Sharon Gidron Peskin i Predrag Pale

5. rujna 2022, Zagreb, Crnčićeva 18
Cjelodnevna radionica, u tri dijela

O RADIONICI:

Mnogi ljudi, uključujući i one s iskustvom u javnom nastupu, osjećaju određenu razinu tjeskobe i nelagode pri razmišljanju o svom sljedećem javnom nastupu.

Kako možemo drugačije pristupiti našoj sljedećoj prezentaciji? Kako možemo biti sigurni da smo u potpunosti povezani s našom publikom i na pozornicu dovesti svoju najbolju verziju?

Odgovor se odnosi na sva tri  aspekta ljudskog izražavanja: um (sadržaj), emocije i tijelo.

Stoga će ova jedinstvena cjelodnevna radionica pokriti sva tri aspekta:

Sadržaj i struktura– bavit će se porukama koje želimo poslati, strukturom i konstrukcijom govora, sadržajem, pripremom, prezentacijskim materijalima i ophođenjem s publikom.

Emocije– stavit će naglasak na energiju koju želimo prenijeti na publiku i emocije, kako naše tako i naše publike.

Tijelo– bavit će se našim samopouzdanjem, percepcijom nas samih kao tijela i bića.

Vaši vodiči na ovom prekrasnom putovanju bit će Predrag Pale i Sharon Gidron Peskin.

Sharon je stručnjak za autentičnost, osnivačica i vlasnica `The Lab` - kuće za tečajeve, radionice i individualne dubinske procese za poboljšano samoizražavanje, koristeći utjelovljeni rad koji se temelji na teoriji Rudolfa Labana u kombinaciji s konceptima i vježbama iz područja glume i improvizacije.

Sharon je Certified Movement Analyst (CMA), Laban Institute for Movement Studies program (2016), te kazališna umjetnica. Njeno akademsko obrazovanje uključuje diplomu iz matematike i statistike (Hebrejsko sveučilište) te MBA (Sveučilište Tel-aviv). Također uključuje studije seksualnosti i obuku tantričke terapije (M.A.A.R.A.G, Izrael) i Somatskog iskustva.

Sharon će vas (korištenjem Studije somatskog iskustva) podučiti da se oslobodite treme ili blage socijalne anksioznosti, poboljšate vaše komunikacijske vještine i proširite svoje samoizražavanje. Jedna od metoda je prepoznavanje i mijenjanje obrazaca kretanja. Njezina je misija pomoći vam da uspostavite udobnost i lakoću bivanja u vlastitoj koži. Da uživate u cijelom sebi. Cijenite ljepotu i moć svoga tijela i duše.

Ova se metoda pokazala uspješnom za široku publiku, od redatelja i poslovnih ljudi, preko glumaca, do pojedinaca iz svih sfera života koji imaju problem kada traže povišicu, predstavljaju novu ideju svom timu, govore za medije ili se prijavljuju na novi posao.

Predrag je inženjer elektronike i računarstva, profesor na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, ali i iskusan javni govornik za najširi raspon tema i publike, od 9-godišnjaka do NATO generala, od elektronike, upravljanja, kibernetičke sigurnosti do teorija učenja, i klasičnog baleta.

Predrag će s vama podijeliti ne samo teorijska znanja o komunikacijskim vještinama, već i svoje veliko osobno iskustvo u održavanju svih vrsta govora, uključujući edukativna predavanja, obraćanje u medijima, motivacijske govore i plesne treninge.

Radionica će se održati na hrvatskom i engleskom jeziku. Po potrebi će biti osiguran prijevod na hrvatski jezik.

Potrebno je ponijeti samo svoj entuzijazam, a za treci dio radionice sa Sharon, obucite se da vam bude ugodno (p)okretati se, a na nogama papuce ili deblje carape, nesto udobno, a da niste u tome hodali ulicom.

PROGRAM RADIONICE

PRIJAVE I CIJENE

Broj polaznika je ograničen. Prijave se zaprimaju do 1. rujna.

Rok za plaćanje radionica je 2. rujna 2022., prema ponudi koju ćemo poslati nakon ispunjavanja forme za prijavu.

Forma za prijavu: https://tinyurl.com/yc4js9bn

Pisci na mreži, srijeda, 26. listopada 2022. od 17 do 18:30 sati

Za sudjelovanje pratite POVEZNICU!

Gošća 118. programa Pisci na mreži bit će Tatjana Gromača, pjesnikinja, romanopisac, autorica „koja se mijenjala tijekom godina i koja je kontinentalni hrvatski krajolik zamijenila onim bajkovitijim i tajanstvenijim istarskim“, autorica čija je knjiga pjesama Nešto nije u redu (2000) umnogome mijenjala prostore i mogućnosti hrvatskog pjesništva.Mnogo toga se može još dodati, a mnogo toga saznat ćemo, vjerujemo, iz razgovora s autoricom u programu Pisci na mreži.

