Gost 79. programa Pisci na mreži bit će Kristijan Vujičić, prozni pisac, romanopisac i urednik onaj koji piše u „neuobičajenom sklopu stripa i Kafke, banalnosti i Wittgensteina, filozofije urbane svakodnevice i one o kojoj čitamo u knjigama“ (J. Pogačnik).

 

Mnogo toga se može još dodati, a mnogo toga saznat ćemo, vjerujemo, iz razgovora s autorom u programu Pisci na mreži.

Namjera nam je danas u razgovoru s Kristijanom Vujičićem, a u idućim virtualnim susretima i s drugim hrvatskim autorima, autoricama, saznati: tko su oni, kako, zašto i za koga pišu? Željeli bismo s našim gostima na mreži, s hrvatskim piscima (različitih generacija, poetika, zanimanja…) i s vama – prisutnim učenicima i nastavnicima, sa sudionicima na udaljenim mjestima – ući u njihove radionice, proći labirintima njihovih književnih tekstova, dobiti pouzdaniji uvid kako i gdje žive, što čitaju, što im je važno u procesu pisanja, što misle o novim tehnologijama i mogućnostima komuniciranja s drugima, koji su njihovi uzori i životni izbori?

 

Ukratko: htjeli bismo izravno, u razgovoru, različitim pitanjima i novim, drukčijim odgovorima, učiniti složenu mrežu hrvatske književnosti (kulture) dostupnom i preglednom za čitanje, kretanje, stjecanje različitih iskustava i za uživanje. Želimo saznati kako čitati hrvatske pisce i njihove tekstove, želimo ih upoznati i učiniti vlastito vrijeme važnijim i boljim nego što nam se, nerijetko, čini da ono jest.

Vjerujemo da su za ovu priliku razgovor s Kristijanom Vujičićem, odnosno njegovi tekstovi i njegov nama ispričani život, više nego dobar i uzbudljiv izbor.

 

Molimo vas pročitajte ponuđene tekstove, potražite u knjižnici i na internetu knjige i tekstove Kristijana Vujičića da biste saznali više od onoga što sada znate o njemu. Čitajte, pitajte i sudjelujte s nama. Izbor glazbe, fotografija, scene iz filmove, ilustracije, ako ih bude, također su dio onoga što nam želi reći o sebi.

 

Autorski tekstovi

K. Vujičić, Knjiga izlazaka, izbor, 2015.

K. Vujičić, Ponavljanje, izbor, 2012.

K. Vujičić, Ž. Špoljar, Welcome to Croatia, izbor, 2018.

 

Dodaci

K. Vujičić, Izbor kritika, 2018.

 

Linkovi

https://hrvatskodrustvopisaca.hr/hr/clanstvo/clan/kristijan-vujicic 

https://www.croatian-literature.hr/zzindex_sing_auth.php?tekst_id=348&autor=1&menu_id=7 

https://www.vecernji.hr/kultura/ne-zanima-me-provociranje-citatelja-vec-da-oni-sa-mnom-kroz-tekst-preispituju-stavove-1196395 

http://www.ljevak.hr/knjige/knjiga-20118-knjiga-izlazaka/prikazi-1-o-knjizi 

https://www.vecernji.hr/kultura/kratka-prica-kristijan-vujicic-zid-mora-pasti-119596

https://www.tportal.hr/kultura/clanak/knjiga-izlazaka-kristijana-vujicica-duhovita-posveta-osamljenosti-20151019

https://www.tportal.hr/kultura/clanak/knjiga-s-dozom-duhovnosti-ali-bez-propovijedanja-20130122

 

Voditelji programa Pisci na mreži

Mirela Šikić-Barbaroša, AZOO

Miroslav Mićanović, AZOO

 
 
*******************
 

Osoba s pogledom: Kristijan Vujičić i Željko Špoljar

Nadam se da nas kritika neće popratiti

Razgovarao Kruno Lokotar

 

