29. studenog 2011.
Pogledajte snimku susreta: Snimka - Olja Savičević Ivančević
Prilikom pristupanja ponekad su potrebni i ovi podaci:
Recording URL: https://www.livemeeting.com/cc/mspp/view
Recording ID: Olja Savicevic
Attendee key: Participant
Olja Savičević Ivančević – arheologija sjećanja i restaurirani dnevnik odrastanja i nostalgije za osobnim izgubljenim rajevima
Autorica koja piše 'u fragmentima', ponajviše poeziju, a povremeno prilično uspješno i prozu, posljednjih godina nametnula se kao jedno od vodećih imena na književnoj sceni. Rođena 1974. u Splitu, odrasla u Kaštelima, piše i scenarije, songove za teatar i surađuje s raznim časopisima i radijima. U Slobodnoj Dalmaciji redovito objavljuje kolumnu u kojoj se najčešće osvrće na recentna književna djela. No, zasad nema novinarskih ambicija. Živi isključivo od svog pisanja. Diplomirala je hrvatski jezik i književnost na zadarskom Filozofskom fakultetu. Postdiplomantica je studija književnosti. Živi u Splitu, udana je i majka djevojčice.
Do sad je objavila četiri zbirke poezije: Bit će strašno kad ja porastem (1988), Vječna djeca (1993), Žensko pismo (1999) i Kućna pravila (2007). Zaradom od prve zbirke kupila je bicikl, a Kućna pravila postala su primjer dobro napisane moderne poezije. Marko Pogačar opisivao je zbirku kao "arheologiju sjećanja i restaurirani dnevnik odrastanja i nostalgije za osobnim izgubljenim rajevima". Prozni pokušaji također su izazvali gotovo unisone pohvale kritike.
Zbirka priča Nasmijati psa (2006) nastala je kao produkt nagrade na natječaju AGM-a za najboljeg proznog autora, a teme priča protežu se od ljubavi i djetinjstva do smrtnosti i bolesti. Njen prvi roman koji joj je i ujedno učvrstio poziciju pri literarnom vrhu, Adio kauboju (2010), dalmatinski je vestern i dirljiva priča o odrastanju, surovosti sredine i jednoj nerazjašnjenoj obiteljskoj tragediji. Osobnu fascinaciju omiljenim žanrom spojila je sa grotesknom društvenom klimom naših sredina, napisala roman poetskim sredstvima i kulturna javnost, a i publika, ostala je više nego zadovoljna.
Olja je primila i našu najunosniju književnu nagradu, onu T-portala. Adio kauboju ušao je i u finale za nagradu Jutarnjeg lista. Tu nagradu je, u godini žena (kako su prozvali književničku 2010.), ipak primila Tanja Mravak. No, u Oljinoj karijeri ne manjka nagrada: nagrađivane su joj i kratke priče i poetske zbirke; za priču 'Heroj' dobila je jednu od njih: nagradu Ranko Marinković Večernjeg lista 2007. Po priči 'Vilma Gjerek mučena strastima..' snimljen je kratki film Sedam neodgovorenih poziva.
Nasmijati psa objavljena je i u Njemačkoj, kao i Adio kauboju koji je dobio više nego solidnu kritiku u Die Zeitu. Kao studentica uredila je zbornik Oblaci (zbornik Studentskog književnog kluba u Zadru) i kasnije, antologiju Na trećem trgu (antologija nove hrvatske priče BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore).
Zanimljivo je da piše i pod heteronimom Saška Rojc. Ne voli upotrebljavati riječ pseudonim jer on znači samo drugo ime. Sama objašnjava: heteronim predstavlja stvaranje novog autorskog identiteta sa specifičnim rukopisom, govorom, bibliografijom i autobiografijom. Saška Rojc objavljivala je u Quorumu, Zarezu, Temi, Poeziji, Vijencu... a izdala je Puzzlerojc (2006), pjesničku zbirku koju su opisivali kao nadrealnu. Puzzlerojc je objavljen i kao elektronička knjiga i kao prošireno tiskano izdanje.
