijim. Baš poput njegovih Eliasa i škvadre koji, dok snovi ne postanu stvarnost, stvarnost zamjenjuju snovima.
Iako je riječ o debitantskoj knjizi, to se gotovo i ne osjeća, osim u afirmaciji osobnog iskustva te u ponekom pretencioznom iskazu koji redovito odaje protagonistov osjećaj vlastite posebnosti, ali i takvi su, rijetki slučajevi, dobro uklopljeni, a bili su i očekivani s obzirom na uzrast lika koji ih izgovara. Otpor ukalupljivanju i nepristajanje na svima nam od društva nametnutu ulogu kotačića u loše podmazanu stroju kapitalističke nezasitne nemani u podtekstu je rukopisa, na površinskome sloju kojega je, ipak, ljubavna priča, traganje za ljubavlju. Drukčije i ne može biti jer su glavni junak i autor još dovoljno mladi da, srećom, još nisu osvijestili ciničnu istinu kako ljubav zapravo najčešće podrazumijeva najveći stupanj neslobode.
Sven Popović svjetonazorno je blizak antikorporativnom i anarhoidnom duhu oca mu Ede, a poetikom, osim također spomenutomu, srodan je primjerice Veliboru Čoliću, još jednomu bardu urbane melankolije sklonu hodu na rubu zbilje i sna, stvarnog i iracionalnog. Stilski na granici poetskog i proznog, Sven Popović baštinik je bitničke koliko i kvorumaške poetike, kreator snažne koliko i snovite proze, proze rokerske strasti i džezerske fluidnosti i mekoće, s natruhama Hemingwaya, Burroughsa, Štulića i Waitsa među redcima, a s Ramonesima, Pavementom, Strokesima, Modest Mouseom i Iggy Popom u slušnome kanalu.
Sven Popović jedan je od najperspektivnijih predstavnika tzv. mlade književne republike (sintagma Andree Milanko iz njezina pogovora knjizi priča novih hrvatskih prozaika Bez vrata, bez kucanja), predstavnik nadolazećeg naraštaja pisaca spremnih na prekoračenje granica, koji stvarnosti ne robuju, niti joj se, prepisujući je, predaju kao žrtva, svjesni da su rutina i banalnosti u zbilji neizbježne, ali ih u tekstu ne mora biti.
Vijenac, 554 – 28. svibnja 2015.
Bilješka o autoru
Sven Popović rođen je 1989. u Zagrebu. Diplomirao komparativnu književnost te engleski jezik i književnost i amerikanistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Piše glazbene i književne kritike za različite časopise i portale. Osim pisanjem, bavi se i prevođenjem. Književni prvijenac Nebo u kaljuži (Zagreb, Meandarmedia) objavljuje 2015. Roman Uvjerljivo drugi (Zagreb, Fraktura) izlazi 2018. Jedan je od osnivača TKO ČITA?, programa namijenjenog afirmaciji mladih autora te je jedan od urednika zbornika TKO ČITA? za sezone 2015/16. i 2016/17. Kratke priče su mu uvrštene u nekoliko zbornika i antologija, a među ostalim i u Best European Fiction 2017 (Dalkey Archive Press). Radovi su mu prevedeni na engleski, njemački, poljski, katalonski, makedonski i rumunjski. Osim pisanjem, bavi se i prevođenjem. Godine 2023. američka nakladnička kuća Dalkey Archive Press objavila je prijevod romana Nebo u kaljuži pod naslovom Last Night.
