149. Pisci na mreži, 26. studenog (srijeda) 2025. u 17 sati: Anita Peti Stantić
Gošća 149. programa Pisci na mreži bit će Anita Peti Stantić, autorica koja uz mnogo različitih interesa posebnu pažnju posvećuje čitanju, različitim iskustvima čitanja, osobito onih koja se odnose na mlade. Naglašava da moramo „raditi na tome da djeca i mladi budu u stanju pročitati veću količinu teksta. Treba im unutarnja motivacija stoga im valja puno govoriti o čitanju, a tu je obrazovni sustav jako bitan. Smatram da je dobar model dati im da čitaju o onom što ih zanima.“ Slažemo se i za njih i za sebe. Uostalom, izrazito je zainteresirana za to da se čuje glas mladih i njihovi stavovi o čitanju. Mnogo toga se može još dodati, a mnogo toga saznat ćemo, vjerujemo, iz razgovora s autoricom u programu Pisci na mreži.
Namjera nam je danas u razgovoru s Anitom Peti Stantić, a u idućim virtualnim susretima i s drugim hrvatskim autoricama, autorima, saznati: tko su oni, kako, zašto i za koga pišu? Željeli bismo s našim gostima na mreži, s hrvatskim piscima (različitih generacija, poetika, zanimanja…) i s vama – prisutnim učenicima i nastavnicima, sa sudionicima na udaljenim mjestima – ući u njihove radionice, proći labirintima njihovih književnih tekstova, dobiti pouzdaniji uvid kako i gdje žive, što čitaju, što im je važno u procesu pisanja, što misle o novim tehnologijama i mogućnostima komuniciranja s drugima, koji su njihovi uzori i životni izbori?
Ukratko: htjeli bismo izravno, u razgovoru, različitim pitanjima i novim, drukčijim odgovorima, učiniti složenu mrežu hrvatske književnosti (kulture) dostupnom i preglednom za čitanje, kretanje, stjecanje različitih iskustava i za uživanje. Želimo saznati kako čitati hrvatske pisce i njihove tekstove, želimo ih upoznati i učiniti vlastito vrijeme važnijim i boljim nego što nam se, nerijetko, čini da ono jest.
Vjerujemo da su za ovu priliku razgovor s Anitom Peti Stantić, odnosno njezini tekstovi, rad i njezin nama ispričani život, više nego dobar i uzbudljiv izbor. Molimo vas pročitajte ponuđene tekstove, potražite u knjižnici i na internetu tekstove o Aniti Peti Stantić da biste saznali više od onoga što sada znate o njoj. Čitajte, pitajte i sudjelujte s nama. Izbor glazbe, fotografija, scene iz filmove, ilustracije, ako ih bude, također su dio onoga što nam želi reći o sebi.
Poveznice
https://www.youtube.com/watch?v=bXrhtLV7gVI
https://www.youtube.com/watch?v=sg5JZweHHRM
https://booksa.hr/vijesti/vijesti/veliko-priznaje-hrvatskoj-prevoditeljici-aniti-peti-stantic
https://www.tportal.hr/kultura/clanak/zasto-mladi-trebaju-citati-popularnu-znanost-knjiga-nastala-iz-zajednickih-citanja-majke-i-kceri-20210316
Dodaci
Čitanja i Znatiželje, izbor, 2019, 2021.
Voditelji programa Pisci na mreži
Mirela Barbaroša-Šikić, AZOO
Miroslav Mićanović, AZOO
Ugledna profesorica o važnosti čitanja
Anita Peti Stantić: Nitko osim profesionalaca ne čita romane četiri sata dnevno, stoga krenimo sa 15 minuta
Ne može se govoriti o nikakvom poticanju čitanja ako se ne dopusti sloboda i to prvenstveno učiteljima jer oni znaju kakvi su njihovi razredi i što njima odgovara, a sustav se mora voditi manje teledirigirano.
