Dana 17. prosinca 2014. održan je webinar iz programa PISCI NA MREŽI -
Poveznica na snimku: Aida Bagić
Prilikom pristupanja ponekad su potrebni i ovi podaci:
• Meeting url: https://www.livemeeting.com/cc/mspp/join
• Meeting ID: Pisci-Aida-Bagic
• Attendee key: Participant
Gošća programa Pisci na mreži je Aida Bagić, pjesnikinja koja to (da je pjesnikinja) provjerava u različitim rodovima (i vrstama), ako mislimo na njezinu sposobnost da tekst oblikuje i preoblikuje spram teme, spram dužeg ili kraćeg reda u tekstu. I mogli bi se tu još puno toga dodati ako se zovemo ovako ili onako – ali o tome tek razgovor slijedi.
Namjera nam je danas u razgovoru s Aidom Bagić, a u idućim virtualnim susretima i s drugim hrvatskim autorima, autoricama, saznati: tko su oni, kako, zašto i za koga pišu? Željeli bismo s našim gostima na mreži, s hrvatskim piscima (različitih generacija, poetika, zanimanja…) i s vama – prisutnim učenicima i nastavnicima, sa sudionicima na udaljenim mjestima – ući u njihove radionice, proći labirintima njihovih književnih tekstova, dobiti pouzdaniji uvid kako i gdje žive, što čitaju, što im je važno u procesu pisanja, što misle o novim tehnologijama i mogućnostima komuniciranja s drugima, koji su njihovi uzori i životni izbori?
Ukratko: htjeli bismo izravno, u razgovoru, različitim pitanjima i novim, drukčijim odgovorima, učiniti složenu mrežu hrvatske književnosti (kulture) dostupnom i preglednom za čitanje, kretanje, stjecanje različitih iskustava i za uživanje. Želimo saznati kako čitati hrvatske pisce i njihove tekstove, želimo ih upoznati i učiniti vlastito vrijeme važnijim i boljim nego što nam se, nerijetko, čini da ono jest.
Vjerujemo da su za ovu priliku razgovor s Aidom Bagić, odnosno njezini tekstovi i njezin nama ispričani život, više nego dobar i uzbudljiv izbor.
Molimo vas pročitajte ponuđene tekstove potražite u knjižnici i na internetu knjige i tekstove Aide Bagić da biste saznali više od onoga što sada znate o njoj. Čitajte, pitajte i sudjelujte s nama. Izbor glazbe, fotografija, scene iz filmove, ilustracije, ako ih bude, također su dio onoga što nam želi reći o sebi.
Autorski tekstovi
A. Bagić, Radi se o tom da zaustavim asteroid
A. Bagić, Znam li ja gdje živim
Linkovi
Izbor internetskih poveznica (obrnutim kronološkim redoslijedom):
Info o zbirci poezije Tijela su laka meta – http://www.mala-zvona.hr/tijela-su-laka-meta(pristupljeno 2. 12. 2014.)
Nikica Petković o zbirci poezije Ako se zovem Sylvia http://www.mvinfo.hr/izdvojeno-kritike-opsirnije.php?ppar=2706(3.11.2008.; pristupljeno 2. 12. 2014.)
Facebook stranica zbirke kratkih proza Znam li ja gdje živim -https://www.facebook.com/pages/Znam-li-ja-gdje-živim/480192618686125?ref=hl (pristupljeno 2. 12. 2014.)
Kratka priča je ženskog roda, festival kratkopričašica – Zagorki u čast: http://kratkaprica.bloger.index.hr/post/bagic-aida/2311955.aspx(2010., 2011.; pristupljeno 3. 12. 2014.)
«Dragoj L., o tome tko je pjesnikinja»,http://www.cunterview.net/index.php/Izlozbe-/-Osvrti/Dragoj-L.-o-tome-tko-je-pjesnikinja.html(Cunterview.net, 17.4.2008., pristupljeno 3. 12. 2014.)
Prijevodi pjesama na poljski i slovenski: http://kwartalnik-pobocza.pl/pob31/abagic.html(Pobocza, 1 (31)/2008)*
Gubitak sjećanja nije poremećaj»: http://www.zarez.hr/clanci/gubitak-sjecanja-nije-poremecaj(Zarez, 159, 15. 7. 2005.; pristupljeno 3. 12. 2014.))
Voditelji programa Pisci na mreži : Mirela Šikić-Barbaroša, AZOO i Miroslav Mićanović, AZOO
Bilješka o autoru
Aida Bagić rođena je 1965. u Zagrebu. Diplomirala je opću lingvistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te magistrirala političke znanosti na Sveučilištu Massachusetts, u Amherstu, SAD. Objavila je zbirku pjesama Ako se zovem Sylvia (Aora, Zagreb, 2007) i kratkih proza Znam li ja gdje živim (Zoro, Zagreb, 2012). Pojedine pjesme su joj prevedene na njemački (Relations, Literarisches magazin 1-2/2009), engleski, poljski i slovenski (Pobocza, 1 (31)/2008), a nekoliko je uvršteno u Antologiju jutra poezije (Zagreb, 2010). Kratka priča „Galjonen“ uvrštena je u zbornik Da sam Šejn (Konzor, 2007), a „Nizvodno, rijekama“ u 20+1 najbolja priča za ljeto 2014. (Brod knjižara, 2014).
Tijela su laka meta – jesu li?
Pitanje kada poezija postaje povijest vlastitog pisma (znaka) očituje se u otkriću neočekivanih jezičnih i grafičkih oblika, drukčije statike i statistike pjesničkog i proznog teksta, u razlici između onoga što smo čitali i pisali. Ali to je samo jedno od niza mogućih pitanja u knjizi pjesama Aide Bagić Tijela su laka meta. Međutim, prije bilo kakva suvisla odgovora, uvučeni smo, nadohvat oku i ruci opasna strijelca, u različite kontekste i labirinte odrastanja, zabuna i zapreka… Pjesnikinja Aida Bagić, samosvjesnom autorskom gestom, piše poeziju (skicu, prozni zapis, mikroesej, roman u nastajanju) vlastitih života i njihovih vrtoglavih promjena, uvida i tajni. Čitatelj je uvučen u ono što je upisano u tekst kao prijepor o jezičnim promjenama, kao uzmicanje ili kao interveniranje u postojeće kanone i vrijednosti, konstrukcije i očekivanja: Što je tijelo i komu je ono meta? Što je njegova jednina i množina? Čemu je izloženo?
Govori ili pjeva: privlačna pokretljivost naslova, putovanje od sebe do sebe, silina usamljenosti i brojnost različitih imena, asocijacija, podsjećanja i čitateljskih datuma? I jedno i drugo, rekli bismo misleći i na prisutno i na ono neuhvatljivo, neizrečeno u knjizi odluka o odlascima, o disanju i težini tišine, o svakodnevnom i prolaznom, o pamćenju, volji i upornosti. S uzbuđenjem čitamo što se promijenilo u slici vremena, vremena koje živi usporedo s vidljivim i nevidljivim, zaboravljenim ili prešućenim. Čitajući otkrivamo kako na mjesta jednih pristižu druga tijela (koja su uvijek laka meta), kao što uvijek izlazeći iz jezika pristižemo u drugi jezik (poezije) skrivene suvremenosti, skrivenoga života, koji, možda baš zbog toga, postaje i naš. (Miroslav Mićanović)