Dvojac Kristijan Vujičić, urednik u Nakladi Ljevak, i Željko Špoljar, autor dviju zbiraka priča, objavio je duhovitu, radikalno postmodernističku knjigu, fikcionalizirani putopis Welcome to Croatia, nastao procesom zajedničkog pisanja. Za potrebe ovog intervjua zamoljeni su da odgovaraju odvojeno

 

Dvojac Kristijan Vujičić, urednik u Nakladi Ljevak, i Željko Špoljar, autor dviju zbiraka priča, objavio je duhovitu, radikalno postmodernističku knjigu, fikcionalizirani putopis Welcome to Croatia, nastao procesom zajedničkog pisanja. Za potrebe ovog intervjua zamoljeni su da odgovaraju odvojeno

 

Nakon Lazića i Kožula, kao jasne parafraze Iljfa i Petrova – što, jasno, naša kritika nije zapazila – i njihova romana Gori domovina vas dvojica ste se također okušali u tzv. četverorukom pisanju knjige Welcome to Croatia. Zanimaju me detalji procesa, odnosno tumačenje zajedničkog pisanja, kako piše u opremi knjige: čija je cijela koncepcija, tko je bio daktilograf, jeste li svaku rečenicu radili zajedno ili je diskretna jedinica bila veća – pasus, poglavlje – koje su prednosti i slabosti takva pisanja, biste li se još s nekim okušali u takvu pisanju, jeste li imali kakve uzore na pameti...

K. V.: Ideja ovog romana razvijala se dulje vrijeme. Putujući Hrvatskom, uočio sam da gotovo u svakom mjestu postoje oči stranog promatrača, koji je o svom doživljaju mjesta u kojem je bio ostavio neki zapis ili tek rečenicu u intervjuu. Ponekad bi u nekom od naših krajeva zaživjela legenda koju bi ubrzo bilo teško razlučiti od prave činjenice, kao one sv. Pavla o Mljetu. Shvatio sam da bi bilo zanimljivo čitatelj(ic)e upoznati s mnoštvom zanimljivih detalja u vezi s njihovim boravkom u Hrvatskoj. Budući da sam uz studij filozofije često morao i raditi, tako je nastao i naš Lovro Belin, neumoran student filozofije... novopečeni turistički vodič. Koncepciju sam prenio Željku i tada je krenulo. Prvo bih na četiri–pet kartica razvio pojedinu priču, ponekad do najsitnijih pojedinosti. Zatim bismo o tome razgovarali i razdijelili zadatke. Željko bi razrađivao, pisao pojedine dijelove, a ja druge. Na kraju bih još čitavoj priči dao završnu glazuru. S vremenom su se naša dva, ipak različita stila, približila. Prednost takva načina pisanja: oživljavanje lika koji je prožimljuća osobnost dvaju pisaca. Nedostatak:__________________(neka upiše čitatelj).

Ž. Š.: Prednosti su pisanja u dvoje što se malo odmoriš od vlastitoga načina razmišljanja i stila, pa si vrlo sretan kad se ponovno vratiš sebi; to osvježava. Što se tiče našega procesa pisanja, ja sam tu uglavnom bio daktilograf, moja je, što se kaže, većinom ruka, osim nekih ulomaka koje ne bih prisvojio ni pod prijetnjom pištolja. Uzori? Začudo, pri pisanju ove knjige, prvi ih put nisam imao. Osim možda Coelha i one što je napisala Povjesničarku. Od usporedbi s Iljfom i Petrovom čim netko nešto napiše udvoje bljuje mi se. Nadam se da nas kritika neće popratiti. Dovoljno smo se medijski ispromovirali. Generalturist stoji iza nas, i hoće da pišemo nove nastavke.

 

Welcome... je izrazito konceptualizirana knjiga. Završava li koncept njezinom objavom ili idete dalje, pripremate li poseban tip promocija koji bi trebao formirati recepciju, ciljate li na specifične komunikacijske kanale, uključujete li Turističku zajednicu i nove distribucijske kanale u plasman knjige, razmišljate li o prijevodima na turističke jezike?

Ž. Š.: Naši sljedeći projekti, ako ih bude, ići će u drugim, nešto manje komercijalnim smjerovima, gotovo potpuno nekomercijalnim.

