.
Pogledajte snimku susreta od 26. listopada 2014.
Prilikom pristupanja ponekad su potrebni i ovi podaic:
Poveznica na snimku: Mario Suško
Recording ID: Pisci-Susko
Attendee Key: Participant
Gost programa Pisci na mreži je je Mario Suško, pjesnik i prevoditelj, koji nerijetko vlastite koncepte i ideje o poeziji prevodi u tekst života – života koji se u različitim tekstovima i iskustvima ogleda s hrvatskom i svjetskom tradicijom: ma što to značilo, ma što mi u tomu pronašli ili izgubili. Ali ako se uputimo u tekstove našega današnjeg gosta – otkrit ćemo, između ostalog, što je užitak i kako se traži i oblikuje pamćenje, ono što nas napušta i što mi napuštamo.
Namjera nam je u razgovoru s Mariom Suškom, a u idućim virtualnim susretima i s drugim hrvatskim autorima, autoricama, saznati: tko su oni, kako, zašto i za koga pišu? Željeli bismo s našim gostima na mreži, s hrvatskim piscima (različitih generacija, poetika, zanimanja…) i s vama – prisutnim učenicima i nastavnicima, sa sudionicima na udaljenim mjestima – ući u njihove radionice, proći labirintima njihovih književnih tekstova, dobiti pouzdaniji uvid kako i gdje žive, što čitaju, što im je važno u procesu pisanja, što misle o novim tehnologijama i mogućnostima komuniciranja s drugima, koji su njihovi uzori i životni izbori?
Ukratko: htjeli bismo izravno, u razgovoru, različitim pitanjima i novim, drukčijim odgovorima, učiniti složenu mrežu hrvatske književnosti (kulture) dostupnom i preglednom za čitanje, kretanje, stjecanje različitih iskustava i za uživanje. Želimo saznati kako čitati hrvatske pisce i njihove tekstove, želimo ih upoznati i učiniti vlastito vrijeme važnijim i boljim nego što nam se, nerijetko, čini da ono jest.
Vjerujemo da su za ovu priliku razgovor s Mariom Suškom, odnosno njegovi tekstovi i njegov nama ispričani život, više nego dobar i uzbudljiv izbor.
Molimo vas pročitajte ponuđene tekstove, potražite u knjižnici i na internetu knjige i tekstove Maria Suškada biste saznali više od onoga što sada znate o njemu. Čitajte, pitajte i sudjelujte s nama. Izbor glazbe, fotografija, scene iz filmove, ilustracije, ako ih bude, također su dio onoga što nam želi reći o sebi.
Dodaci
Autorski tekstovi
M. Suško, Vječnost na čekanju, izbor
M. Suško, Vrijeme zatvaranja, izbor
M. Suško, Okviri pamćenja, izbor
Linkovi
http://www.booksa.hr/kolumne/kritika-191-mario-susko
http://www.pw.org/content/walking_with_whitman_featuring_mario_susko
Voditelji programa Pisci na mreži
Mirela Šikić-Barbaroša, AZOO
Miroslav Mićanović, AZOO
Bilješka o autoru
Mario Suškorođen je 17. prosinca 1941. u Sarajevu. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu diplomirao je engleski jezik/književnost i filozofiju, potom 1967/68. i 1969/70. pohađao poslijediplomski studij u Zagrebu. Godine 1968/69. kao Fulbrightov stipendist magistrirao američku književnost na SUNY Stony Brook, gdje je između 1970. i 1973. radio kao asistent te doktorirao 1973. Od 1973. do 1977. godine član je Odjela za anglistiku na SUNY Nassao Com. Collegeu u Garden Cityju (New York), a od 1977. do 1993. Odjela za anglistiku u Sarajevu. Preživjevši tri projektila tijekom rata u Bosni – bio je ranjen nakon što je treći, 155 mm, uletio u prostoriju u kojoj je bio. Odlazi iz Sarajeva u ožujku 1993. godine i radi kao gost posjetitelj na sveučilištu East Anglia u Norwichu (Engleska), a u studenome te godine vraća se na SUNY NCC na kojem kao redoviti profesor predaje književnost i jezikoslovlje.