Nedavno je provela mjesec dana u Istanbulu kao stipendist splitske udruge za promicanje kulture i umjetnosti 'Kurs' i tamo je, oduševljavajući se ljepotama Turske počela pisati novu zbirku poezije. U jednom intervjuu najavila je i pisanje ljubića, ne šaleći se. Trenutno piše i songove za predstavu Baba Jaga je snijela jaje u režiji Ivice Buljana.
Svestrana umjetnica i društveno je angažirana na splitskoj sceni. Posebno ju je ogorčilo divljačko nasilje na proljetnom splitskom gay prideu, a revoltirana je i stanjem svijesti ne samo u Splitu. Uvijek rado viđen gost na promocijama i tribinama, redovito je glas pacifizma i tolerancije. Kaže kako je ipak "unaprijed izgubljena i uzaludna svaka bitka protiv sloboda". Optimistična misao. Inače, završetak Adio kauboja također nagovještava slobodu. Kroz bijeg u slobodu. (Ivan Crnjac)
Dodaci:
O. S. Ivančević, Kućna pravila, poezija, izbor
O. S. Ivančević, Pisanje je udarnički posao, intervju, 2011.
O. S. Ivančević, Dvije priče iz Nasmijati psa
O. S. Ivančević, Adio kauboju, ulomci
M. Kolanović, Adio, kauboju, kritika
Internetske stranice (izvori):
31. listopad 2011.
Pogledajte snimku susreta: Snimka - Sanja Lovrenčić
Prilikom pristupanja ponekad su potrebni i ovi podaci:
Recording URL: https://www.livemeeting.com/cc/mspp/view
Recording ID: Sanja Lovrencic
Attendee key: Participant
Sretna putovanja kroz jedan ili više tekstova
(skica o romanu, romanima – naputak za druga čitanja)
Pretvaranje drame u priču, u roman, koji spletom neobičnih događaja postaje nesvakidašnji autorski dnevnik, samo je dio iznenađenja u knjizi Sanje Lovrenčić Dvostruki dnevnik žene sa zmajem. Na početku bijaše natječaj – kaže nam pripovjedačica romana – što zvuči poznato i upućuje nas na jedan drugi početak vezan uz Riječ i stvaranje. Tematiziranje narudžbe, život i rad umjetnika u tuđim zadanostima, uvod je u pustolovinu pisanja i iskušavanje priče i njezinih protagonista, žena u prvom redu.
Dvostrukost ovoga uzbudljivog i žanrovski neobičnog romana živi od savjeta o pisanju do ženskih utopija i traganja za onim što nas sve zaobilazi. Tko je žena sa zmajem? Što je u njezinu jeziku bliskosti duhovito i ironično, ritmično i gipko, poznato i nepoznato? Gdje je granica između strahova i iluzija? Ako je stvarnost uvijek u prednosti? – kako dvoji žena sa zmajem, ne preostaje nam nego čitati njezin dnevnik s hrabrošću, nositi se s riječima dirljivim i riječima od bijesa – upravo kako je izvedeno i zapisano!
Ali što je bilo prije: Kolhida, Portet kuće?
U ovoj pripovijesti, na tragu "fantastičnog realizma", govori se o zemlji koja je nekoć bila more (mitska Kolhida, bez Argonauta), vlažnoj dolini između visokih brda. Tu, na jednom od nižih obronaka, postoji trideset šest kuća; njihovi stanovnici žive oskudnim životom, uzgajajući kukuruz, posve se prepuštajući uvjetima u dolini, nepostojanosti i laganom klizanju tla. Među njima je i klesar, koji se odlučio suprotstaviti nestalnosti te zemlje gradeći put od bijelih ploča sa zapisima. On također prenosi staru priču o splavaru koji se ponekad, za velikih kiša i vrućina, spušta na splavi s ledenjaka; priča kaže da će splavar, kad dođe, neko vrijeme kružiti močvarama, a kad bude odlazio, otići će i netko iz kuća, netko će umrijeti, a netko "proći kroz mijenu".
