- Pisci na mreži, 17. prosinca (srijeda) 2025. u 17 sati: Patrik Gregurec
Gost 150. programa Pisci na mreži bit će Patrik Gregurec, dobitnik nagrade Goran za mlade pjesnike (2022), autor „čija duboka osviještenost o mogućnostima poezije, o njezinoj uključivosti, oblicima u kojima se javlja i proteže, rezultira time da je rukopis Špaga uvelike drugačiji od kod nas trenutno dominantnih poetika. Ulaskom među njih Gregurec dopunjava sliku hrvatskog pjesništva zbirkom koja je autonomna, ali nikako samodostatna, a to jamči dobitak za čitateljstvo, za književnost i za samoga autora, koji je ovim rukopisom pokazao kako joj posve zasluženo pripada.” (Mateja Jurčević). Mnogo toga se može još dodati, a mnogo toga saznat ćemo, vjerujemo, iz razgovora s autorom u programu Pisci na mreži.
Namjera nam je danas u razgovoru s Patrikom Gregurcem, a u idućim virtualnim susretima i s drugim hrvatskim autoricama, autorima, saznati: tko su oni, kako, zašto i za koga pišu? Željeli bismo s našim gostima na mreži, s hrvatskim piscima (različitih generacija, poetika, zanimanja…) i s vama – prisutnim učenicima i nastavnicima, sa sudionicima na udaljenim mjestima – ući u njihove radionice, proći labirintima njihovih književnih tekstova, dobiti pouzdaniji uvid kako i gdje žive, što čitaju, što im je važno u procesu pisanja, što misle o novim tehnologijama i mogućnostima komuniciranja s drugima, koji su njihovi uzori i životni izbori?
Ukratko: htjeli bismo izravno, u razgovoru, različitim pitanjima i novim, drukčijim odgovorima, učiniti složenu mrežu hrvatske književnosti (kulture) dostupnom i preglednom za čitanje, kretanje, stjecanje različitih iskustava i za uživanje. Želimo saznati kako čitati hrvatske pisce i njihove tekstove, želimo ih upoznati i učiniti vlastito vrijeme važnijim i boljim nego što nam se, nerijetko, čini da ono jest.
Vjerujemo da su za ovu priliku razgovor s Patrikom Gregurcem, odnosno njegovi tekstovi, rad i njegov nama ispričani život, više nego dobar i uzbudljiv izbor. Molimo vas pročitajte ponuđene tekstove, potražite u knjižnici i na internetu tekstove o Patriku Gregurcu da biste saznali više od onoga što sada znate o njemu. Čitajte, pitajte i sudjelujte s nama. Izbor glazbe, fotografija, scene iz filmove, ilustracije, ako ih bude, također su dio onoga što nam želi reći o sebi.
Poveznice
https://www.versopolis.com/poet/412/patrik-gregurec
https://www.youtube.com/watch?v=8TkQK6xvBzY
https://www.matica.hr/vijenac/760/hrabrost-nepostivanja-trenda-34578/
https://khaoskolektiv.hr/articles/patrik-gregurec/
https://hrcak.srce.hr/file/454298
https://www.youtube.com/watch?v=8TkQK6xvBzY
https://booksa.hr/razgovori/video/prvi-prozak-na-vrh-jezika-patrik-gregurec
https://www.youtube.com/watch?v=Zbc5ZCP_HBQ
Dodaci
Patrik Gregurec, Špaga, poema, 2022.
Patrik Gregurec, Putovanja, izbor, 2025
Patrik Gregurec, Poezija, u nastajanju, 2025
Voditelji programa Pisci na mreži
Mirela Barbaroša-Šikić, AZOO
Miroslav Mićanović, AZOO
PATRIK GREGUREC, ŠPAGA
Hrabrost nepoštivanja trenda
Piše Franjo Nagulov
Špaga je napose savitljiva kičma jezika, nositeljica prekomjernoga semantičkog tereta i način preživljavanja: katkad duhovit, katkad pomalo patetičan, a najčešće sintaktički zavodljiv
Lanjski je dobitnik nagrade Goran za mlade pjesnike Patrik Gregurec (Sisak, 1992) ludističkim, poematičkim prvijencem demonstrirao pozitivnu stvaralačku drskost kakvu ne viđamo često ni među zrelijim autorima. Ludizam nije novost, ali jest razmjerno rijetka pojava u recentnoj domaćoj produkciji, osobito u okvirima mlađeg do najnovijeg naraštaja ovdašnje suvremene poezije. Ta činjenica pak sama po sebi ne bi značila mnogo da ne govorimo o, naposljetku, još jednom kvalitetnom proizvodu goranovske mladoautorske biblioteke.
