94. Pisci na mreži, 29. travnja (srijeda) 2020. u 17 sati: Ante Zlatko Stolica

ZA SUDJELOVANJE PRATITE POVEZNICU!

POGLEDAJTE SNIMKU SUSRETA!

 

Današnji je gost 94. programa Pisci na mreži Ante Zlatko Stolica, autor knjige kratkih priča Blizina svega, koja je izazvala zasluženu pažnju kritike i čitatelja, što samo znači da su nam i njegovi drugi radni, umjetnički interesi jednako važni, zanimljivi i poticajni. Mnogo toga se može još dodati, a mnogo toga saznat ćemo, vjerujemo, iz razgovora s autoricom u programu Pisci na mreži.

Namjera nam je danas u razgovoru sa A. Zlatkom Stolicom, a u idućim virtualnim susretima i s drugim hrvatskim autorima, autoricama, saznati: tko su oni, kako, zašto i za koga pišu? Željeli bismo s našim gostima na mreži, s hrvatskim piscima (različitih generacija, poetika, zanimanja…) i s vama – prisutnim učenicima i nastavnicima, sa sudionicima na udaljenim mjestima – ući u njihove radionice, proći labirintima njihovih književnih tekstova, dobiti pouzdaniji uvid kako i gdje žive, što čitaju, što im je važno u procesu pisanja, što misle o novim tehnologijama i mogućnostima komuniciranja s drugima, koji su njihovi uzori i životni izbori?

Ukratko: htjeli bismo izravno, u razgovoru, različitim pitanjima i novim, drukčijim odgovorima, učiniti složenu mrežu hrvatske književnosti (kulture) dostupnom i preglednom za čitanje, kretanje, stjecanje različitih iskustava i za uživanje. Želimo saznati kako čitati hrvatske pisce i njihove tekstove, želimo ih upoznati i učiniti vlastito vrijeme važnijim i boljim nego što nam se, nerijetko, čini da ono jest.

Vjerujemo da su za ovu priliku razgovor s A. Zlatkom Stolicom, odnosno njegova poezija i njegov nama ispričani život, više nego dobar i uzbudljiv izbor.

Molimo vas pročitajte ponuđene tekstove, potražite u knjižnici i na internetu tekstove o A. Zlatku Stolici da biste saznali više od onoga što sada znate o njemu. Čitajte, pitajte i sudjelujte s nama. Izbor glazbe, fotografija, scene iz filmove, ilustracije, ako ih bude, također su dio onoga što nam želi reći o sebi.

 

Dodaci

Ante Zlatko Stolica, Pjesničke priče, FEKP, 2019.

 

Linkovi

 

https://booksa.hr/kolumne/kritike/blizina-svega

https://www.jergovic.com/subotnja-matineja/zivot-i-rodenje-fikcije-iz-zacudne-svakodnevice-ante-zlatka-stolice/?

https://www.ziher.hr/blizina-svega-stolica-fraktura-recenzija/

https://www.portalnovosti.com/ante-zlatko-stolica-zdravo-je-razmisljati-da-nije-svako-zlo-za-zlo

https://www.tportal.hr/kultura/clanak/ante-zlatko-stolica-predstavio-zbirku-prica-podsjetnika-na-to-koliko-svakodnevica-moze-biti-nenamjerno-duhovita-20200225

https://liburniafilmfestival.com/Filmski-imenik/Redatelji/Ante-Zlatko-Stolica

http://strane.ba/ante-zlatko-stolica-ljeto-kratke-price/

https://www.jutarnji.hr/specijal/zlatni-studio/ante-zlatko-stolica-kratki-izlet/6885096/

https://restarted.hr/filmovi.php?recordID=241

 

Voditelji programa Pisci na mreži

 

Mirela Šikić-Barbaroša, AZOO

Miroslav Mićanović, AZOO

 

 

******************

Ante Zlatko Stolica: Krenuo je sa splitskog Sućidra i osvojio zemlju.

