održano 24. listopada 2013.
Program Pisci na mreži dobio je nakon dvije godine, prisutnošću i sudjelovanjem sudionika međunarodnog projekta „Once upon a time…in Europe“ u programu, svoju, gotovo bismo neskromno rekli, zasluženu međunarodnu čitateljsku dimenziju. Riječ je o međunarodnom Grundtvig projektu, u koji je zahvaljujući, između ostaloga, Aquilonisu uključena i Hrvatska, a koji potiče čitanje, upoznavanje s europskom književnošću i doprinosi razvoju kvalitete cjeloživotnog učenja, s naglaskom na čitatelje dobi od 50 i više godina. Uvjereni smo da i ta čitateljska dob, njezino iskustvo i interesi potpomažu važnosti i životnosti suvremene hrvatske književnosti, njezinih čitatelja, kritičara, odnosno učenika i nastavnika.
Ovaj virtualni susret održan je u Tehničkoj školi u Zagrebu gdje nam se, pored online sudionika, pridružilo preko 40 sudionika iz 8 europskih zemalja.
 |
 |
 |
Pogledajte snimku susreta:
Prilikom pristupanja ponekad su potrebni i ovi podaci:
Recording URL: https://www.livemeeting.com/cc/mspp/join
Recording ID: Writers
Attendee key: Participant
Figure ponavljanja u pjesništvu Miroslava Mićanovića
Tekst: Krešimir Bagić
Fenomen ponavljanja jezgreni je pjesnički fenomen, a figure ponavljanja, uz metaforu, vjerojatno najstarije i, za razliku od nje, najjednostavnije figure . Francuski stilističar Georges Molinié otišao je tako daleko da je ustvrdio kako je "ponavljanje, sve do novog epistemološkog otkrića, jedino neosporno sredstvo identifikacije jezične činjenice u literarnoj pragmatici" . Doista, ponavljanje obilježava lirski govor na svim razinama - od zvukovne preko leksičke, sintaktičke, metričke i semantičke do kompozicijske i tekstualne. Funkcije ponavljanja u pjesmi su kompozicijsko raščlanjivanje teksta, povezivanje njegovih dijelova u skladnu cjelinu te isticanje vertikalnosti pjesničkoga znaka. Njegovi konkretni učinci mogu biti naglašavanje afektivnosti ili čak egzaltiranosti lirskoga subjekta, rezimiranje ili komentiranje prethodno rečenoga, uloga magijske formule itsl.
Književni pojmovnici i rječnici stilskih figura obično, uz manje ograde, figure ponavljanja promatraju kao mikrostrukturalne figure, tj. figure koje su ograničene na pojedine segmente diskurza i čiji se smisao izvodi iz smisla konkretne diskurzivne cjeline. U većini slučajeva takvo gledanje pogađa ulogu ponavljanja u književnom tekstu. Međutim, postoje tekstovi u kojima se ponavljanje promeće iz lokalnog u globalni postupak te postaje jedno od ključnih uporišta za razumijevanje cjeline. Tada se nedvojbeno mora promijeniti i analitičareva vizura.
Ovdje ću pokušati izdvojiti i opisati figure ponavljanja u pjesništvu Miroslava Mićanovića (1960), pjesnika koji je svoju poetiku artikulirao osamdesetih, i to primarno na stranicama časopisa i biblioteke Quorum. Počet ću dvama citata u kojima Mićanović metapoetičkim iluminacijama osvještava svoju strategiju pisanja. On, naime, već u lirskom prvijencu, u poenti naslovne pjesme "Grad dobrih ljudi", konstatatira: i sve se ponavlja. Sedam godina poslije, u pjesmi "Ruža vjetrova", lirski se sugovonik obraća lirskome subjektu riječima: tako si dosadan,/ ti čitav život opisuješ nekoliko prizora/ koje nisi razumio. Iako se obje poetske tvrdnje više tiču subjektova iskustva nego iskazivačkih navika, ipak ih je moguće promatrati kao simptome koji su postupak ponavljanja pretvorili u Mićanovićev iskazivački kanon. Dosad se u poeziji Miroslava Mićanovića kristaliziralo četiri oblika ponavljanja: 1. zvukovna, 2. leksička i 3. kompozicijska ponavljanja te 4. ponavljanje ili udvajanje teksta.
