82. susret Pisaca na mreži

Gošća: Sanja Baković

Za sudjelovanje pratite POVEZNICU!

Gošća 82. programa Pisci na mreži bit će Sanja Baković, pjesnikinja koja „brižljivo bilježi najsitnije pokrete, pregibe, nagibe, titraje oku nevidljive, bujanje vegetacije, udare bure i udare riječi, samoranjavanje.“ (D. Žilić). Mnogo toga se može još dodati, a mnogo toga saznat ćemo, vjerujemo, iz razgovora s autoricom u programu Pisci na mreži.

Namjera nam je danas u razgovoru sa Sanjom Baković, a u idućim virtualnim susretima i s drugim hrvatskim autorima, autoricama, saznati: tko su oni, kako, zašto i za koga pišu? Željeli bismo s našim gostima na mreži, s hrvatskim piscima (različitih generacija, poetika, zanimanja…) i s vama – prisutnim učenicima i nastavnicima, sa sudionicima na udaljenim mjestima – ući u njihove radionice, proći labirintima njihovih književnih tekstova, dobiti pouzdaniji uvid kako i gdje žive, što čitaju, što im je važno u procesu pisanja, što misle o novim tehnologijama i mogućnostima komuniciranja s drugima, koji su njihovi uzori i životni izbori?

Ukratko: htjeli bismo izravno, u razgovoru, različitim pitanjima i novim, drukčijim odgovorima, učiniti složenu mrežu hrvatske književnosti (kulture) dostupnom i preglednom za čitanje, kretanje, stjecanje različitih iskustava i za uživanje. Želimo saznati kako čitati hrvatske pisce i njihove tekstove, želimo ih upoznati i učiniti vlastito vrijeme važnijim i boljim nego što nam se, nerijetko, čini da ono jest.

Vjerujemo da su za ovu priliku razgovor sa Sanjom Baković, odnosno njezini tekstovi i njezin nama ispričani život, više nego dobar i uzbudljiv izbor.

Molimo vas pročitajte ponuđene tekstove, potražite u knjižnici i na internetu knjige i tekstove Sanje Baković da biste saznali više od onoga što sada znate o njemu. Čitajte, pitajte i sudjelujte s nama. Izbor glazbe, fotografija, scene iz filmove, ilustracije, ako ih bude, također su dio onoga što nam želi reći o sebi.

Autorski tekstovi

Sanja Baković: Izbor iz poezije (2019)

Dodaci

Sanja Baković: Omiljene pjesme (2019)

Linkovi

http://www.stav.com.hr/tekuca-kritika/darija-zilic-zanesenost-i-omamljenost-sanja-bakovic/

http://www.matica.hr/vijenac/625/izmeu-odlaska-i-ostanka-27543/

http://booksa.hr/kolumne/kritike/tvoje-tijelo-moja-kuca

Voditelji programa Pisci na mreži

Mirela Šikić-Barbaroša, AZOO

Miroslav Mićanović, AZOO

***************************

Darija Žilić

ZANESENOST I OMAMLJENOST

Sanja Baković: Plovna mjesta, CeKaPe, Zagreb, 2016.

Sanja Baković pohađala je radionicu poezije u Centru za kreativno pisanje, koji je ujedno izdavač njezine pjesničke knjige. Jedan od urednika knjige, Branko Čegec, ističe Bakovićkinu odanost čitanju kao lijepom poroku, a intertekstualnost u njezinoj poeziji pokazuje kako autorica čitalačko iskustvo povezuje onim svakodnevnim, vezanim uz dva toposa. Naime, važna joj je relacija otok-grad, jer lirska junakinja živi između ta dva pola i definira svoj identitet u odnosu prema otoku – kao mjestu sjećanja, djetinjstva, drugačijeg protoka vremena i, s druge strane, prema gradu, uz koji veže socijalne teme, angažiranost, kritiku neoliberalizma i „apolitičnih mirnih ljudi“.

Knjiga je podijeljena u nekoliko cjelina: Donji svijet, Pjevanja za dolaske i odlaske, Uplašenoj ženi gledam u lice te Commuzers Train.

Upravo motiv kovčega koji ostaje u izolaciji svjedoči o tome da se čitavo vrijeme odvija napetost između odlaska i ostanka. Ni tu, niti tamo, mjesta između postaju mjesto prepoznavanja. Dolazak u „prostor koji je oduvijek moj, u prostor koji nikad nije moj“. I pokušaj spajanja, svjetova: muško-ženskih, ili pak otočko-gradskih. Dolazak na otoke je „bujanje udaljenosti između misli“, a to znači osvajanje prostora lovljenjem senzacija. Miješaju se registri sjete i opet neka reskost, neki rez, oštar govor koji podsjeća na rane pjesme Adrienne Rich (pjesma „Važno je imati neprijatelja“). Čini se kao da pjesme nastaju tako što se autorica prepusti opisu doživljaja i, s druge strane, niže pjesme u kojima pili i kleše stihove kao kamenorezač. Uostalom, tendencija i jest razbiti opne, otvoriti kanale, kroz koje šibnu emocije, ili se pak dogodi kolektivna pobuna. Bitno je stihovljem atmosferu dovesti do prsnuća i do nekakva razrješenja. Bitno je „osedlati zmaja“, zaploviti, poletjeti, otisnuti se…

Bakovićeva brižljivo bilježi najsitnije pokrete, pregibe, nagibe, titraje oku nevidljive, bujanje vegetacije, udare bure i udare riječi, samoranjavanje. Često govori o „raskasapljenosti“, raskrvavljenosti. Junakinja se pretvara u mitsko biće, morsko čudovište…

