5. lipnja 2012.
Pogledajte snimku susreta:
Prilikom pristupanja ponekad su potrebni i ovi podaci:
Recording URL: https://www.livemeeting.com/cc/mspp/view
Recording ID: Jagna Pogacnik
Attendee key: Participant
Jagna Pogačnik
Formula dobre novinske kritike je - simple & smart
Razgovarao: Božidar Alajbegović
Formula dobre novinske kritike je – simple&smart. U te dvije kartice moraš ugurati malo sadržaja, dvije-tri rečenice o dosadašnjem opusu pisca i njegovom mjestu na sceni i prije svega jasan vrijednosni sud je li ta knjiga dobra ili loša. Ako si pri tome i malo duhovit i ubaciš neku foru, tvoji su urednici još sretniji. Ježim se od kritika koje prepričavaju i motaju priču, a nemaju vrijednosnog suda, to nisu kritike nego zapisi o knjizi koji eventualno mogu stajati kao blurb na koricama
S Jagnom Pogačnik, vjerojatno najpoznatijom hrvatskom književnom kritičarkom, osim o njezinu iskustvu sudjelovanja u radu žirija za nagradu Jutarnjeg lista za najbolju prozu te o prošlogodišnjoj domaćoj proznoj berbi, popričali smo i o budućnosti pripovjedne proze, stanju hrvatske književne kritike, poziciji suvremene hrvatske književnosti u odnosu naliteraturu koju stvaraju susjedi, te o naslovima koji su upravo objavljeni u biblioteci 'konTEKST' koju odnedavno uređuje.
Može li u kulturnom pejzažu interaktivnih medija, Imaxa, stroboskopskog ili holografskog filma, te fascinantnog razvoja TV dramaturgije književna proza bezazleno živjeti u uvjerenju da je vječna? Ja mislim da ne može.'' Ovim riječima Jurica Pavičić u jednom eseju predviđa skorašnju ''smrt pripovjedne proze''. Dijelite li i vi taj strah?
Ne bih rekla baš strah, ali zabrinutost u svakom slučaju. Sve nabrojano što spominje kolega Pavičić doista je do te mjere promijenilo stanje stvari da se pripovjedna proza ne može praviti da je se to ne dotiče, ali se može mijenjati, razvijati, rabiti iskustva i mogućnosti drugih medija, poraditi na interaktivnosti, što sve već, na određene načine, i čini, iako još uvijek ne dovoljno. U vrijeme izmijenjenih paradigmi i novih, do sada neslućenih tehnoloških mogućnosti, pripovjedna proza ne može ostati slijepa i gluha, ali ne treba ni paničariti zbog skore smrti jer je potreba za pripovijedanjem imanentna čovjeku i ne može izumrijeti. Mijenjaju se forme, a ne sadržaj.
Koji je naslov bio vaš favorit za ovogodišnju nagradu Jutarnjeg lista?
Ovo je jedna od rijetkih godina kad doista nisam imala favorita u pravom smislu riječi, kao što sam nekih prethodnih imala recimo iskristaliziran stav da su mi to Ferić za «Anđela», Jergović za «Dvore» ili Perišić za «Našeg čovjeka». Svih pet naslova koji su se našli u finalu (Jarak, Baretić, Kolanović, Međurečan, Ugrešić) mogli su dobiti nagradu i ja zapravo ne bih bila posebno nesretna, dapače. Ugrešićka je sjajna autorica i kad god je njezina knjiga u konkurenciji ona je uvijek u samom vrhu, Baretić je pravi profesionalac i odličan pripovjedač, knjiga Maše Kolanović mi je strašno draga zbog tematike i vizure iz koje pripovijeda, Međurečan je najveće debitantsko osvježenje posljednjih godina, a Jarak je jedan od autora koje izuzetno cijenim na našoj književnoj sceni i sviđa mi se njegov 'razvojni put', a «Pustinje» su lijepa i pametna, «tiha» knjiga o svijetu koji nestaje, kakvih je na našoj sceni doista malo.
Bila bih sretnija da je broj finalista nešto veći pa da su se tu našli i Glamuzina, Koščec, Sanja Lovrenčić. Radi se o žanrovski i generacijski posve različitim knjigama, šalili smo se prije konačnog odabira kako doista biramo između krušaka i jabuka, i na koncu bili vrlo zadovoljni izabranim. Ja zapravo volim godine bez izričitih favorita.
Bilješka o autorici:
Jagna Pogačnik, književna kritičarka i prevoditeljica, rođena 1969. u Zagrebu. Diplomirala kroatistiku i južnoslavenske filologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a od 2000. godine djeluje kao samostalna književna kritičarka i prevoditeljica.
Književne kritike, eseje i rasprave objavljuje od 1989. u brojnim novinama i časopisima te na Hrvatskom radiju. Od 2000. do 2003. bila je stalna književna kritičarka emisije Knjižnica na Hrvatskoj televiziji. Uređivala je časopise za književnost Rijek i Zor. Autorica je dvadesetak predgovora i pogovora za knjige suvremenih hrvatskih prozaika. Od 2000. godine književna je kritičarka Jutarnjeg lista, gdje prati domaću proznu produkciju. Objavila izbor iz hrvatske fantastične proze Prodavaonica tajni (2001), knjige sabranih književnih kritika Backstage (2002) i Proza poslije FAK-a (2006), izbor iz nove hrvatske proze Seks&grad u novoj hrvatskoj prozi (2004), odabrane kratke priče Najbolje hrvatske priče 2005 (2006), antologiju suvremene hrvatske proze Tko govori, tko piše (2008), a zajedno s Milovanom Tatarinom autorica je čitanke za 5. razred osnovne škole Pssst! Knjige govore (2003).
Od 2007., zajedno s Jadrankom Pintarić, moderatorica je kulturoloških tribina Hrvatskog društva pisaca «Grički dijalog». Od 2009. urednica biblioteke konTEKST što su je pokrenuli EPH i Novi liber, koja objavljuje recentne prozne naslove hrvatskih prozaika i pisaca iz susjedstva, odnosno regije. Od 2009. godine voditeljica radionice kreativnog pisanja književne kritike u Centru za kreativno pisanje u Zagrebu.
Sa slovenskoga jezika prevela je stotinjak književnih i stručnih tekstova objavljenih u periodici, desetak radio drama te dvadesetak knjiga suvremenih slovenskih prozaika. Za prevođenje je 2000. godine nagrađena međunarodnom nagradom «Kulturkontakta» iz Beča.
Članica je Društva hrvatskih pisaca, Hrvatskog društva književnih prevoditelja, Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i Matice hrvatske.
Dodaci:
Pogačnik, Domovinski rat u hrvatskoj prozi, 2012.
Pogačnik, Žensko pismo, 2012.
Pogačnik, Što je to FAK, 2012.
Pogacnik, Priče Z. Ferića, 2012.
Pogačnik, I. S. Bodrožić – Hotel Zagorje, 2012.
Pogačnik, I. Štiks – Dvorac u Romagni, 2012.
Internetske stranice:
Jagna Pogačnik (Hrvatski plus)
Proza poslije FAK-a (Nacional)
