Pogledajte snimku susreta!

 

 

*********************

Jurica Pavičić

Roman koji je kidnapirao Araličin svijet i ubacio u njega kompjutorski virus

 

Nagrađivani zadarski književnik Želimir Periš objavio je novu knjigu, roman Mladenka kostonoga u izdanju OceanMora.

 

Periševa knjiga ne sliči na gotovo ništa što se u Hrvatskoj piše, ali zato prilično nalikuje latinoameričkim klasicima.

 

Pučki mudrac, iz kojeg progovara nataloženo narodsko znanje. Prkosni partibrejker, koji ismijava autoritete, crkvu i tuđinsku vlast. Oštroumni plebejac koji nema učenih škola, ali zna jezike i razumije svijet. Progonjen, jer ga ni jedan autoritet ne može počešljati.

Opis koji navodim opis je vjerojatno najslavnijeg lika cjelokupne hrvatske književnosti: Petrice Kerempuha. Kroz Kerempuhov lik Miroslav Krleža je 1936. ispripovijedao vlastitu viziju hrvatske nacije. Opjevao ju je u antikolonijalnom, antiklerikalnom i klasno svjesnom ključu, ključu koji je današnjem hrvatskom nacionalizmu bio i ostao neopisivo tuđ.

 

Osamdeset i četiri godine poslije pred nama je opet jedan književni lik koji Naciju predstavlja u antikolonijalnom i klasnom ključu. Opet je riječ o pučkom mudracu, prkosnom buntovniku i plebejcu. Kao i Kerempuh, i taj lik nosi pučka znanja i nataloženo iskustvo. I on ismijava autoritete, crkvu i vlast. Samo, u usporedbi s Kerempuhom postoje dvije krupne razlike. Lik o kojem je riječ ne pripada kajkavskom svijetu, nego onom dinarskom. I – još važnije – lik o kojem je riječ je žena.

Lik o kojem je riječ je Mladenka Gila, zvana Kostonoga, devetnaestostoljetna vještica i vidarica po kojoj nosi naslov roman Mladenka Kostonoga zadarskog pisca Želimira Periša. U romanu 44-godišnjeg Zadranina Mladenka Kostonoga prestaje biti samo fusnota iz etnološke povijesti i postaje nešto drugo: anarhična buntovnica, skaredni agens pobune i prkosa. Kostonoga je dinarski, feministički Kerempuh.

Perišev roman priča povijest stvarne vidarice koja je sredinom 19. stoljeća prakticirala travarenje u sjevernoj Dalmaciji. Mladenka Kostonoga – bar u Periševu romanu – rođena je oko 1805. u okolici Čapljine. Djevojku siroče posvojila je mjesna travarka i poučila vidarskim znanjima. Mala Mladenka izvješti se u travarenju i vidanju, te uskoro postaje tražena iscjeliteljica. Neuki puk osobito impresionira njen izgled: Gila, naime, ima potpuno bijelu kosu.

Tijekom narednih 450 stranica Periš prati Giline putešestvije diljem Dalmacije, Istre i Austrije. Nalazimo je kao dijete u Lovincu. Oko 1840. Gila je u jednom svilajskom selu, gdje stekne reputaciju vještice. Potom u Bolu na Braču, gdje u dominikanskom vrtu razmjenjuje travarska znanja. Koncem 40-ih nalazimo je u Zadru, gdje u svilarskoj manufakturi vodi pobunu radnica protiv industrijalca Papafave. Na otoku Silbi prokažu je kao vješticu. Sude je i muče u pazinskoj tvrđavi. Na koncu dospije u cesarski Beč, gdje se početkom 1880-ih proširi glas o slavenskoj vještici koja prizive duhove i vodi spiritističke seanse. U Beču roman počinje i završava, a unutar tog uokvirivanja Periš kompozicijski vješto slaže prozni puzzle, ispisujući nekronološkim redom epizode iz Kostonogina životopisa.