K. V.: Voljeli bismo napraviti predstavljanja na mjestima u kojima se radnja ili dio radnje odvija; recimo Pula, knjižara Castropola; Stradun; uvala Saplunara na Mljetu... Postoji načelni interes stranih izdavača, ali to je dug put. Ja bih osobno volio da se sama Turistička zajednica uključi u taj projekt, na razini prevođenja, jer mislim da bi to značilo obostranu korist. Mislim da bi ovaj roman mogao dovesti u Hrvatsku dosta stranih turista, odnosno da ovakvi neizravni oblici pozivanja imaju veći efekt negoli izravni.

 

Jeste li za potrebe pisanja knjige i putovali po lokalitetima koje opisujete, ili ste se, radikalno postmodernistički, oslonili na njihove simulakrume?

Ž. Š.: Po lokalitetima koje smo unosili u knjigu putovao sam i putujem svako ljeto. Sve te vukojebine i otoke imam u malom prstu; jedino sam nekoliko fuševa imao s Teslinim Smiljanom, ali je Kristijan to na vrijeme uočio.

K. V.: Bilo je jednog i drugog. Dakako, u našem slučaju bilo je lakše proputovati sva ta mjesta, jer naš lik živi od putovanja i sjećanja dvojice. Obilato smo se koristili i činjenicama nađenim u Radovinovićevu vodiču Hrvatski Jadran te citatima pisaca. Ipak, barem u nekoj fazi života posjetili smo sva mjesta o kojima pišemo. No moju filozofsku dušu najviše je pogodila prostorno–vremenska nemogućnost nazočnosti susretu dvojice svjetskih velikana u Zagrebu, što je i urodilo postmodernističkom Kratkom nenapisanom pričom o susretu Sartrea i Krleže 1960. u Zagrebu.

 

Obojica trenutno radite izrazito suvremene poslove. Molim vas da mi prokomentirate opseg i ambicije projekata. Kristijane, tvoja biblioteka Bookmarker definirana je kao: »interdisciplinarna urbana biblioteka za čitatelja/icu 21. stoljeća«...

K. V.: Interdisciplinarnost je fenomen koji je zašao u svaku poru današnjega čovjeka i društva općenito. Samo gledajući Dnevnik ili čitajući novine mi smo na nižoj razini uvučeni u odnose politike, kulture, religije, ekonomije... Tu mogućnost povezivanja stvari, pa čak i u žižekovskom stilu miješanja primjera iz tzv. visoke i niske teorije, primjenjujem u biblioteci Bookmarker, zajedno s urednicom Nadom Brnardić, gdje je moguće naći knjigu lakanovskoga promišljanja rata u Iraku (Žižek), specifično viđenje sv. Pavla od strane filozofa–ateista (Badiou), ali i uz skoru Baudrillarovu knjigu (Inteligencija zla) biografiju glazbenika (Marley) ili knjige o »tajnoj povijesti svijeta« i marketingu.

 

**************

 

Bilješka o autoru

 

Kristijan Vujičić rođen je 1973. u Zagrebu gdje je završio osnovnu i srednju školu te diplomirao filozofiju i religiologiju na Zagrebačkom sveučilištu. Objavljivao je prozu i recenzije u više časopisa za kulturu i dnevnih listova. Godine 2017. primio je prvu nagradu na 51. natječaju Večernjega lista za kratku priču „Ranko Marinković“. Dobio je dvaput nagradu Kiklop: 2006. za roman Welcome to Croatia i 2014. za urednika godine. Već cijelo desetljeće uređuje i vodi tribine društveno-humanističke tematike „Paralelni svjetovi“ u zagrebačkoj Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića.