Namjera nam je danas u razgovoru s Tatjanom Gromačom, a u idućim virtualnim susretima i s drugim hrvatskim autorima, autoricama, saznati: tko su oni, kako, zašto i za koga pišu? Željeli bismo s našim gostima na mreži, s hrvatskim piscima (različitih generacija, poetika, zanimanja…) i s vama – prisutnim učenicima i nastavnicima, sa sudionicima na udaljenim mjestima – ući u njihove radionice, proći labirintima njihovih književnih tekstova, dobiti pouzdaniji uvid kako i gdje žive, što čitaju, što im je važno u procesu pisanja, što misle o novim tehnologijama i mogućnostima komuniciranja s drugima, koji su njihovi uzori i životni izbori?

Ukratko: htjeli bismo izravno, u razgovoru, različitim pitanjima i novim, drukčijim odgovorima, učiniti složenu mrežu hrvatske književnosti (kulture) dostupnom i preglednom za čitanje, kretanje, stjecanje različitih iskustava i za uživanje. Želimo saznati kako čitati hrvatske pisce i njihove tekstove, želimo ih upoznati i učiniti vlastito vrijeme važnijim i boljim nego što nam se, nerijetko, čini da ono jest.

Vjerujemo da su za ovu priliku razgovor s Tatjanom Gromačom, odnosno njezini tekstovi i njezin nama ispričani život, više nego dobar i uzbudljiv izbor.

Molimo vas pročitajte ponuđene tekstove, potražite u knjižnici i na internetu tekstove o Tatjani Gromači da biste saznali više od onoga što sada znate o njoj. Čitajte, pitajte i sudjelujte s nama. Izbor glazbe, fotografija, scene iz filmove, ilustracije, ako ih bude, također su dio onoga što nam želi reći o sebi.

Dodaci

Tatjana Gromača, Nešto nije u redu, izbor, 2000.

Tatjana Gromača, Carstvo nemoći, izbor, 2017.

Tatjana Gromača, Mrtav rukavac rijeke Save, izbor, 2018.

Tatjana Gromača, Berlin, Pula, Varšava, izbor, 2022.

Tatjana Gromača, intervju, Portal Kulturistra, 2018.

Tatjana Gromača, intervju, Portal Istra 24, 2022.

Poveznice

https://www.matica.hr/vijenac/165/tatjana-gromaca-najobicniji-unikat-https://www.hrvatskiplus.org/utjeha_kaosa/tatjana_gromaca.html

https://www.novilist.hr/specijal/tatjana-gromaca-predstavila-roman-pocetnica-za-ludake/

https://www.youtube.com/watch?v=JM3z7Pz4pzI

https://antologija.weebly.com/tatjana-groma269a.html

https://www.istra24.hr/kultura/tatjana-gromaca-jako-me-pogodila-propast-uljanika

https://www.tportal.hr/kultura/clanak/hrvatska-je-i-teret-i-nadahnuce-20130627

https://www.vecernji.hr/vijesti/bolest-svijeta-tatjane-gromace-majstorski-je-autoricin-autoportret-u-kojem-se-krije-i-jedan-istinski-paradoks-1088086

Voditelji programa Pisci na mreži

Mirela Barbaroša-Šikić, AZOO

Miroslav Mićanović, AZOO

Denis Derk

Možda je upravo propast jedini siguran put prema vječnosti

Ugledna hrvatska književnica čiji je roman Božanska dječicadobio godišnju Nagradu „Vladimir Nazor“ i nagradu Jutarnjeg lista za roman godine, nedavno je objavila knjigu Berlin, Pula, Varšava. Objavio ju je Sandorf, a uredio Darko Milošić.

Tekstovi Tatjane Gromače krajnje su izbrušeni, ali nisu monotoni. U svakoj nam rečenici ova vrsna stilistica postavlja brojna intimistička pitanja koja su univerzalna, pa stoga i relevantna.

Riječ je o tekstovima koji su većim dijelom bili emitirani u emisiji Mikrokozmi Trećeg programa Hrvatskog radija, s kojim autorica redovito surađuje. Tekstovi su subjektivne i krajnje individualizirane posveteTatjane Gromače nekim europskim i istarskim gradovima i gradićima u kojima je živjela kraće ili dulje vrijeme ili ih povremeno posjećivala s dragom joj osobom. U nekim je gradovima bila na školovanju, a u nekima na rezidencijalnim književničkim boravcima. Nekima se vraćala s veseljem, neke je, valjda, zauvijek izbacila iz svog itinerera, a neki su joj postali i stalno mjesto življenja.