Autorica: Lara BAGAR
nimila Lara BAGAR)
Svi znamo da čitanje poboljšava vokabular, širi našu perspektivu, upoznaje nas s novim idejama i jača samopouzdanje. To je navika koju je dobro usvojiti i nastaviti s njom cijeli život. Smatra se ključem uspjeha i, prema neuroznanstvenim istraživanjima, ne samo da ispunjava naš mozak informacijama, već ga čini i boljim i može promijeniti način na koji naš mozak razmišlja i obrađuje stvari na kvalitetniji način. Zašto je čitanje važno, o čitanju kao javno-znanstvenom pitanju, čitanju i našem mozgu te našoj odgovornosti za motiviranje na čitanje djece i mladih, popularno-znanstvenim tekstovima za mlade i njihovoj korisnosti, iskustvima iz praksa drugih zemalja u toku Tjedna mozga u Gradskoj knjižnici i čitaonici govorila je Anita Peti Stantić, autorica, suautorica i prevoditeljica brojnih knjiga na tu tematiku.
Dotaknuli ste se važne teme koja postaje veliki problem koji se uzima se zdravo za gotovo, a to je čitanje koje se danas, nažalost, mora poticati. Jesmo li, kada je o čitanju riječ, u svom tom naprednom svijetu nazadovali?
To je vjerojatno vezano uz činjenicu da je čitanje jedna vrlo tradicionalna aktivnost, a mi smo danas skloni modernim aktivnostima. To je jedno. Drugo. Čitanje je nešto što nije jednostavno i to zaboravimo. Čitanje je u početku, recimo kao vožnja biciklom. Dakle, trebaju vam pomoćni kotači, treba vam nekakav dodatak, treba vam neki poticaj i onda, kada to jednom svladate, jurite velikom brzinom kroz tekstove koje ste si sami odabrali. Međutim, kako živimo u pismenom društvu i civilizaciji mi stvarno to uzimamo zdravo za gotovo, ali se nekako, rekla bih, zaboravimo pitati, koliko smo od onoga što smo pročitali doista razumjeli i pretvorili u neko svoje iskustvo, a to je, čini mi se, ono što je danas doista važno.
Motivacija i znatiželja
Zanimljiv je bostonski model od 15 minuta koji ste spomenuli i primijetili prilikom vašeg boravka u SAD-u. Radi se o tome da djeca u školama u Bostonu svakoga dana čitaju tekst 15 minuta na početku nastave nevezano uz sat, bilo da je vezan uz engleski, povijest, kemiju ili tjelesni. Oni svaki nastavni dan započinju čitanjem. Bilo bi korisno kada bi se to koristilo i u našem sustavu. Što bi trebalo napraviti?
Ondje su uočili problem, a to je da neka djeca kod kuće ne čitaju jer roditelji ne shvaćaju važnost čitanja, a sustav im to treba omogućiti. Već 15 minuta čitanja na dan čini razliku, sitne stvari čine čuda. No, ne može se govoriti o nikakvom poticanju čitanja ako se ne dopusti sloboda i to prvenstveno učiteljima jer oni znaju kakvi su njihovi razredi te što njima odgovara, a sustav se mora voditi manje teledirigirano. Dakle, sloboda, sloboda u izboru je prva stvar. Kada sam pisala prvu knjigu Čitanjem do sporazumijevanja puno sam proučavala razne psihološke faktore koji utječu na čitanje i njih ima jako puno. Onda sam odlučila da apsolutno neću ni o čemu od toga pisati nego samo dva faktora – motivaciji i znatiželji. Ako nema motivacije i pozitivnog stava, onda se ne može ništa. Ako dijete dođe sa stavom da mu je čitanje teško i nezanimljivo, nema načina da ga pridobijemo. Mora se raditi na tome da se daje sloboda i osigura vrijeme koje nužno i to ne mora biti četiri sata dnevno. Nitko, osim profesionalaca ne čita romane četiri sata dnevno, stoga krenimo s 15 minuta.
Roditelji su danas u problemu. Zabrinuti su za čitalačke navike svoje djece.
Čitanje je s jedne strane spoznajna aktivnost, ako od toga nemamo ništa, onda smo već u gubitku. Drugo, čitanje je emocionalna aktivnost. Čak i kada bi čitali popularno-znanstveni tekst stvar je u tome da ili imaš ili nemaš strasti za to što čitaš. Dakle, čitanjem se razvijaju neke pozitivne ili negativne emocije. Čitanje nije nešto bez utjecaja na naše živote jer inače ne znamo zašto bismo to radili.
Digitalno doba
Kako čitanje utječe na mozak?