Razgovarao: Davor Krile

 

Premda je donedavno bio poznat uglavnom kao scenarist i redatelj nekoliko kratkih dokumentarnih i igranih filmova, uključujući Zlatnom arenom 2017. ovjenčani Kratki izlet, Splićanin Ante Zlatko Stolica je nakon nedavne objave knjige Blizina svega preko noći postao neokrunjeni kralj hrvatske sms-literature. Zbirka kratkih prozno-poetskih crtica iz autorove svakodnevice u hipu ga je razotkrila kao iznimno senzibilnog promatrača i lucidnog meštra jezika u kojemu je riječima tijesno, no mislima i osjećajima iznimno široko.

Ovaj profesor hrvatskog jezika i filozofije rođen je 1985. u Splitu, odrastao je na Sućidru, živi u Bistri, a radi u Zagrebu.

 

Davor Krile: Koja je od ovih adresa bila inspirativnija u oblikovanju vašeg literarnog izraza?

Ante Zlatko Stolica: Ovo bi se moglo jednostavno matematički razriješiti, inspirativniji je onaj prostor u kojem sam proveo više vremena, a u tom smislu to je definitivno Sućidar. Ali mislim da je takav prostor čak i objektivno inspirativniji jer je riječ o društvu koje je više organsko od onoga u kojem se danas krećem. U takvom društvu lakše je i održavati voajersku poziciju koja mi je bila potrebna da napišem ovu knjigu.

 

Davor Krile: Iz kakve obitelji potječete? Jesu li vam kulturna nagnuća bila zadana odgojem ili su vlastoručna i samonikla?

Ante Zlatko Stolica: Potječem iz radničke obitelji koja je šezdesetih došla iz Zagore u Split, kao i mnogi tada. Mislim da ne moram onda posebno tumačiti da mi kulturna nagnuća nisu bila zadana odgojem, ali pretjerano je reći i da su bila samonikla. Kultura mi je, srećom, uvijek bila dostupna. Nisu bile nužne neke velike pare ni neke velike prilike za podići knjigu u knjižnici ili film u videoteci, a i internet je polako dolazio.

Svoju obiteljsku pozadinu vidim kao priliku da sam odrastao u dvije dosta različite kulture -jednoj koja je stvarna i drugoj koja je bila manje ili više fiktivna - ali je na neki način bila još više moja, pošto sam joj težio. Mislim da je to u umjetničkom smislu zahvalna i inspirativna pozicija. To je kao da svaki dan prolaziš kroz neku crvotočinu koja spaja dvije zbilja udaljene točke. U nizu nepovoljnih uvjeta u kojima se moja generacija našla, mislim da je ovaj brzi tehnološki napredak pozitivna stvar. A ako ćemo se opet vratiti na socijalnu pozadinu, ja bih ionako mogao snimiti film samo u onom vremenu u kojem postoje no budget filmovi, dakle danas.

 

Davor Krile: Nastaju li vaši prozni zapisi uvijek na mobitelu, kako sugerira njihova fragmentarnost?

Ante Zlatko Stolica: Prvu verziju ovih najkraćih zapisa najčešće skiciram na mobitelu – oni zauzimaju jednu četvrtinu knjige. Vraćam im se obično nakon par mjeseci ili više, radim na njima, prvo ih raspišem pa onda kratim. Sve dulje forme nastajale su ipak za stolom.

 

Davor Krile: Priče su vam minimalistički rezovi dokumentarnih slika koje sažimaju duh mjesta i vremena. U kojoj je mjeri na takav format utjecalo vaše filmsko iskustvo?

Ante Zlatko Stolica: Dosta je utjecalo. I u filmu i u književnosti drag mi je proces montaže. Materijal dobiva novi smisao i novi ton kako ga režemo i kratimo, a onda dobiva i sasvim različita značenja ovisno o tome gdje ga stavimo. Isti zapis može biti i duhovit i tragičan, ovisno o materijalu koji mu prethodi ili slijedi. U ovoj knjizi držao sam se toga da ništa ne izmišljam i ne dodajem, što je svakako blisko dokumentarističkom konceptu, ali proces montaže o kojem govorim otvara prostor apsolutne manipulacije tim materijalom, tako da mnogi opisani događaji, predmeti ili ljudi imaju malo veze sa svojim stvarnim kontekstom.