Rođena u Sisku, Gromača već dulji niz godina živi u Istri, regiji koja je naklonjena umjetnosti i umjetnicima (ili je barem bije takav glas), ali i regiji koja njeguje različitosti i to u svim mogućim pogledima. Istra je dio Hrvatske u kojem se revizija povijesnih činjenica odvija jako polako, možda i zato što je taj dio Hrvatske stoljećima uporno čuvao svoj lokalistički obojen identitet, koji stoga nije lako pokoriti niti uzurpirati. Stoga se u opreznom štivu Tatjane Gromače, koje nikada nije prvoloptaško niti je ideološki proskribirano, mogu naći otmjene natruhe tog istarskog osebujnog, pomalo i gospodskog, nježnog odnosa prema povijesti. Tako pišući o doista fenomenalnom zdanju pulske tržnice, autorica piše o osmrtnicama na kojima se još uvijek tu i tamo može pronaći i zvijezda petokraka.

Tekstovi Tatjane Gromače krajnje su izbrušeni, ali nisu monotoni. U svakoj nam rečenici ova vrsna stilistica postavlja brojna intimistička pitanja koja su univerzalna, pa stoga i relevantna. Stoga knjiga Berlin, Pula, Varšavanikako nije samo jedan u nizu hrvatskih putopisa koji svoje čitatelje želi očarati enciklopedijskom erudicijom ili komunalnim informacijama koje su dobrodošle površnim turističkim avanturama. Ona je prije povezan skup osviještenih priča, koje bi, po današnjim kriterijima, bilo razumno i moguće proglasiti i romanom s autobiografskim elementima, kakve suvremeni čitatelji diljem svijeta obožavaju i gutaju.

Ali, Gromača nije srednjostrujaški autor i njezina osobna priča, premda posuta putopisnim prahom, vjerojatno ne zanima brojniju čitateljsku publiku. Stoga je ovo knjiga za sladokusce, ali i ljude koji nepoznatim gradovima prilaze sa strahopoštovanjem, ali i s kritičnošću koja jest dobronamjerna, ali nije uvlakačka. Surovi su i ubojito točni autoričini obračuni s nekim europskim neupitnim prijestolnicama, koje često nazivamo svjetskim kulturnim središtima i bogomdanim mjestima za bolji i kvalitetniji život. A kada piše o istarskim gradićima utonulim u preintenzivnu povijest, koja ih je često ostavljala bez iskonskog stanovništva, Gromača je nekako obzirnija i manje stroga, spremna na popuštanje i sentimentalne ustupke, iako i ovdje čuva pravo na prigovor i oštro oko kojem malo što promakne. Pišući o velikim mađarskim, njemačkim, nizozemskim ili češkim gradovima, baš kao i o istarskim lokalitetima snažnog intenziteta, Gromača otkriva jako puno o sebi, vlastitim mehanizmima stvaranja i osjećanja te o vlastitim željama i preokupacijama. Kao da je pišući o berlinskoj umjetničkoj sceni, likovnoj ponudi Amsterdama ili o doživljaju moćne, ali i oronule budimpeštanske arhitekture, pisala samo i jedino o sebi.

Osobi koja se mijenjala tijekom godina i koja je kontinentalni hrvatski krajolik zamijenila onim bajkovitijim i tajanstvenijim istarskim nakon neobuzdanog pjesničkog druženja u Labinu, gradu za koji autorica upućeno tvrdi da ima najljepši trg u Istri. Naravno, osobne je tajne pažljivo skrila u gusto prozno tkanje ovih intrigantnih i beskompromisnih zapisa, koji nemaju milosti prema uvriježenim istinama, a još manje prema odavno zacementiranim predrasudama. Ipak, ova knjiga ima i svoje upozoravajuće, manje ugodno lice, jer autorica ne može prešutjeti propast, kako onu fizičku, stvarnu, tako i onu psihičku, maglovitu i osjetilnu, na koju nailazi posvuda, bez obzira na to je li u milijunskom gradu ili gradiću sa samo nekoliko stalnih stanovnika. Ali nije sve tako crno. Možda je upravo propast jedini siguran put prema vječnosti.

Večernji list, 3. listopada 2022.