Objavio: Knjiga izlazaka, Naklada Ljevak, 2015. (uži izbor Nagrade Ksaver Šandor Gjalski), Ponavljanje: zaigranost proljeća i života, Knjigomat, 2012. (polufinalist nagrade T-portala za roman godine), Udruženje za mravlje igre, Naklada Ljevak, 2009. (uži izbor za Nagradu SFERA), Gospodin Bezimeni, Naklada Ljevak, 2007. (uži izbor za Nagradu „Fran Galović“, 2007) te Welcome to Croatia: doživljaji jednog turističkog vodiča, Naklada Ljevak, 2006. (napisan u suradnji sa Ž. Špoljarom, Nagrada Kiklop, 2006). Upravo završava roman Kad su padali zidovi koji će izići 2019. u izdanju Frakture. U slobodno vrijeme piše, čita i šeće zagrebačkom Trešnjevkom.

 

Gost 78. programa Pisci na mreži bit će Boris Domagoj Biletić, pjesnik i esejist, onaj koji se, između ostalog, bavi pitanjima jezika kao kulturnog dobra, afirmativnim pisanjem o dijalektalnoj književnosti i njezinim predstavnicima, tražeći i opisujući ono što je kapital istarske (i ne samo istarske) kulture i književnosti.

Mnogo toga se može još dodati, a mnogo toga saznat ćemo, vjerujemo, iz razgovora s autorom u programu Pisci na mreži.

Namjera nam je danas u razgovoru s Borisom Domagojem Biletićem, a u idućim virtualnim susretima i s drugim hrvatskim autorima, autoricama, saznati: tko su oni, kako, zašto i za koga pišu? Željeli bismo s našim gostima na mreži, s hrvatskim piscima (različitih generacija, poetika, zanimanja…) i s vama – prisutnim učenicima i nastavnicima, sa sudionicima na udaljenim mjestima – ući u njihove radionice, proći labirintima njihovih književnih tekstova, dobiti pouzdaniji uvid kako i gdje žive, što čitaju, što im je važno u procesu pisanja, što misle o novim tehnologijama i mogućnostima komuniciranja s drugima, koji su njihovi uzori i životni izbori?

Ukratko: htjeli bismo izravno, u razgovoru, različitim pitanjima i novim, drukčijim odgovorima, učiniti složenu mrežu hrvatske književnosti (kulture) dostupnom i preglednom za čitanje, kretanje, stjecanje različitih iskustava i za uživanje. Želimo saznati kako čitati hrvatske pisce i njihove tekstove, želimo ih upoznati i učiniti vlastito vrijeme važnijim i boljim nego što nam se, nerijetko, čini da ono jest.

Vjerujemo da su za ovu priliku razgovor s Borisom Domagojem Biletićem, odnosno njegovi tekstovi i njegov nama ispričani život, više nego dobar i uzbudljiv izbor.

Molimo vas pročitajte ponuđene tekstove, potražite u knjižnici i na internetu knjige i tekstove Borisa Domagoja Biletića da biste saznali više od onoga što sada znate o njemu. Čitajte, pitajte i sudjelujte s nama. Izbor glazbe, fotografija, scene iz filmove, ilustracije, ako ih bude, također su dio onoga što nam želi reći o sebi.

 

Dodaci

http://portalplima.me/zeitgeist.php?tekst=227

https://stilistika.org/jezik-in-fabula-pisci-o-jeziku-i-stilu/pisci/320-biletic-boris-domagoj

http://www.matica.hr/kolo/313/o-tragediji-istarskog-hrvatstva-20670/

 

 

Autorski

 

Boris Domagoj Biletić, Imam riječ, 1980–2005, izbor, 2012.

Boris Domagoj Biletić, Zato što vrime ne prolazi, 2017.

 

Voditelji programa Pisci na mreži

 

Mirela Šikić-Barbaroša, AZOO

Miroslav Mićanović, AZOO

 

 

***

Helena Sablić Tomić

Boris Domagoj Biletić : Pristrani čitatelj I. i II.

 

Devet zbirki poezije, pet uredničkih izdanja, dvije knjige studija, ogleda i kritika, jedna monografska studija locira Borisa Domagoja Biletića, inicijatora međunarodnih Pulskih dana eseja, urednika časopisa Nova Istra, utemeljitelja i predsjednika Istarskog ogranka DHK-a u kontekst onih osobnosti čija energija projicira odjeke o egzistencijalnom prostoru znatno šire i jače nego što se to često i njemu samomu čini.