S jedne strane razvija dijelove mozga koji prije nisu postojali i podebljaju se, kao autoputovi, odnosno podebljaju se putovi kojima prolaze informacije u mozgu. S druge strane ako čitamo dulje tekstove koji zahtijevaju naše kritičko mišljenje, onda se taj mozak istovremeno razvije i za druge kompleksnije aktivnosti – za složenu matematiku, za to da možemo razumjeti apstraktne koncepte, da razumijemo logiku. Ništa od toga ne dolazi bez čitanja.
Zašto je dobro čitati u digitalnom dobu?
Ponekad se čini da nema smisla čitati u digitalnom dobu i da nema potrebe jer nam je sve dostupno u mobitelu, na internetu. Jedno su podaci, a drugo je naše razmišljanje o tim podacima. Nije sve u podacima, oni su dostupni, ali ako nemate prethodna znanja i prethodna iskustva, ako nemate naviku kombiniranja u svom mozgu, vi nećete znati prepoznati koji su podaci na internetu točni, a koji ne. Ako ništa drugo, čitanje je važno i da se borimo s lažnim vijestima.
Zašto treba čitati raznoliko?
Zato da nam se poveća vokabular, da zadržimo interes, zato jer smo mi ljudi takvi da nam postaje dosadno kada stalno čitamo sadržaje iz istog faha. S druge strane u mnogim tekstovima različitih tipova pojavljuju se riječi koje se pojavljuju u tekstovima iz, recimo, istraživačkog novinarstva koje nam je važno za naš život, a koje se ne pojavljuje u svakodnevnom životu. Na kraju krajeva u književnim tekstovima se ne pojavljuju iste riječi kakve se pojavljuju u popularno-znanstvenim tekstovima. Dakle, zbog širine i mogućnosti uvida onoga što će nam trebati u životu ja bih potaknula čitanje popularno-znanstvenih tekstova jer više obrazuju nego književni. Kako bi se približilo čitanje treba doprijeti do onih koji nisu spoznali užitak čitanja.
Koji je izazov sustavu i roditeljima kada je u pitanju čitanje djece?
Najveći je izazov da uvjerimo mlade da to ima smisla i da to nije izgubljeno već dobiveno vrijeme i da je to nešto što za njih osobno ima vrijednost. Oni danas misle da su, ako se ne znaju služiti kompjuterom, nesposobni ili nepismeni, ali pritom zanemare da su, ako nisu u stanju pročitati tekst sa razumijevanjem, isto tako nepismeni. Problem je nerazumijevanja teksta. Strašna statistika pokazuje kako pada razina znanja matematike i prirodoslovnih predmeta. I nije to zato što djeca danas slabije znaju matematiku, dapače, znaju je bolje no ikada, ali njihova je razina pismenosti manja, a imaju puno zadataka riječima.
Dubinsko čitanje
Koliko mladi danas čitaju?
Ako me pitate o količini to je jako zanimljivo pitanje jer ja to njih pitam na svim susretima. Pitam ih: „Tko misli da čita do jedan sat dnevno, između jedan i tri, tri i pet…“ Oni kažu jedan sat ili jedan do tri. A ja ih pitam na koje se to čitanje odnosi, a oni odgovaraju na lektiru, kada uče. A ja velim, a što je s onim drugim čitanjem – čitanjem kratkih poruka, čitanjem blogova, facebook postova i čitanjem TikToka i instagrama, reklama, titlova na filmovima. To je sve čitanje. Kod njih nije problem u količini čitanja nego u omjeru onoga što čitaju kratko, jednostavno i tako da ne trebaju ništa posebno misliti i dubinskog čitanja s razumijevanjem koje postaje sve veći problem i koje se postiže treningom. Moramo raditi na tome da djeca i mladi budu u stanju pročitati veću količinu teksta. Treba im unutarnja motivacija stoga im valja puno govoriti o čitanju, a tu je obrazovni sustav jako bitan. Smatram da je dobar model dati im da čitaju o onom što ih zanima.
Srednjoškolci se žale da ionako imaju puno gradiva, ne žele još dodatno čitati, što je sasvim razumljivo, a još su k tome i u buntovnoj fazi. No, valja im pojasniti da su na velikom dobitku ako svega 15 minuta na dan čitaju nešto za vlastiti užitak. Tada će lakše čitati i usvajati i ono što moraju za školu.