Bilješka o autorici

Tatjana Gromača (Sisak, 1971), diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu komparativnu književnost i filozofiju. Od 2000. do 2017. radila je kao novinarka, reporterka i kolumnistica, baveći se najviše temama kulture, umjetnosti i društva (Feral Tribune, Novi list). Od 2017. djeluje kao samostalna književnica i književna kritičarka. Članica je Hrvatske udruge samostalnih umjetnika. Redovito surađuje književnim ogledima, esejima, putopisnom prozom, prilozima o djelima sa područja humanistike sa III. programom hrvatskoga radija. Književnu rubriku „Ljudi i knjige“ objavljuje u časopisu www.prometej.ba, kolumne na internetskom portalu: www.autograf.hr

Prema tekstu kratkog romana Crnac, Hrvatsko narodno kazalište iz Rijeke uprizorilo je nagrađivanu predstavu 2009. godine. Za roman Božanska dječica nagrađena je 2012. godišnjom nagradom „Vladimir Nazor“, Ministarstva kulture Republike Hrvatske za najbolje prozno djelo, a 2013. nagradom Jutarnjeg lista za roman godine. Knjige su joj prevođene na engleski, njemački, talijanski, češki, poljski, makedonski, bugarski i slovenski jezik. Bila je stipendistica berlinske Akademie der Künste. Živi u Istri.

Objavila: Nešto nije u redu?, pjesme, Meandar, Zagreb, 2000; Crnac, kratki roman, Durieux, Zagreb, 2004; Bijele vrane – priče iz Istre, reportažni zapisi, Profil, Zagreb, 2005; Božanska dječica, roman, Fraktura, Zagreb, 2012; Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti, proze, Fraktura, Zagreb, 2014; Bolest svijeta, roman, Sandorf, Zagreb, 2016; Carstvo nemoći, roman, Sandorf, Zagreb, 2017; Mrtav rukavac rijeke Save, proze, Sandorf, Zagreb, 2018; Početnica za luđake, roman, Sandorf, Zagreb, 2021; Berlin, Pula, Varšava, putopisne proze, Sandorf, Zagreb, 2022.

Pisci na mreži, srijeda, 28. rujna 2022. od 17 do 18:30 sati

Za sudjelovanje pratite POVEZNICU!

Gost 117. programa Pisci na mreži bit će Franjo Nagulov, pjesnik, romanopisac, kritičar, ukratko autor kojem je „stalo do zdravlja čitatelja, bez obzira što je njih tako malo, a autora tako mnogo“. Mnogo toga se može još dodati, a mnogo toga saznat ćemo, vjerujemo, iz razgovora s autorom u programu Pisci na mreži.

Namjera nam je danas u razgovoru s Franjom Nagulovim, a u idućim virtualnim susretima i s drugim hrvatskim autorima, autoricama, saznati: tko su oni, kako, zašto i za koga pišu? Željeli bismo s našim gostima na mreži, s hrvatskim piscima (različitih generacija, poetika, zanimanja…) i s vama – prisutnim učenicima i nastavnicima, sa sudionicima na udaljenim mjestima – ući u njihove radionice, proći labirintima njihovih književnih tekstova, dobiti pouzdaniji uvid kako i gdje žive, što čitaju, što im je važno u procesu pisanja, što misle o novim tehnologijama i mogućnostima komuniciranja s drugima, koji su njihovi uzori i životni izbori?

Ukratko: htjeli bismo izravno, u razgovoru, različitim pitanjima i novim, drukčijim odgovorima, učiniti složenu mrežu hrvatske književnosti (kulture) dostupnom i preglednom za čitanje, kretanje, stjecanje različitih iskustava i za uživanje. Želimo saznati kako čitati hrvatske pisce i njihove tekstove, želimo ih upoznati i učiniti vlastito vrijeme važnijim i boljim nego što nam se, nerijetko, čini da ono jest.

Vjerujemo da su za ovu priliku razgovor s Franjom Nagulovim, odnosno njegovi tekstovi i njegov nama ispričani život, više nego dobar i uzbudljiv izbor.

Molimo vas pročitajte ponuđene tekstove, potražite u knjižnici i na internetu tekstove o Franji Nagulovu da biste saznali više od onoga što sada znate o njemu. Čitajte, pitajte i sudjelujte s nama. Izbor glazbe, fotografija, scene iz filmove, ilustracije, ako ih bude, također su dio onoga što nam želi reći o sebi.

Dodaci

Franjo Nagulov, Izbor iz poezije, 2022.

Franjo Nagulov, Bilo jednom na divljem istoku, izbor, 2022.