Dvoknjižje Pristrani čitatelj sastavljeno je od stotinjak žanrovski različitih tekstova, od javnih napisa do intimnih, ponekad i anegdotalnih zapisa, pisanih jasnim i personaliziranim pristupom bez obzira na to o kojemu se licu autor obraća čitateljima. Ono je dobar vodič kroz pisanu riječ i kulturna zbivanja u Istri u posljednja dva desetljeća (od 1983. godine do danas). Čita se Čitatelj i kao oblik zavičajne čitanke oblikovane kroz nekoliko pripovjednih glasova kojima se ocrtava mikrouniverzum jednoga prostora, ali i njegova mnogolika identitetska fizionomija.

Objelodanjivanje ovoga mozaika tekstova ne prepoznaje se samo u njegovoj spomenarskoj vrednoti tipa „da se ne zaboravi“, već ponajprije u energiji „prohujalih“ knjiga i prošlih događanja kojom se može oblikovati nacrt za novo pisanje povijesti jednoga značajnog korpusa hrvatske književnosti, dajući joj pri tome potrebne informacije o izvanjskoj i unutarnjoj dinamici života oko knjige.

Biletić tekstovima iz Pristranog čitatelja ne želi krenuti u neka teška redefiniranja kulturnoga identiteta Istre, odnosno nacionalnog, regionalnog ili bilo kakva globalnog aspekta koji bi trebao ukazati na hrvatsku kulturnu identifikaciju regije, već se oni čitaju kao jedan mogući, a zašto ne i novi način komunikacije i razmjene informacija o specifičnostima zavičajnoga književnog kruga.

Nije pri tome zanemarena niti poveznica sa sličnim osobnostima iz kontaktnog talijanskog ili slovenskog kruga (Vježbanje boljeg života – F. Tomizza i N. Fabrio; U Trstu, o istarskoj književnoj sceni danas). Nije promaklo autoru u koncipiranju ovih knjiga prostorne granice preklopiti s kulturnim elementima drugih (od Slavonije preko Litve do Frankfurta i Makedonije). Iz tih se književnih i kulturnih pretapanja, među ostalim, crpi legitimitet označavanja granica i kolektivnih identiteta.

Posebice se otvaraju pitanja jezika kao kulturnog dobra što kroz afirmativno pisanje o dijalektalnoj književnosti (Čakavska krležijanska konstanta Zvane Črnja; Istarska čakavska anabaza – put k suvremenosti) i njezinim istarskim predstavnicima (Matko Laginja, Mato Balota, Evelina Rudan, Milan Rakovac) Boris Domagoj Biletić pažljivo bira, bez predumišljaja naglašavajući kako je upravo ona važan kapital istarske kulture i književnosti.

Ovo emocionalno okupljanje oko zavičajnika zadobiva vrijednost u onome trenu kada ono nije samo frazeološki usmjereno iskazivanju hvalospjeva, već kada ova „slagalica motrišta“ poprimi oznake "istinske magije koja je posve neprimjetna". Tada čitatelji Biletićevu ponekad oštru (O pogubnosti kampanilizma i prigodničarstva u kulturi; Banalnost života i/ili poezije – Tatjana Gromača: Nešto nije u redu?), provokativnu, gotovo svađalački zavodljivu riječ, posebice kada piše o agramerskoj kulturnoj i književnoj centralizaciji, osjećaju kao sredstvu provokacije, a ne kao autorov cilj manipulacije njihovim mišljenjem.

Jer „zavičajno jest vrijednost, neprispodobiva i iznimno dragocjena, uvijek kada nije obrambeni alibi“, piše na jednom mjestu u ogledima Biletić, nastojeći još jedanput pokazati intenzivnosti burnost književnoga života u Istri i oko nje.

Upravo se čitljivost ovih odmjereno i kulturno napisanih tekstova očituje u mogućnosti da se širem krugu čitateljstva dade temelj i potakne vjera u afirmaciju kulturnog dijaloga, osobito u komparativnoj perspektivi procesa civiliziranja Hrvatske u odnosu na Europu i Balkan.