Autor je 87 knjiga, od kojih su 32 zbirke pjesama. Od 1999. kao pjesnik je stalni autor nakladničke kuće Meandar Media, koja mu je 2012. godine objelodanila šestu knjigu pjesama Okviri pamćenja. Poezija mu je, među inima, tiskana u antologijama i časopisima u Hrvatskoj, SAD-u, Velikoj Britaniji, Švedskoj, Nizozemskoj, Indiji, Irskoj, Mađarskoj, Austriji i Italiji. Priredio je nekoliko antologija i izbora, uključujući sedam svezaka Saula Bellowa (1990), antologiju suvremenoga britanskog pjesništva (1988, s D. Harsentom), antologiju suvremenoga američkog pjesništva (1990), afroameričkog pjesništva dvadesetog stoljeća (2000), moderne židovsko-američke pripovijesti (2006, s M. Schwartzmanom), pripovijesti Donalda Barthelma (1985), poezije Theodorea Roethkea (1982) i e. e. cummingsa (1988). Preveo je, među inima, romane Williama Styrona, Bernarda Malamuda, E. L. Doctorowa, Kurta Vonneguta,, Williama Faulknera, Jamesa Baldwina i Murrayja Baila. (roman Putovanje objavila je Meandar Media ove godine). U Americi je u nakladi Harbor Mountain Pressa izišao izbor iz suvremene hrvatske poezije Izlaženje (rujan, 2014) koji je priredio s Brankom Čegecom i preveo na engleski.
Četverostruki je kandidat za Pushcartovu nagradu, finalist za Forwardovu nagradu (Velika Britanija), dobitnik je nekoliko nagrada: lista Telegram za poeziju (1965), Fonda A. B. Šimić za ogled (1970), Nagrade/stipendije Savjeta Europe za književne prevoditelje (1993/94), nagrade časopisa Nassau Review za najbolju tiskanu pjesmu (1997. i 2006.), nagrade Tin Ujević za knjigu pjesamaVersus Exsul (2000), Nagrade rektorata državnog sveučilišta države New York za izvanredna postignuća u području znanstvene i književne djelatnosti (2003), nagrade NCC-a za izvanredna postignuća (2003. i 2011.), nagrade časopisa Relief: A Quarterly Christian Expression (2008) i nagrade CCHA-e Distinguished Humanities Educator (2012).
M. Suško je 2012. proglašen longislandskim pjesnikom godine, a od 2013. do 2015. imenovan je pjesnikom laureatom nassauske županije. Godine 2012. postao je dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
UTJEHA KAOSA
Skok u savršen nišan
Mario Suško: Čitanje života i smrti, Pjesme 1982 – 2002, Meandar, Zagreb, 2003, 250 str.
Knjiga Marija Suška Čitanje života i smrti (izabrane pjesme 1982 – 2002. Predgovor Tonko Maroević. Urednik: Branko Čegec. Naslovnica: Designsystem. Meandar, Zagreb, 2003) pokazuje koliko je njegova pjesnička pažnja i imaginacija zaokupljena upisivanjem i istraživanjem značenja vezanih za ta toliko prisutna i izazovna fenomena, koji cjelokupnu svjetsku književnost (i kulturu) intrigiraju i, nerijetko, određuju.