Poveznice

https://elektronickeknjige.com/autor/nagulov-franjo/

https://zivadosada.wordpress.com/franjo-nagulov/

https://magazin.hrt.hr/kultura/knjizevnik-nagulov-hrvati-ne-stoje-dobro-s-citanjem-a-skolska-lektira-je-zastarjela-2696110

https://express.24sata.hr/autori/franjo-nagulov-6887/

Voditelji programa Pisci na mreži

Mirela Barbaroša-Šikić, AZOO

Miroslav Mićanović, AZOO

Franjo Nagulov

Ponornice': Od Gorgije i Arpa do Valderame i Messija

Krešimir Bagić, Ponornice, MeandaMedia, Zagreb, 2021.

U The Well Wrought Urn iz 1947., američki književni kritičar Cleanth Brooks piše o herezi parafraze u poetskom iskazu, jer je forma neodvojiva od sadržaja. Što je, međutim, s poigravanjem parafrazom? Potpada li ono pod literarnu herezu ili herezu civilizacijske dijakronije? Najvažnije od svega: imamo li pravo na literarnu herezu gledati kao na poetički isplativu činjenicu? Ako je suditi po zbirci Ponornice, novom pjesničkom naslovu književnika, književnoga kritičara i stilističara Krešimira Bagića (1962), odgovor je, osobito na potonji upit, potvrdan. Ako je dakle suditi prema rukopisu čiji subjekt, kako stoji u šestom tekstu (što je, parafraziranjem sofista i skeptika Gorgije Leontinca, dijelom potvrđeno i u osmom), odbija vjerovati u “lekcije iz povijesti”. To se odbijanje u devetom tekstu (jednom od tekstova pisanih u formi dijaloga) proširuje i na skepticizam prema angažiranoj književnosti, premda je semantički, barem prividno, istom suprotstavljen četrdeset i treći tekst, zapis kojim je dana kritika prema patriotskom parolaštvu. Osamdeset i treći tekst, međutim, ostavlja otvorenom mogućnost opredijeljenosti za estetiku kao angažman po sebi. 

Tekstovi su rukopisa numerirani arapskim rednim brojevima, s tim da je manji dio teksta i naslovljen. Interpunkcijski je inventar minimalan. Odstupanje od pravopisnoga kanona primarno se odnosi na izostanak korištenja velikog početnog slova. Zbirka broji ukupno stotinu i pet tekstova u rasponu od minijatura do pjesničkih proza (katkad na granici kratke priče), a uvodna minijatura čitatelja uvodi u stanje egzistencijalnoga ruba koji se očituje šutnjom/ravnodušjem, asocijativno na tragu završne scene filma Torinski konj Béle Tarra iz 2011. Posrijedi je, rekao bih, slika odustajanja od svakog otpora, prihvaćanja egzistencije kao ograničene činjenice generalno neovisne o djelovanju njenih “obnašatelja”: sivo nebo / krovovi pod nebom/ljudi pod krovovima/šute. Ta je slika poduprta programatskom ironijom drugoga teksta, oksimoronom koji, s obzirom na aktualnu zbilju, ne mora nužno biti tako shvaćen (šutjeti/treba šutjeti/na sav glas). Tu nipošto nije izostaviti tekst “šutnja” (dramska igra u četiri slike), paradramski komad koji bismo, s obzirom na šutnju historijski mahom značajnih likova, također slobodnom asocijacijom dovesti mogli u vezu s Cageovom epohalnom “kompozicijom” 4’33’’, premda tolika sloboda u interpretaciji konzumente kritičkoga metateksta može zasmetati. 

Intertekstualnost, citatnost i autocitatnost bitnim su karakteristikama rukopisa. U petom tekstu tako imamo citat Janka Tomića, autora Hrvatske stilistike iz 1875., u sedmom Severa, u osmom Aristofana i sl. Kao izvrstan primjer autocitatnosti navodim pjesničku prozu/kratku priču naslovljenu “paralalam”, prethodno objavljenu 2017. u Večernjem listu, a u sklopu natječaja “Ranko Marinković” (izvorno, dakako, objavljenu pod naslovom “Paralalam”). Figure su ponavljanja, dijelom izuzev u pjesničkim prozama, razmjerno učestale, uključujući i simploku (sedamnaesti i šezdeset i treći tekst, primjerice), kao i ponavljanje strofe na početku i kraju pjesme (treći, šesti ili npr. devedeset i šesti tekst). Nanosi metafore nisu odveć gusti. Katkad, kao u devetnaestom tekstu, svjedočimo i sinkretističkom opisu (“pred tamnom odorom zvuka”). Jedan je od provodnih motiva onaj mladoga lingvista (tekstovi 10, 23, 82, 95, 102) iz kojega proizlaze refleksije o jeziku i njegovim prirodama ili, jednako tako, o jezicima i njihovoj prirodi. Dvadeset i osmi tekst, onaj u kojem se susreću subjekt i slavni njemačko-francuski nadrealist Jean Arp (1886–1966), takoreći reflektira čežnju za povratkom modernističkom kanonu na koji ovdašnja mlada pjesnička elita, bit ću drzak, uglavnom samozadovoljno žmiri (“dugo, neoprostivo ga dugo nisam vidio!”). Katkad je, kao u trideset i drugom tekstu, uočljiva onomatopeja. 