O Aniti Petić Stantić
Anita Petić Stantić je autorica nebrojenih izdanja i impresivne znanstvene biografije. Filozofski je fakultet završila u Zagrebu, magistrirala je na Sveučilištu Yale, a poslijediplomski studij je nastavila na Sveučilištu u Beču. Doktorirala je u Zagrebu 2002. godine. Redovita je profesorica južnoslavenskih jezika i poredbene lingvistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i voditeljica Katedre za slovenski jezik i književnost. Napisala je nekoliko znanstvenih monografija, nekoliko desetaka znanstvenih članaka, veliki slovensko-hrvatski rječnik. Zajedno s Vladimirom Velički napisala je Jezične igre za velike i male i samostalno knjigu Čitanjem do (spo)razumijevanja: Od čitalačke pismenosti do čitateljske sposobnosti koje je predstavila i u Puli. Izrazito je zainteresirana za to da se čuje glas mladih i njihovi stavovi o čitanju.
Glas Istre, 2. travnja 2023.
Bilješka o autorici
Anita Peti-Stantić profesorica je na Filozofskom fakulteta u Zagrebu gdje predaje poredbenolingvističke i slovenističke kolegije. Bavi se kontrastivnom hrvatsko-slovenskom gramatikom te teorijom i praksom prevođenja bliskosrodnih jezika. Napisala je slovensko-hrvatski i hrvatsko-slovenski rječnik (Mozaik knjiga, 2013) te tri lingvističke monografije, Jezik naš i/ili njihov: vježbe iz poredbene povijesti južnoslavenskih standardizacijskih procesa (Srednja Europa 2008) te, s prijateljem i kolegom Keithom Langstonom, Hrvatsko jezično pitanje danas: identiteti i ideologije (Srednja Europa 2013) i Language Planning and National Identity in Croatia (Palgrave MacMillan, 2014). U posljednjih nekoliko godina tri je godine provela u Americi istražujući informacijsku strukutu rečenice i odnos semantike i sintakse u Centru za kognitivne studije Sveučilišta Tufts i uživajući u blagodatima bostonskoga akademskog života. Nakon povratka u Zagreb, intenzivno se posvetila istraživanju i promociji čitanja. Upravo priprema novo izdanje knjige objavljene s Vladimirom Velički, Jezične igre za velike i male (Alfa, 2008), a uz to je objavila tri knjige na temu čitanja, samostalno Čitanjem do(spo)razumijevanja: Od čitalačke pismenosti do čitateljske sposobnosti (Naklada Ljevak, 2019) i s kćeri, tada maturanticom, Vedranom Stantić, Znati(želja): Zašto mladi trebaju čitati popularnoznanstvene tekstove, i to odmah? (Naklada Ljevak, 2021) i Putovanje u nepoznato: Zašto se bavim znanošću i kako je došlo do toga? (Naklada Ljevak, 2021).
Od 2017. do 2021. vodila je projekt Hrvatske zaklade za znanost Modeliranje mentalne gramatike hrvatskoga: ograničenja informacijske strukture, u okviru kojeg je održala nekoliko desetaka radionica i predavanja za učitelje, učenike, roditelje i zainteresiranu javnost te je, zajedno s kolegama, izradila i učinila javno dostupnom Hrvatsku psiholingvističku bazu. Od 2022. je godine uključena u provedbu i promociju nacionalnog projekta Rođeni za čitanje, a od jeseni 2025. u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti vodi projekt Socijalna konstrukcija apstraktnih značenja čitanjem (SKAZ).
Uz znanstveni rad, prevodi sa slovenskoga i engleskoga. U posljednjih nekoliko godina objavljeno joj je više od 70 knjiga prijevoda, a dobitnica je najvećeg prevoditeljskog priznanja u Republici Sloveniji, Lavrinove diplome.
Sudjelovala je u radu na Cjelovitoj kurikularnoj reformi za Jezično-komunikacijsko područje te je bila dio radne skupine koja je osmislila Nacionalnu strategiju poticanja čitanja koju je Vlada Republike Hrvatske donijela u studenome 2017. godine. Od početka je kao ambasadorica projekat uključena u Čitanje u fokusu, projekt namijenjen poticanju čitanja srednjoškolaca.
Članica je Hrvatskog filološkog društva i Hrvatskog društva književnih prevoditelja.
U virtualnom životu obitava na adresi dostupnoj na Filozofskom fakultetu, a u stvarnom životu svakodnevicu sa svojima najbližima, najčešće sa svoje troje djece, Mirtom, Ljudevitom i Vedranom i troje unuka, Alinom, Iskrom i Tomom.