Travarice i vještice obično su u fikciji reprezentanti neznanja, nazadnosti i pretprosvjetiteljske zadrtosti. Takvu ulogu imaju u mnogim proznim i filmskim fikcijama, pa i u dva slavna hrvatska scenarija: Fuisovom nikad snimljenom Zakonu rieke te snimljenom Nije bilo uzalud Nikole Tanhofera. Periševa Gila – međutim – nije ni zadrta ni nazadna, naprotiv. Bjelokosa vještica u Periševu je romanu akter paralelnog, pučkog prosvjetiteljstva. Ismijava svećenstvo i vlast. Šuruje sa štrajkašima, revolucionarima i prosvjetiteljskim učiteljima. Skrbi o ženskim problemima. Mladenka Gila razrješuje zločine, rasvjetljava misterije. Funkcionira poput neke vlaške, deseteračke verzije „Prve damske detektivske agencije“ Alexandera McCall Smitha. S ljudskom mudrošću i prepredenim manipulatorskim darom, ona miri brakove, spašava ženske časti, izbavlja žene od depresije i nahočad od sramote. Pritom potkopava svaki mogući autoritet, a taj autoritet mogu biti Crkva i industrijalac, načelnik i car.

Perišev roman prepun je teške artiljerije metafikcijskih i intertekstualnih proznih postupaka. Pisac priču uokviruje isljeđivanjem u bečkoj policiji, a ispitivanom guslaru ime je Želimir Periš. Svako od poglavlja počinje deseteračkim guslarskim distihom, a potom i kratkim opisom narednih zbivanja, kao u romanima 18. stoljeća. Pojedina poglavlja parafraziraju ili pastiširaju diskurs znanstvene rasprave, muzikološkog teksta, sudskog zapisnika ili policijskog izvještaja, Periš ironijski parafrazira niz književnih klasika (među inim Zoranića) te s elastičnom jezičnom lakoćom skače s dijalekta na dijalekt, uključujući čitavo poglavlje na istarskoj čakavici. U jednom od poglavlja Periš se čak igra Cortázarovih Školica, pa daje čitateljima numerički ključ da dijelove teksta interaktivno rasporedi po volji.

 

U Periševu slučaju čitatelju Cortázar ne pada na pamet slučajno. Mladenka kostonoga ne sliči gotovo ni na što što se u Hrvatskoj piše, ali zato prilično nalikuje klasicima latinoameričkog postmodernističkog romana kao što su Sabato, Fuentes, Cortazar ili rani Márquez. Kod Periša se – kao kod najboljih Hispanaca – spajaju povijest i mit, magija i politika, kolonizator i kolonizirani, prozni eksperiment i pripovjedački populizam. Periš Zagoru pretvara u svoj Macondo, samo što je taj Macondo negdje u četverokutu Svilaje i Velebita, Čapljine i Vrlike.

 

Mladenka kostonogaizgleda kao da je netko kidnapirao Araličin svijet, pretumbao ga i ubacio u njega kompjutorski virus. Sve je tu – i žandari i hajduci, i gusari i subaše, i fratri i Mlečani. Sve je isto, samo što ništa nije isto. Umjesto homogene nacije, kulturnog kanona, smrknute velevažnosti i patrijarhalnog reda, Periš slavi anarhiju i humor, herezu i matrijarhat.

 

Jutarnji list, Zagreb, 30. rujna 2020.

 

 

*********************

Bilješka o autoru

Želimir Periš, rođen 1975. u Zadru. Diplomirani inženjer računarstva. Vodio je OtPis – radionice kreativnog pisanja u Zadru i Zapis – udrugu zadarskih pisaca, s kojima je organizirao mnoge književne programe uključujući Kalibar bestival 2013-2018. Za priče je dobio nagrade Sfera 2002, Lapis Histriae 2012, te finala: Lapis Histriae 2013, Vranac 2014, FEKP 2014. Autor je društvene igre Strašne žene 2018.

Objavio: Mučenice (zbirka priča), Algoritam, Zagreb, 2013. (adaptirano u dvije kazališne predstave: kazalište Joza Ivakić Vinkovci i Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku te Dramska amaterska družina Vodice; slovensko izdanje: Modrijan založba, Ljubljana, 2014; bugarsko izdanje: Sofia, 2020); Mima i kvadratura duga (roman), Algoritam / 24 sata, Zagreb, 2014. (finale t–portala za roman godine); Mima i vaše kćeri (roman), 24 sata, Zagreb, 2015; x (pjesme), Algoritam, Zagreb, 2016; Žuti bog (priče), C.A.S.H., Pula, 2020. (zajedno s Maer i Perić); Mladenka kostonoga (roman), OceanMore, Zagreb, 2020. (nagrade: Kočićevo pero, t-portal za roman godine); Straška postavlja teška pitanja (slikovnica), Fierce Women, Zagreb 2021; Straška izvrće neistine (slikovnica), Fierce Women, Zagreb 2022.