Biletić kao pristrani čitatelj nastoji riječju i kulturnim djelovanjem preinačiti teritorijalnu graničnu (ne)propusnost u mjesto energičnijeg prožimanja i zbližavanja, pristupajući književnim djelima kao prostorima iz kojih se kreće u propitivanje mikrohistorije toliko potrebne u razumijevanju povijesti, određivanju identiteta u svoj njegovoj širini i dubini.

Ako se u tome "pristranome" ogleda nešto fatalističko i ograničavajuće, onda se Biletiću takav pogled ne pripisuje, već ga se vidi kao ozbiljnog i analitičnog kritika osnaženog prostorom koji mu je odredio osobnost i prepoznatljivost.

 

(Tekst je prvotno objavljen u Vjesniku)

 

 

***

Bilješka o autoru

 

Boris Domagoj Biletić(Pula, 22. ožujka 1957.) osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao, magistrirao i doktorirao. Objavljuje od 1977. godine uglavnom poeziju, eseje, studije i kritike. Usto je urednik, polemičar, publicist i antologičar. Među osnivačima je Istarskoga ogranka DHK-a i pokretačima Šoljanovih dana. Osnovao je časopis Nova Istra koji uređuje, kao i njegovu biblioteku, te je pokretač međunarodnih Pulskih dana eseja. Dobitnik je važnijih književnih nagrada i priznanja, među kojima: Mlada Struga, Tin Ujević, KulturKontakt, Julije Benešić, Sv. Kvirin, Fran Galović... Primio je odličje reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića i Medalju Grada Rovinja. Ravnatelj je Gradske knjižnice Matije Vlačića Ilirika u Rovinju. Živi u Puli. Od 1983. do 2017. objavio je 17 knjiga te sastavio više antologije i priredio 15 izbora iz djela pojedinih pisaca i zbornika. Uredio je više od stotinu knjiga. Zastupljen u domaćim i stranim antologijama (od novijih u: The Canon of Croatian Poetry, 1450-2000, iz 2015.), enciklopedijama, književnopovijesnim pregledima, prevođen na 15-ak jezika, nastupao na brojnim domaćim i inozemnim poetskim festivalima i sl. Pjesničke zbirke i izbori iz poezije: Zublja šutnje, Muški vrisak (Maški vrisok, na mak.), Primorski nokturno, Pjena brzih oblaka, Radovi na nekropoli, Oblik za dušu, Mali abecedarij / My Pocket ABC (hrv.-engl.), Imam riječ, Vatrene kugle i monolozi pod križem, U gostima, Imam zbor (mak.). U tajnom predjelu priče Biletićeva je e-knjiga dostupna na internetu. Sa slikarima Z. Milićem (Posljednja kronika) i B. Mascarellijem (Istarski rukopisi / Caligrafie istriane) objavio je dvije grafičko-pjesničke mape, a s glazbenikom D. Marušićem pjesničko-glazbeni CD O ljubavi i smrti. Član je DHK-a, MH-a itd. te bivši član Hrvatskoga PEN-centra. Objavljene pjesničke knjige: Zublja šutnje(Istarska naklada, Pula,1983), Maški vrisok (Muški vrisak, Književna omladina Makedonije, Skopje, 1985), na makedonskom jeziku u prepjevu Jadranke Ristić; Primorski nokturno (Istarska naklada, Pula, 1986), Pjena brzih oblaka (Istarska književna kolonija Grozd / Čakavski sabor, Pula, 1990), s pogovorom Alda Klimana; Radovi na nekropoli (Ceres, Zagreb, 1996), s pogovorom Milana Rakovca; Oblik za dušu (Reprezent, Buzet, 1999), s pogovorom Luka Paljetka; Mali ABECEDARIJ / My Pocket ABC (Ceres, Zagreb, 2006), dvojezično hrvatsko/englesko izdanje, u prijevodu Vide Pust Škrgulja; Imam riječ (Altagama, Zagreb, 2006), izabrane pjesme (izabrao i predgovor napisao Milorad Stojević); Vatrene kugle i monolozi pod križem (Riječ, Vinkovci, 2007), izabrane pjesme u nizu Carmen Croaticum (izabrala i predgovor napisala Alida Bremer), U gostima (DHK, Zagreb, 2007 ), izbor prepjevā autorove poezije na strane jezike; predgovor napisala Alida Bremer; Imam zbor (Blesok, Skopje, 2011), izabrane pjesme na makedonskom jeziku u prepjevu Igora Isakovskog; O ljubavi i smrti / On Love and Death (MH Ogranak Pazin, Pazin, 2016), zvučna građa, CD s Biletićevom poezijom i glazbom Darija Marušića; Zato što vrime ne prolazi (Hrvatsko društvo pisaca, Zagreb, 2017), štokavsko-čakavska zbirka.

