Damir Miloš, rođen 12. studenog 1954. u Rijeci. Nakon završene srednje škole upisao se na Filozofski fakultet u Zagrebu i diplomirao Filozofiju i Fonetiku (kao dva A predmeta) i stekao stručni naziv profesora filozofije i fonetike. 1983. godine upisuje se na postdiplomski studij na Katedri za filozofiju Filozofskog fakultete u Zagrebu. 1986. godine završio je program postdiplomskog obrazovanja za znanstveno usavršavanje u trajanju od četiri semestra i izradio magistarski rad Tijelo i govor, koji je iste godine obranio kod profesora Danila Pejovića i stekao stručni naziv magistra znanosti iz područja filozofije. Magistarski rad bavi se filozofskom antropologijom te posljedicama njezinih istraživanja na spoznajnu teoriju. Već prije stjecanja diplome počeo je raditi u Centru SUVAG (kod prof. Guberine) gdje se kao fonetičar bavio rehabilitacijom sluha slušno oštećene djece. Istodobno, stručno se usavršavao kod dr. Pansinija (u Vinogradskoj bolnici), kojemu je uža specijalnost bila dijagnostika. Tijekom pet godina suradnje s dr. Pansinijem bliže je se upoznao s problemima percepcije djece i ljudi sa slušnim i vidnim oštećenjima, što je bio i razlog pisanja magistarskog rada u kojemu je percepcija kao sinestezija osjetila bila osnovna tema.

Nakon pet godina rada u Centru SUVAG pozvan je na Katedru za fonetiku da kao asistent na drži predavanja i seminare iz područja Teorije govora. Jasno, u središtu interesa bila je sinestezija osjetila kao ono što prethodi svakoj mogućnosti govora. Kao asistent na Katedri za fonetiku bio je do 1989. godine (od 1985.), "kada sam zbog ekonomske krize bio prisiljen otići iz Zagreba i zaposliti se u Opatiji."

U Opatiji radi kao instruktor jedrenja i sljedećih 15 godina provodi na moru kao profesionalni jedriličar, direktor ACI-marine Žut (na Kornatima je živio pet godina), direktor sportskog programa ACI i organizator regata. Kao jedriličar dva je puta preplovio Atlantik.

U međuvremenu je stekao status književnika i "moje se pisanje uvijek temeljilo na teorijskom znanju, tj. na uvijek i ponovno tematiziranom problemu sinestezije osjetila".

Od 2004. godine ima status samostalnog umjetnika i u potpunosti se posvetio pisanju. Od 2006. godine ponovno predaje na visokoškolskoj ustanovi, ovaj put u Rijeci na Akademiji primijenjene umjetnosti (Sveučilišta u Rijeci) gdje predaje kao vanjski suradnik "Filozofiju umjetnosti". Živi i radi u Vodicama.

Bibliografija
Pogled grad (1985), Se (1987), Smrt u Opatiji (1988), Bijeli klaun (1988), Nepoznata priča (1989), Autobiografija (1989), Kapetanov dnevnik (1991), Zoe (1992), Nabukodonozor (1995), Otok snova (1996), Kravata (1998), Klitostora (2000), Smetlar (2005), Kornatske priče (2006), Cesta (2008), Meke ulice (2008)
 

18. svibnja 2011.

Cilj:

Spoznati kako potaknuti učenje sviju subjekata u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju.

Uvodničari:

• Saida Deljac: Pretpostavke za formalno, neformalno i informalno učenje na razini škole

• Igor Rukljač: Razvoj kompetencija učitelja u ozračju formalnog i informalnog usavršavanja

Moderatorica:  Ivana Turčić Prstačić

Snimku okruglog stola možete pogledati klikom na link:

https://www.youtube.com/watch?v=1PB29EHqrz8


 

Edo Popović, slobodni pisac, rođen je 1957. u Livnu, u Bosni i Hercegovini. Godine 1968. s obitelji se preselio u Zagreb, gdje živi i sada. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; 1981. diplomirao je komparativnu književnost, apsolvirao hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti, a potom je napustio studij.

Prvu prozu, kratku priču Kataton blues, objavio je 1978. u studentskom magazinu Komparatist. Osamdesetih je radio kao novinar i urednik u omladinskom tjedniku Polet i časopisu za književnost Quorum, kao radnik u pilani i u niskogradnji u Njemačkoj, te kao turistički vodič u Grčkoj i Španjolskoj. Godine 1987. objavljuje prvu knjigu – zbirku priča Ponoćni boogie. Od 1991. do 2003. pisao je za tjedne i dnevne novine. Autor je brojnih reportaža s hrvatskih i bosanskohercegovačkih ratišta. U operaciji Oluja sudjelovao je kao pješak HV-a. Sudjelovao je u radu Europskog parlamenta pisaca u studenome 2011. u Istanbulu. Honorarni je urednik u izdavačkoj kući OceanMore i aktivist inicijative Pravo na grad.

Romani su mu prevedeni na njemački, albanski, engleski i slovenski jezik. Pojedine kratke priče prevedene su na mađarski, češki, poljski, engleski i druge jezike. Roman Oči 2011. izlazi u prijevodu na bugarski jezik. Njemačka kritika i publika s posebnom su naklonošću prihvatile njegove romane Izlaz Zagreb jug, Oči, Igrači te zbirku priča Ponoćni boogie.  

Proze su mu objavljene u nizu zbornika i antologija: Krhotine vremena, Osijek, 1988; Uhvati ritam, Novi Sad, 1990; Poštari lakog sna, Zagreb, 1996; FAK-YU, Beograd, 2001; Libido.hr, Zagreb, 2002; Goli grad, Zagreb, 2003; Croatian Nights, London, 2005; Blizine, nigdine i fritule, Zagreb, 2011.

Objavio knjige proza: Priručnik za hodače (2009), Oči (2007), Tetovirane priče (2006. – u suradnji s crtačem Igorom Hofbauerom), Igrači (2006), Dečko, dama, kreten, drot (2005), Plesačica iz Blue Bara (2004), Izlaz Zagreb jug (2003), Koncert za tequilu i apaurin (2002), Kameni pas (2001), San žutih zmija (2000), Ponoćni boogie (1987)
 

Prezenterica: Carol Rainbow (Velika Britanija)
održano 20. travnja 2011.

U ovom je webinaru Carol Rainbow promotrila  opasnosti na koje mladi nailaze pri korištenju interneta, a učiteljima pružila jasne upute pomoću kojih će voditi svoje učenike kako bi se na internetu osjećali sigurnima. Govorila je i o Politici prihvatljivog korištenja te o Poveljama e-sigurnosti.

Carol Rainbow je CEOP ambasador i promoter e-sigurnosti za EPICT, te IKT savjetnik za osnovne škole u Velikoj Britaniji.  Godinama je radila kao učitelj, a zadnjih 12 godina podučava učitelje  o korištenju IKT-a u obrazovanju.

Da biste pregledali snimku webinara otvorite sljedeći link:
https://www.youtube.com/watch?v=N8fSmP4iazA