Neki su tekstovi rimovani, bilo u natruhama (kao u završnicama tekstova 29, 36, 55. i 60), bilo dosljednom provedbom (“u šturcu, rudar u mračnom rudniku, sonet od žileta, ima li quoruma za sonet”, sedamdeset i sedmi tekst i sl.). Eksperimentiranje sonetom uočljivo je u više navrata, bilo da je riječ o podređenosti grafostilističkoj osjetljivosti kao u tekstu pečat (sonet), bila da je posrijedi redukcija jezičnoga materijala u korist ritma i auditivne senzacije, a po uzoru na sličnu intervenciju Raymonda Queneaua (1903–1976), s tim što je ovaj put intervenirano u Matoševe sonete “1909.” i “Prkos”. Tek uzgred, grafostilistički su osjetljivi tekstovi: 20, 25, 45, 46, 47, 48, 52, spomenuti pečat (sonet) i dr. Uz pedeset i peti je tekst priložena (ili dopisana) i ilustracija ptičje glave. Tekst “Stvarnost”, pak, intermedijalni je zapis realiziran kolažiranjem, precrtavanjem i dopisivanjem. Ujedno je posrijedi jedan od tekstova među čijim je motivima i nogomet: ovaj put legendarni Kolumbijac Carlos Valderama, kao u tekstu “olujni pampero” Leo Messi, čiji ponavljani datum rođenja sugerira, semantički barem, motivsku ravnopravnost, ako ne i pretpostavljenost u odnosu na druge provodne motive. Sreća je i ujedno prokletstvo postmodernizma, književni protusvijet kojim, rame uz rame, mogu donedavni napadač Barcelone i Miroslav Krleža, najveći pisac južnoslavenskih književnosti dvadesetoga vijeka. A sreća je, no ne i prokletstvo, s obzirom na prirodu rukopisa, subjektovo obraćanje mediju vlastite egzistencije vidljivo iz naslovnog vokativa (pjesmo): statiku šutnje zamjenjuje dinamizam tišine, uz reminiscentni spomen šimićevske plave boje vječnosti/smrti/ništavila. 

Dojma sam da je inzistiranje na grafičkim intervencijama, čestom kolažiranju, intertekstualnosti, citatnim dionicama i potpunoj koncepcijskoj i konceptualnoj relaksiranosti rezultirala, srećom rijetko, zalihostima koje nisu narušile ukupni postčitateljski dojam. Onaj koji potvrđuje poznato autorovo umijeće naznačeno supotpisivanjem goranovske zbirke “Svako je slovo kurva” (s Borisom Gregorićem, 1989). Usprkos intervju koji je krajem listopada autor dao za portal Moderna vremena, a u kojem tvrdi kako se, kad je pjesnik, ne uzda u pomoć kritičara i profesora Bagića, nisam posve siguran da je tome tako. Što je dobro. Naime, rezultat je “prešućenih šaputanja” poetička elokvencija koja, za razliku od sve predvidivije dominantne mladoautorske hipermetaforičnosti, čitatelja obvezuje na korespondenciju s metatekstom, čega je rezultat učenje biti čitateljem, ali i biti pjesnikom, umreženim sa svim informacijskim ponornicama svijeta koje, upravo infodemiji zahvaljujući, tonu kroz krhko tlo suvremenosti nespremno za bujajuće korijenje radikalizama svih vrsta. Na što bi se subjekt pjesme prisega, namjerno stote u zbirci, nadovezao ciničnim izuzećem iz strukturnih podjela koje se, gle čuda, tiču i domaće književnosti: ne broje me navijači/ni hadepe ni dehaka.