Špaga je dakle poema obilježena nekim nekoć dominantnim poetičkim sklonostima poput spomenutog ludizma („Ime je riječ ključ / riječ je ime ključ / ime je ključ“), identitetskim kontradikcijama („ne, ja sam – on“), dinamičnim ritmom poboljšanim pametno korištenim figurama ponavljanja, kao i povremenim decentriranjem teksta koji, na grafostilističkoj razini, sugerira „njihanje“ špage. Gdjegdje autor dojmljivo primjenjuje aliteraciju („Černobože, ispod čekića / čekam“). Konceptualnost se rukopisa odražava i na semantičkom planu. Špaga je tako pomoćno sredstvo (pretežno) dualne egzistencije, medij, ali i subjekt sâm. Špaga je napose savitljiva kičma jezika, nositeljica prekomjernoga semantičkog tereta i način preživljavanja: katkad duhovit, katkad pomalo patetičan, a najčešće sintaktički zavodljiv. Ne toliko da bi s vremenom prouzročio konzumentski zamor, još manje da bismo mu pripisali podrijetlo u naivnom autorskom mladenaštvu. Takvo je što moguće, nema sumnje, zahvaljujući autorovoj prethodnoj posvećenosti kanonskom čitanju koje, bojim se, sve češće biva zanemareno.
Jezik je u Špagi ilustriran kao empirijsko i entropijsko iskustvo, ali katkad i kao eksplozija. Obogaćen je predantičkom i antičkom, kršćanskom, istočnjačkom i pretkolonizatorskom dalekozapadnom simbolikom, opet ne u mjeri koja bi sugerirala autorovo inzistiranje na dokazivanju vlastite elokventnosti. Promotrimo li sadržajnu razinu, mogli bismo također govoriti o nekoj nadasve zabavnoj inačici ljubavne poezije, čega u okvirima ozbiljnije recentne produkcije nedvojbeno nedostaje (Marko je Tomaš među rijetkima). Pa ipak, rukopis ne bježi od onih identitetskih aktualnosti kakve, ne samo u poeziji, bivaju često ispisivane. Jedna je od takvih „oživljavanje“ građanskog identiteta putem društvenih mreža: „A jel imaš Facebook? / e… to je već neizbježna stvar / Patrik Gregurec.“ U tom kontekstu također svjedočimo i povremenoj rodnoj transpoziciji subjekta: „Raduj se, o jadni moj provalija.“
Fakultativna je samoća opisana kao apsolutni dar, a krajnosti su istaknute kao simptomi (i simboli) apsolutnog postojanja: „štovali su me i bogovi i crvi“. U tom je smislu lako shvatiti semantičku dimenziju odsutnosti postojanja kao postojanja po sebi: „sve što nedostaje / slika neke druge svjetove“. Primjetna je i suptilna sugestija autokanibalizma (ne samo „urobor“), kao i kritika patrijarhata upisana u (kanonsku) poeziju. Naime, posrijedi je upozorenje na šutljivost pjesničkog subjekta ženskog roda (Vera u Mihalićevu Približavanju oluje). Apokaliptičke slike ognja rođena iz mračne dubine crne zvijezde tekstu dopisuju vizuru proročanstva koje, što rezultira mogućim iznevjerenim očekivanjem, nije opterećeno teodicejskim problemom. Takvo nas što navodi na zaključak da su apokaliptički čvorovi Gregurčeve Špage primarno ekspresivne ilustracije tuzemnog i nama jedino spoznatljiva.
Grafičko interveniranje katkad ide toliko daleko da poemu na mjestima možemo interpretirati kao ideogram. Pojava boldanih stihova, pak, upućuje na Špagu kao kalem jezika, povezivanje tekstnih ekstenzija koje ne narušavaju ravnotežu cjeline. Kako i bi kada je posrijedi egzistencijalno degradirajući vertikalni odnos, djelomični upside-down, čiji temelj za balans valja potražiti u sili teže. U provaliji koja je on, jedan od manifestiranih aspekata subjekta, ljubavnik na dnu gravitacije. Završnica rukopisa donosi progresivno korištenje zamjenice ja, kojom biva obuhvaćeno ili koje naposljetku jest sve. Što možemo reći i za Špagu čije se nerijetko odbjeglo Š, zbog odcjepljenja od matičnog tijela, identitetski donekle zasebno formira. Naposljetku, valja upozoriti i na zabilježeni strah od smrti preboljen, ako je takvo što uopće moguće reći, strahom od života. Bio bi to čitanja vrijedan, poetički hrabar uvodni Totaltanz pjesnika iz Siska. Grada koji, ove godine to će potvrditi i Vid Bešlić, želi postati najpjesničkiji među gradovima vječnog nam poraća. Bit će da je tešku industriju do daljnjeg zamijenila metafora. Što ne zvuči loše, premda je trope teško mazati na kruh.
Vijenac, MH, Zagreb, 760 – 20. travnja 2023.
Bilješka o autoru
Patrik Gregurec, rođen 1992. godine u Sisku. Za vrijeme srednje škole glumio je u sisačkoj avangardnoj kazališnoj grupi DASKA, pod vodstvom Nebojše (Borka) i Damira (Cunija) Borojevića. Dok je radio na predstavama DASKE, razvio je interes za pisanu riječ i tada počinje pisati pjesme. Na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu diplomira na odsjeku Dramaturgije: Dramsko i Filmsko pismo.