Iako je riječ o autoru koji se od početka opredijelio za slobodni stih kao metrički okvir poetskoj misli, u njegovoj lirici, posebice u prvoj knjizi, relativno se često pojavljuju glasovne figure. One su uglavnom ograničene na sintagmu, stih ili poetsku rečenicu. Među inim, u "Gradu dobrih ljudi" zatječemo sljedeće sintagme: 'kobilje obilje fraza', 'crni cimer crnac', 'okružen okužen', 'prašina praši na', 'prije slova naslova' i 'hroma harmonika'. Od stihova izdvajaju se 'u tramvaju, uredu, u redu' i 'to su moje tijesne ko sobe tjeskobe', a od poetskih rečenica 'Žicam/ Lice/ Ulice' i 'već prije oboljela od/ rijetkih tumora/ umora. Kako je razvidno iz navedenih primjera, Mićanović najčešće poseže za aliteracijom, asonancom, nepravom rimom, anagramom. Ozvučujući segmente pjesme, njegov lirski subjekt preko glasovno djelomice podudarnih označitelja približava različite evidencije, afektira i upisuje svoj ambivalentan odnos prema pjesničkoj tradiciji. Budući da su zvukovne figure razmjerno rijetke u kasnijim Mićanovićevim zbirkama, njihovo je pojavljivanje u lirskom prvijencu tretirati kao uvodno iskušavanje tehnike pjesme ili, kako je primijetio jedan njegov kritičar, kao "pojačanu repetitivnu intenciju, koja pravocrtno pripovijedanje zvukovno restimulira, ritmički mjestimično ubrzava, pa zatim siječe".
Bilješka o autoru:
Miroslav Mićanović rođen je 15. kolovoza 1960. godine u Brčkom. Živio u Gunji. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljuje pjesme, priče, kritike i eseje. Tekstovi su mu uvrštavani u različite antologije, izbore, preglede i prevođeni na druge jezike. Sastavio s B. Čegecom pregled hrvatskoga pjesništva osamdesetih i devedesetih "Strast razlike, tamni zvuk praznine" (Quorum, Zagreb, 1995). Autor antologije suvremenoga hrvatskog pjesništva Utjeha kaosa (Zagreb, 2006), prevedene na engleski i mađarski jezik. Objavljuje poeziju, prozu i kritike na radiju, u dnevnim novinama i časopisima. Sudionik hrvatskih i europskih književnih festivala, voditelj radionica poezije i kratke priče, organizator i voditelj projekta poticanja čitanja Čitaj!, (s M. Zrnčić i M. Barbaroša-Šikić), programa Pisci na mreži (s M. Barbaroša-Šikić). Dugogodišnji je urednik časopisa Quorum i biblioteka u izdavačkom poduzeću Naklada MD. Radi u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Živi u Zagrebu.
Objavio: Grad dobrih ljudi, poezija, Zagreb, 1984. (d:p:k:m: elektroničko izdanje, 2005); J. Matanović, V. Bogišić, K. Bagić, M. Mićanović Četiri dimenzije sumnje, knjiga kritičkih tekstova, Zagreb, 1988; Zid i fotografije kraja, poezija, Rijeka, 1989. (d:p:k:m: elektroničko izdanje, 2008); More i prašina, grafičko-pjesnička mapa (s V. Zelenko), Zagreb, 1991; Zib, poezija, Zagreb, 11998; 22001; B. Čegec, I. Prtenjača, M. Mićanović Nitko ne govori hrvatski / Personne ne parle croate, izbor iz poezije, Zagreb, 12002, 22003; Trajekt, proza, Zagreb, 2004. (prijevod na poljski: Prom, Katowice, 2011); B. Čegec, S. Karuza Tri krokodila, proza, Zagreb, 2005; Zapadni kolodvor, proza, Zagreb, 2006; Jednosmjerna ulica, proza, Zagreb, 2010; Tisoč majhnih sonc na razbitem steklu, izbor iz poezije, Ljubljana, 2011; Dani, poetsko-prozni tekstovi, Zagreb, 2011; Divji pes, izbor priča, Ljubljana, 2011.
Dodaci:
Grad dobrih ljudi, izbor, 1984.
Zid i fotografije kraja, izbor, 2008.
Internetske stranice:
Jutarnji list: Miroslav Mićanović - Pripovjedač koji je s hrvatskom prozom ‘u neuhvatljivom odnosu’
MojaRijeka.hr - Branko Čegec i Miroslav Mićanović - predstavljanje knjiga (YouTube)
Knjiški moljac blog: Miroslav Mićanović o "Trajektu" i koječemu drugome...