Autorica vješto povezuje slike pučke pobožnosti sa sjećanjima na odrastanje na otoku, stvara bogat otočki imaginarij u kojemu se miješaju stvari i morski oblici, čežnja i snovi, zamišljena astralna putovanja. Poezija nastaje iz potrebe da se otkrivaju unutrašnji svjetovi. Metafora ljuštenja školjki i rastvaranja boba slika su zadatka pjesničkog: da se zagrebe ispod, da se izvadi meso unutrašnjega svijeta, da se, napokon, vidi ima li svjetlosti ili nema ničega. To je proces samorasparanja, jer nije slučajno to da zbirka započinje pjesmom „Porađanje“: pjesnikinja struže slojeve samoobmane, traga za onim iznutra, za „dubinskim otkrivanjem“, za otkrivanjem novih plovnih mjesta. Rekla bih, ipak, da je temeljni poriv unutrašnjemu svijetu podariti smisao, osjetiti život, minimalistički prikazan slikom – malo sira, vina i kruha. I knjige, Kavafis, Vallejo…

Trajekti na pogrešnim vezovima, brodovi izvučeni na obalu, spremni za struganje, slike dana koji su na prijelazu, ne zna se kojemu dobu pripadaju. I slika vode koja zavodi i mijenja oblike. I teče kao vrijeme. Upravo takvi dani imaju najsitnije nijanse koje pjesnikinja bilježi svojim remorkerom. I ponovno ono mjesto, ni tu ni tamo. Sjajno je sve to prikazano u pjesmi „Obilježja“: „u vrtu galerije, žena s Brača, usred olujnog juga, nit bježi nit ostaje, nit se čudi nit proklinje, koščata i nepomična, ni voljena ni nevoljena, u vrtu galerije, zimska trava, žena i njezina studija“. Nema pokreta, samo stajanje i zamrznutost, šutnja. Svi šute, bogati i sirotinja, brodovi i oblutci, ljudi i stvari.

Bakovićeva poetizira sestrinstvo, pjesničke idole, poglede kroz tramvaje, bivše ljubavi, dosadna i siva zagrebačka popodneva, književna okupljanja, razne slike grada. Jutarnji grad, grad koji ljeti napušta sama sebe, hladne stanove (jedna od ponajboljih pjesama jest „Lišće“ u kojoj povezuje slike treperenja lišća i drhtanja tijela). Čini se gdjekad kao da su pjesme neka vrsta prenamjene – napisane zato da se iskoristi trenutak sjećanja, da se nađu tragovi između sna i budnosti.

Knjiga Plovna mjesta začudna je zbirka narativnih pjesama i pjesama u prozi. Najbolje su pjesme upravo one koje povezuju i spajaju otok i grad, nešto manje zanimljive one posvećene pjesnicima, jer previše su obojene fascinacijom (pjesma „Pjesnik idol“). Sanja Baković najbolja je kada piše o mjestima između, o prijelazu iz sna u javu, s otoka na kopno. Prekrasna je slika junakinje koja je zaspala u „šljokičastoj“ majici, slušajući omamljujuće eseje. Govori nam to o zanesenosti, omamljenosti riječima, što i jest glavna značajka ove pjesničke zbirke.

*************************

Bilješka o autorici

Sanja Baković rođena je u Splitu 1976. godine. Odrasla je u Bolu na Braču. Trenutno živi i radi u Zagrebu. Po zanimanju je novinarka. Završila je studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, studira na doktorskom studiju Etnologiju i kulturnu antropologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi u odnosima s javnošću u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje na poslovima komunikacije s medijima i građanima. Surađuje u časopisu Express, piše osvrte i tekstove o književnosti i kulturi, kao i za portal www.bolinfo.hr

Objavila je zbirku poezije Plovna mjesta u izdanju zagrebačkog Centra za kreativno pisanje 2016. godine. Poeziju je objavljivala u književnim časopisima: Stih u mreži 2, pjesnikinje iz regije, 2017/2018, ShuraPublikacije; Fantom slobode, 3/2017, Durieux, Zagreb; Riječi, 3-4/2017, MH Sisak, Sisak; Quorum, časopis za književnost“, 1-2-3/2015, Zagreb, Centar za knjigu; Tema, časopis za knjigu, 4-6/2016, Centar za knjigu, Zagreb, Tema, časopis za knjigu, 5-6/2012, Centar za knjigu, Zagreb; http://www.metafora.hr/poradanje/ (online). Čitala je na javnim nastupima na Kvirinovim susretima, festivalima Vrisak i Kalibar, na Jutru poezije, na Stihovnici u Sisku, s grupom Poezija otpora, na festivalu Croatia Rediviva, na tribinama Poezija u dvorištu i Poezija na živo u Booksi. Pokrenula je projekt Odvalimo se poezijom s ciljem povećanjem vidljivosti poezije u javnom prostoru. U Bolu na Braču je početkom rujna 2017. godine i 2018. godine uz podršku Centra za kulturu Općine bol organizirala je istoimeni pjesnički festival. Vodila je i vodi pjesničke tribine u okviru projekta Odvalimo se poezijom u zagrebačkom klubu Pločnik, u književnom klubu Booksa te u umjetničkom prostoru Živog ateljea u Zagrebu. Članica je grupe pjesnikinja koje djeluju pod neformalnim imenom G—rupa. Odnedavno je voditeljica programa Poezija u dvorištu (Zagreb). U pripremi je njezina nova knjiga poezije radnog naziva Pod morem.