Projekt tvrtke Coca-Cola HBC Hvatska namijenjen je mladim nezaposlenim osobama motiviranima da nauče kako da se bolje istaknu na tržištu rada. Projekt će putem trodnevnih radionica i mežne obrazovne platforme omogućiti učenje vještina nužnih za zapošljavanje i bolje pozicioniranje na tržištu rada.

 

Uspješni zaposlenici iz Coca-Cole HBC Hrvatska i drugih tvrtki i organizacija u Hrvatskoj tijekom programa s polaznicima dijele svoja profesionalna iskustva i praktične savjete. Ponosni smo što je Aquilonis d.o.o. dio tako važnog projekta za mlade u Hrvatskoj.

Naš direktor, dr.sc. Predrag Pale, upravo održava jednu od radionica u Splitu pa s vama dijelimo nekoliko fotografija.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

    

Recodings of the webinars on using Alice in class

- organized in cooperation with Oracle Academy -

 

 

#

Lecturer

Subject

Date

Recodings
(videostream)

1. Samo Jamšek & Matjaž Marussig Alice in Slovenia 17.02.2017.
2. Duša Vuković Alice in Serbia 03.03.2017.
3. Margaret Meijers Alice in Tasmania - Australia 16.03.2017.
4. Robert Pypkowski Alice in Poland 31.03.2017.
5. Leonel Morales Alice in Guatemala 14.06.2017.

 

 

Using Alice in class

- webinars are organized in cooperation with the Oracle Academy -

 

 

 

 

 

“Alice in Guatemala“

which will be held on 

Wednesday, June 14, 2017at 8:00 (PM) CET time

by Leonel Morales

from Francisco Marroquín University, Guatemala City 

 

 

 

You can access the webinar at the address:

https://connect.carnet.hr/fer-alice

(please enter as a "Guest")

 

Recordings of the webinars

 

 

 

 

 

 

The webinar and the discussion following it will try to give answers to a number of questions like:

  • Which problem was attempted to be solved (or which opportunity to seize) by using Alice?
  • Who is the target audience to use Alice?
  • What was the largest obstacle?
  • How did you tackle it?
  • What is the result?
  • What are the next steps?

 

Leonel Morales is a professor and researcher at Francisco Marroquin University in Guatemala, Central America. Back in 2006 he started promoting Alice as an alternative to traditional programming languages for teaching in middle and high schools in his country. Through the organization and conduction of workshops with teachers and students, the use of Alice started spreading with positive results. In 2014 he leaded a research team to study the different styles of engagement of students in the use of Alice. The team published results in 2015 and continues with the project.

 

The  webinar  technology  is  provided  by  Croatian  Academic  and  Research  Network  (CARNet). Technical  support  is  provided  by  our  colleagues  from  the  Faculty  of  Electrical  Engineering  and  Computing  (FER).

 

You  are  cordially  invited  to  join  Leonel Morales and  us  on Wednesday, June 14, 2017at 8:00 (PM) CET time.

 

We  are  looking  forward  to  your  participation.

 

 

 

Both Croatian and English instructions on how to enter the webinar are available by downloading the manual:

Croatian language English language

 

Potkategorije