Piše dramske tekstove, radi kao freelance dramaturg i adaptira druge umjetnosti za kazalište, radi dramaturgiju na nekoliko višestruko nagrađivanih predstava za djecu, na kojima je suautor teksta. Radi dramaturgiju plesnih predstava i adaptira romane u radiodrame za Hrvatski radio. Piše tekstove o kazalištu, filmu, romanima, i stripovima za Hrvatski filmski ljetopis, časopis Kazalište te portal Kritika HDP.
Rukopis Špekec pohvaljen je na pjesničkom festivalu Goranovo proljeće 2020. godine; a na istom festivalu 2022. godine poema Špaga je nagrađena nagradom Goran za mlade pjesnike. Špaga je također nagrađena nagradom Kvirin za najbolju pjesničku knjigu između dva festivala, na Kvirinovim susretima 2023. godine. Dobitnik nagrade Marul za dramaturgiju 2024. godine za predstavu Maske (prod. Grupa, Dubrovačke ljetne igre). Predstava Misto di raste lavandulilili (prod. Kazališta lutaka Zadar; suautor teksta i dramaturg) 2025. osvaja Nagradu hrvatskog glumišta za lutkarsku predstavu ili predstavu za djecu i mlade
Član europske platforme za poeziju Versopolis. Urednik časopisa Kazalište. Pohađa doktorski studij Književnost i kulturni identitet na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Vanjski suradnik na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, odsjek Dramaturgije.
Umjetnički i teorijski rad:
U srednjoj školi bio je član sisačkog Kazališta DASKA pod vodstvom Nebojše i Damira Borojevića.
Piše tekstove o kazalištu za časopis Kazalište.
Piše tekstove o stripovima i romanima za portal Kritika HDP.
Piše tekstove o filmu za Hrvatski filmski ljetopis.
Dramaturg i suorganizator festivala Danka na Akademiji dramske umjetnosti.
Dramski tekst Sutra (red. Dražen Krešić) izveden u nastavnoj produkciji ADU Zagreb.
DeSADU festival – Dramski tekst Vilan, nagrada na najbolji tekst na festivalu koncertnog čitanja dramskih tekstova studenata ADU.
Monolog Jež više nema dilemu izveden u sklopu projekta Ako me čuješ, ja ću pričati (ZKM).
Adaptacija teksta i dramaturgija predstave Smrt trgovačkog putnika (Kazalište Virovitica).
Suautor teksta i dramaturg na predstavi MASKE u koprodukciji umjetničke organizacije Grupa i festivala Dubrovačke ljetne igre.
Dramski tekst Svaka misao diverzija izveden u obliku koncertnog čitanja za projekt Zagrebačkog kazališta mladih Budućnost je ovdje.
Ulomak iz dramskog teksta Svaka misao diverzija objavljen u Vijencu.
Dramski tekst Slice of life objavljen u časopisu Kazalište.
Adaptacija romana i dramaturgija predstave Lolita (HNK Zadar).
Adaptacija romana i dramaturgija predstave Gospodar Muha (HNK Osijek).
Autor teksta, dramaturg i izvođač u dječjoj lutkarskoj predstavi Genkidu, nastaloj po motivima Epa o Gilgamešu (Lutkarski eksperimentalni teatar).
Autor teksta za dječju predstavu Pero, dječak bez sjene (Lutkarski eksperimentalni teatar).
Suautor teksta i dramaturg na višestruko nagrađivanoj dječjoj predstavi Caffe kraljevstvo (Kazalište lutaka Zadar).
Suautor teksta i dramaturg na dječjoj predstavi Drvljaci (družina Pinklec) – nagrada za najbolji tekst na festivalu SLUK 2023. godine.
Suautor teksta i dramaturg na višestruko nagrađivanoj dječjoj predstavi Misto di raste lavandulilili (Kazalište lutaka Zadar).
Dramatizirao roman 1984. Georgea Orwella za Hrvatski radio.
Dramatizirao novelu Mislilac nad osam grobova Ranka Marinkovića za Hrvatski radio.
Dramatizirao roman Zavod za apatiju Gordana Nuhanovića za Hrvatski radio.
Dramaturg i pisac teksta na plesnim predstavama Sonja Sanja; 20.7.XXXX; i Meduza (ZPC).
Dramaturg na plesnoj predstavi Monomit (u produkciji kazališta &TD i Škvadre).
Dramaturgija i tekst za izvedbenu predstavu Dore Brkarić a moment, premijera na festivalu SNDO2 spring SUNWET festival.
Adaptirao dubrovački prijevod Moliereove komedije Amfitrion u medij stripa (ALU).
Dramaturg na ZKM-ovom projektu Držić u ZKM-u 2025.