 

Davor Krile: Studirali ste pod mentorstvom Jurice Pavičića. Je li vam već fakultet bio lansirna rampa prema Šoljanovom "Kratkom izletu“ koji je prije par godina postao ultimativni festivalski hit?

Ante Zlatko Stolica: Kod Jurice Pavičića pisao sam diplomski rad čija je tema bila odnos krugovaške proze i novog filma šezdesetih, a tu je, naravno, Kratki izlet bio jedan od ključnih naslova. Suradnja s Bezinovićem na filmskoj adaptaciji Šoljanova romana možda bi se dogodila i bez toga, ali taj rad svakako nije odnemogao. Te godine Pavičić me pozvao i da slušam njegov scenaristički kolegij na splitskom UMAS-u: to je bilo prvo ozbiljnije filmsko iskustvo i moj jedini susret s filmskom akademijom koju sam u nekim fazama života htio upisati.

 

Davor Krile: Tko su vam literarni uzori?

Ante Zlatko Stolica: Zadnjih desetak godina rado čitam Ajfelov most, Jergovićev online časopis na kojem uz njega pišu mnogi autori čiji mi je senzibilitet na određen način blizak – svakako Semezdin Mehmedinović, Darko Cvijetić, Refik Ličina... Ako pričamo o klasicima, i tu su mi opet mnogo draži istočniji susjedi (Andrić, Kiš, Selimović...) nego, recimo, spomenuti krugovaši. Od stranih autora volim (polu)autobiografsku prozu Lydie Davis, Lucie Berlin, Knausgaarda... A klasicima se stalno vraćam po zadatku jer predajem hrvatski u srednjoj školi. Za mnoga od tih djela šteta je što su ih ljudi zauvijek spojili sa školskom obavezom: trebalo bi ih nekako zaboraviti, pa im se opet vratiti.

 

Davor Krile: Miljenko Jergović je Blizinu svega nedavno nazvao neočekivanom i fascinantnom knjigom jedne klinički gotovo pa mrtve književnosti. Postoji li plošan odgovor na pitanje što postjugoslavensku literarnu generaciju danas povezuje s onima koje su joj prethodile?

Ante Zlatko Stolica: Rat, nažalost, vidim kao jedinu čvršću konstantu – naša književnost često je ili postratna ili (anti)ratna ili prijeratna ili međuratna, ali naravno da imamo i drugih tema, posebno danas kada se već rađaju autori koji se rata uopće ne sjećaju ili ih barem nije obilježio u znatnoj mjeri. Tu su se onda otvorile i nove teme uvjetovane novim ekonomskim modelima, prekarnim radom, slobodnijim odnosom spram seksualnosti itd. Zapad, koji nam se šezdesetih počeo približavati, sad nam se toliko približio da se tamo više ne bježi u fikciji, knjigama i filmovima već doslovno, a to se onda, naravno, vidi i u književnosti. Kao ključnu razliku vidim veću slobodu po pitanju književnog izražavanja, ali do toga je došlo jer književnost jednostavno više nije dominantan medij. Narod malo čita, a ovi na vlasti ništa: njihov su novi žanr PowerPoint-prezentacije.

 

Davor Krile, Slobodna Dalmacija, 29. veljače 2020.

 

 

 

******************

Bilješka o autoru

 

Ante Zlatko Stolica rođen je 1985. u Splitu, odrastao na Sućidru; živi u Bistri, radi u Zagrebu kao srednjoškolski profesor hrvatskog jezika i etike. Autor je nekoliko kratkih dokumentarnih i igranih filmova; koscenarist je Kratkog izleta, dobitnika Zlatne arene za najbolji film 2017.Objavio knjigu priča Blizina svega, Fraktura, Zaprešić, 2020. Piše na: azstolica.tumblr.com