Express, 7. prosinca 2021.

https://express.24sata.hr/kultura/ponornice-od-gorgije-i-arpa-do-valderame-i-messija-25490

Bilješka o autoru

Franjo Nagulov, rođen je u Vinkovcima 1983. gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera studirao je knjižničarstvo i hrvatski jezik i književnost. Diplomirao je 2007. godine na temu Stilistički uvid u pjesnički opus Branka Maleša. Zaposlen je u Osnovnoj školi Stjepana Antolovića iz Privlake na mjestu školskoga knjižničara. Od 2007. do 2010. bio je vanjski suradnik / asistent na studiju književnosti Filozofskoga fakulteta u Osijeku (nositelj kolegija bio je prof. dr. sc. Goran Rem). Objavljivao je stručne i znanstvene radove (vidjeti prilog) i monografsku jedinicu naslovljenu Recepti za jezikovu juhu: Polistilistička raščlamba pjesničkoga opusa Branka Maleša (Osijek, 2011).U književnost ulazi 2005. osvojivši treću nagradu na Pjesničkim susretima u Drenovcima. Do danas je objavio tri romana, dvanaest zbirki poezije i spomenutu studiju. Objavljivao je u nizu relevantnih časopisa za književnost (Republika, Poezija, Tema, Zadarska smotra, Nova Istra, Zarez, Vijenac, Književna revija, Fantom slobode, Stav, Artikulacije, Vrabec Anarhist, OKF Cetinje, Kolo i dr.), u emisijama Šest minuta poezije u šest, Poezija naglas i Bibliovizor Trećega programa Hrvatskoga radija. Poezija mu je prevođena na engleski, njemački i slovenski jezik. Autor je više od stotinu književnih kritika koje objavljuje u magazinu Express, časopisima Poezija, Tema, Stav i dr. Član je Društva hrvatskih književnika od 2011. Posljednje je dvije godine predsjednik Povjerenstva za prijem novih članova u Društvo hrvatskih književnika. U izdanju DPKM-a (današnjega BEK-a) objavio je dvije zbirke poezije u e-formatu. Sudionikom je brojnih tribina i književnih manifestacija (Dani eseja u Puli, Susreti književnih kritičara u Đakovu, Kvirinovi susreti u Sisku, Dani Ivana Trnskoga u Koprivnici, Pjesnički susreti u Drenovcima, festival Alpe – Adria u Koprivnici, Dani Josipa i Ivana Kozarca u Vinkovcima i dr.). Zastupljen je u više antologija i panorama (poput Remove Poetike buke, Drenovačke antologije hrvatskoga pjesništva, urednica Sanja Jukić, Šalatove Panorame suvremenoga hrvatskog pjesništva na njemačkom jeziku, Remove Vinkovačke književne povjesnice i dr.). Dobitnik je šest nagrada za književnost i književnu kritiku. Član je prosudbenoga povjerenstva na Pjesničkim susretima u Drenovcima. Član je uredništva online časopisa za književnu kritiku Stav. Glavni je urednik časopisa Književna riječ slavonsko-baranjsko-srijemskoga ogranka Društva hrvatskih književnika. Autor je scenarija za cjelovečernji igrani film Adam redatelja Marija Šuline (2019). U pripremi je snimanje novoga filma istoga redatelja čiji scenarij supotpisuje s Ivorom Martinićem (Žena s gumenim rukavicama). Živim u Vinkovcima.

Popis samostalnih knjiga

Dečko. žena: dečko? naranča.Drenovci, 2006. (poezija)

Tanja.Zagreb, 2008. (poezija)

VK biceps. Zagreb, 2008. (poezija)

Smrtište. Vinkovci, 2009. (poezija)

Knjiga izlaska. Zagreb, 2010. (poezija)

Punomasni anđeo. Zagreb, 2011. (roman)

Recepti za jezikovu juhu: Polistilistička raščlamba pjesničkoga opusa Branka Maleša. Osijek, 2011. (studija o književnosti)

Crtač. Zagreb, 2011. (roman)

Soba 66. Zagreb, 2011. (poezija)

Signali. Zagreb, 2012. (poezija)

Zimsko računanje vremena. Zagreb, 2017. (poezija)

Služba riječi. Zagreb, 2018. (poezija)

Obnovljivi izvor energije. Zagreb, 2018. (poezija)

Zemlja zalazećeg Sunca. Slavonski Brod : Đakovo, 2019. (poezija)

Bilo jednom na Divljem istoku. Zagreb, 2020. (roman)

Okupacija u 26 slika (metodički obrađena lektira). Zagreb, 2022.

Nagrade za književnost i književnu kritiku:

Treća nagrada Pjesničkih susreta u Drenovcima (2005)

Nagrada Kvirinovih susreta za mladoga autora (2008)

Nagrada „Josip Sever“ (2010)

Povelja uspješnosti na Danima Josipa i Ivana Kozarca (2010)

Nagrada „Duhovno hrašće“ Pjesničkih susreta u Drenovcima (2012)

Povelja uspješnosti „Julije Benešić“ za književnu kritiku (2015)

Scenariji za dugometražne igrane filmove:

Adam(2019), r. Mario Šulina

Žena s gumenim rukavicama(2022), supotpisuje Ivor Martinić, r. Mario Šulina

Pisci na mreži, srijeda, 31.8.2022. od 17 do 18:30 sati

Za sudjelovanje pratite POVEZNICU!