Govornik, zapisivač tekstova, onaj koji nerijetko sebi daje druga imena i potpise na tekstove (Jozef Klem) osjeća se položen na "jelovniku povijesti" izvrgnut različitim oblicima pustošenja tijela, ali i destrukciji vrijednosti koje podržavaju svakodnevicu ili su proizvod praksi oblikovanja ideja čovjekova trajanja i stvaranja oblika s kojima bježiš od zaborava. Istodobno, prolazeći kroz "dinamičan stvaralački saldo tog autora (koji) nije lako saglediv, ne samo stoga što je podijeljen na različite 'stilske' dionice i faze, nego i zbog tehničke razasutosti, ali morfološke raznorodnosti 'nosivih' sastojaka opusa." (Tonko Maroević) vidljivo je koliko je teško naplativ ulog u drami "čitanja života i smrti". Jer, koliko god iznalazi različite zahvate, ulazi u borbu sa zasićenim mjestima tih dvaju opsesivnih mjesta i figura ljudske egzistencije, istodobno je njegov tekst, njegovo pismo, u igri ozbiljnog i profanog, vječnog i svakodnevnog, zahvaćen procesima izvan njegove kontrole, izvan mogućnosti da se domogne sretne točke opstanka.
Paradoksalno, ali samo naizgled, osjećanje mučnine i gubitka, uskraćenosti, koje prati poeziju Marija Suška, postalo je najava nadolazećih katastrofa i potvrdila se (nažalost) izvan svijeta teksta, koji je opsadom Sarajeva postao kontekst za nasilje, stradanje, nužnu skrivenost: "Stajat ću ovako do večeri/ pretvoren u uho poput glave guštera/ što oprezno proviruje između kamenova –". Rekapitulacija obiteljskih slika, gdje se motiv oca vraća u različitim situacijama, uvijek s pratećom nelagodom, strahom od nasilja i slike majke, koja osvaja i ponavlja pripadajuće joj uloge, dobiva u poeziji koja fermentira u ludilu (pjesničke) imaginacije pomaknuta mjesta "obiteljske kronologije" čitatelja, sudionika, zapisivača i žrtve.
Pjesnik je tumač "sudbinskih nacrta", dešifrira svijet u kojem je pamćenja izbor zaborava, njegova je uloga pomoći u snalaženju kad "jezik nas neće više podmladiti" ili gdje "zaborav je samo ravnoteža sadašnjega u prostoru". Krešimir Bagić, pišući o knjizi Versus Exsul, sugerira da njegovoj poeziji ne treba olako pridijevati oznake ratne, antiratne ili angažirane poezije, jer "riječ je jednostavno o autentičnoj lirici koju zaglušna buka ratnoga stroja nije uspjela karikirati niti izmijeniti, o lirici koja vrlo rafinirano propituje smisao čovjekova postojanja."
Upravo ideja da u pjesništvo Marija Suška ne treba uvlačiti značenja koja proizlaze iz trenutnosti svijeta, čitateljskih (kritičarskih i drugih izvantekstualnih) potreba, upućuje i na prirodu njegova teksta. Naime, i sam je pjesnik, nerijetko konceptualizirajući svoje tekstove, ulančavajući cikluse i vezujući ih za vlastite opsesije (alkemija: vidljivog i nevidljivog, optike i iluzije, živog i neživog, smrti i sna), "otežavao" tekstove i uvlačio u prostore koji su nerijetko pogubni za "disanje teksta", za njegovo "nevidljivo zbivanje" (B. Hamvas).
Pjesma "Usporeno djelovanje" vrhunac je izbora pjesama u knjizi Čitanje života i smrti, jer u jednostavnosti i preglednosti, priči o snu i buđenju u Americi, podrazumijeva niz vrlo udaljenih prostornih, kulturoloških konteksta i priča¨: "Te noći sam sanjao o Americi./ Kad sam se probudio u toj zemlji/ dva desetljeća kasnije i pošao uzeti/ novine, pred vratima je bio mrtvac./ Na naslovnici je bila moja zrnata/ fotografija i tekst: Etnički sukobi."
Istodobno, pjesma "Usporeno djelovanje" je "rasuti teret" svih njegovih dosadašnjih tekstova, ali i strahova, ožiljaka, ona je mistični i stvarni zaborav (ali kao izbor iz pamćenja), ona je pisana iz stanja "konačne gravitacije", ali u toj borbi s opsjenama i mrtvima, u toj borbi za svoje mjesto i za jedno od svojih mnogih ja – traje paradoks poezije. Ona je spas, ali samo kao "skok u savršen nišan".