Gošća 116. programa Pisci na mreži bit će Ksenija Banović, prevoditeljica je koja vjeruje da književni tekst nadilazii stvarnost u kojoj živimo i na tom je tragu pokrenula niz različitih projekata, inicijativa koji ne samo da pomažu drugima nego i mijenjaju mikrosliku svijeta u kojem živimo. Mnogo toga se može još dodati, a mnogo toga saznat ćemo, vjerujemo, iz razgovora s autoricom u programu Pisci na mreži.

Namjera nam je danas u razgovoru s Ksenijom Banović, a u idućim virtualnim susretima i s drugim hrvatskim autorima, autoricama, saznati: tko su oni, kako, zašto i za koga pišu? Željeli bismo s našim gostima na mreži, s hrvatskim piscima (različitih generacija, poetika, zanimanja…) i s vama – prisutnim učenicima i nastavnicima, sa sudionicima na udaljenim mjestima – ući u njihove radionice, proći labirintima njihovih književnih tekstova, dobiti pouzdaniji uvid kako i gdje žive, što čitaju, što im je važno u procesu pisanja, što misle o novim tehnologijama i mogućnostima komuniciranja s drugima, koji su njihovi uzori i životni izbori?

Ukratko: htjeli bismo izravno, u razgovoru, različitim pitanjima i novim, drukčijim odgovorima, učiniti složenu mrežu hrvatske književnosti (kulture) dostupnom i preglednom za čitanje, kretanje, stjecanje različitih iskustava i za uživanje. Želimo saznati kako čitati hrvatske pisce i njihove tekstove, želimo ih upoznati i učiniti vlastito vrijeme važnijim i boljim nego što nam se, nerijetko, čini da ono jest.

Vjerujemo da su za ovu priliku razgovor s Ksenijom Banović, odnosno njezini tekstovi i njezin nama ispričani život, više nego dobar i uzbudljiv izbor.

Molimo vas pročitajte ponuđene tekstove, potražite u knjižnici i na internetu tekstove o Kseniji Banović da biste saznali više od onoga što sada znate o njoj. Čitajte, pitajte i sudjelujte s nama. Izbor glazbe, fotografija, scene iz filmove, ilustracije, ako ih bude, također su dio onoga što nam ona želi reći o sebi.

Dodaci

Na posljednjem katu neba, ulomak iz Antologije suvremenog bugarskog pjesništva

Georgi Gospodinov, Sva naša tijela, ulomak, 2022.

Poveznice

Intervjui o projektu Književna senzibilizacija:

Budimo dom jedni drugima, Booksa

Migrante i ljude iz susjedstva spajam u zajedničkom pričanju priča'

Intervjui o književno-prevoditeljskom radu:

Bugari tuguju ne za onim što su izgubili, već za onim što nikada nisu imali, Svijet kulture, str. 28-30

Šegrt Hlapić pisan je za malog Bugarina – Hristu, Večernji list,

Prevoditelj predstavlja: Ksenija Banović, Moderna vremena

O izložbi Hrvatsko-bugarske kulturne poveznice u auli Gradske knjižnice

O izložbi Jezik sveti mojih djedova : hrvatsko – bugarske usporednice

Poveznice na videosnimke tribina

Literarum Translatio – o književno-prevoditeljskom radu

Tjedan bugarske kulture, Gradska knjižnica Samobor

ZKD Forum Od informacije do senzibilizacije (od 30. min.)

Pisci protiv totalitarizma – bugarska epizoda Vesne Parun

Promocija Antologije suvremenog bugarskog pjesništva

Kritike

Knjiga ‘Vremensko utočište‘ nije libar za jedno čitanje i policu, već ćete joj se stalno i uporno vraćati. Knjigu Georgija Gospodinova morate imati, Ivica Ivanišević, Slobodna Dalmacija

Tijekom komunizma odgajani smo da obožavamo Rusiju, intervju Georgi Gospodinov, Darko Vlahović, Express

O romanu Fizika tuge, Georgi Gospodinov, JL

O knjizi Sva naša tijela Georgija Gospodinova, Miljenko Jergović, Ajfelov most

Intervju s Vladimirom Zarevim, autorom romana Propast, Karmela Devčić, Jutarnji list

O romanu Slučaj Džem Vere Mutafčieve, Miljenko Jergović, Jutarnji list

Voditelji programa Pisci na mreži

Mirela Barbaroša-Šikić, AZOO

Miroslav Mićanović, AZOO