Jasno je da smo sada na putu bezglavog pamćenja onoga što smo čitali i pisali, opisivali.
Ali riječ je o tomu da se nakon razgovora o pisanju, potraži vlastiti tekst – vodič kroz labirinte različitih tekstova Sanje Lovrenčić – sretno!
(Miroslav Mićanović)
Dodaci:
Sanja Lovrenčić, Aupoetika, kritika, tekstovi, Quorum, 2002.
Sanja Lovrenčić, Godina bez zeca, ulomak
Sanja Lovrenčić, Izbor iz poezije
Sanja Lovrenčić, Izbor iz proze
Sanja Lovrenčić, Tri misa, slikovnica
Internetske stranice (izvori)
Autorska / izdavačka: www.sanja-lovrencic.hr; www.mala-zvona.hr
Intervju na YouTube-u: http://www.youtube.com/watch?v=gH3nVdo2zgQ
Prikazi autoričinih fantasy knjiga: www.fantasy-hr.com
29. rujna 2011.
Pogledajte snimku susreta: Snimka - Zvjezdana Jembrih
Prilikom pristupanja ponekad su potrebni i ovi podaci:
Recording URL: https://www.livemeeting.com/cc/mspp/view
Recording ID: Zvjezdana Jembrih
Attendee key: Participant
 |
 |
 |
 |
Put u nepoznato
(zapis o zapisu: priča, putopis – prošlo i buduće)
Čitatelji i kritika gotovo su redovito naglašavali ono što je vidljivo u djelovanju, umjetničkoj praksi Zvjezdan Jembrih: "Zvjezdana Jembrih je slikarica. Zvjezdana Jembrih je ujedno i restaurator." Naravno, teme priča, poezije i putopisa nerijetko se poklapaju s njezinim profesionalnim interesima, ali upravo je moguća sličnost, istodobno mjesto razlike.
Pripovjedačka strategija, položaj spram prošlosti koja živi u svojim protagonistima, pisanje kao komentar, na rubu eseja i povijesti, daje njezinu pisanju na osobitoj važnosti. Iris Supek će se pitati i odgovoriti na nužnost i skladnost teme, fabule i sadržaja: "Zašto ispisujemo i guramo neko zvanje kao moguću potporu uvijek nedostatnim tumačenjima jednog pisma? Mislim da je u ovom slučaju, u slučaju Jembrihove, nemoguće izbjeći paralele, već stoga što se tako moćno nameću. I kao što popravlja, liječi slike, vraća izgubljenu svjetlost površinama, tako priče, mitemi i legende ove spisateljice izviru iz neke gotovo iscjeljiteljske zasade i gredice duha."
Iskorak iz prostora suvremene hrvatske proze, i njezine nerijetko opsesivne potrebe da se uhvate slike svakodnevnoga, govornoga, urbanoga, radi u suglasju sa senzibilnošću vremena, koje se nerijetko zalaže za različito u jednome, ili govori jedno o različitome. Postmodernističkoj neodređenosti pridaje se stilska ujednačenost i preciznost priča o ljubavi, mržnji, pjesama o početku i kraju svijeta teksta, putopisa o obilježenim i neobilježenim mjestima na kartama zavičaja, užeg i šireg, njezina, moga i tvoga…
Ozbiljnost pisanja o prošlosti i prošlom, vjernost odgovornosti pisanja, narušava se uključivanjem fragmenta, citata, parafraziranjem i izokretanjem, ili jednostavno ona nas privlači fantastičnom slikom svijeta koji je ponekad zaboravljen, zaustavljen.
Ili, drukčije rečeno: "Put kroz priče Zvjezdane Jembrih ulazak je u sinopsis puža. Ponavljanje kao prosede, repeticija kao ritam, nelagoda i čežnja. ne može se stati u strategiji zavojnice, labirinta, puža (već kako želite). Toj tapiseriji kraja nema." (I. Supek)
Skoro da bismo se na ovom mjestu, zaključku o beskraju i zaustavili, ali onda je na redu putovanje putopisom, otkrivanje prostora, uzajamna veza hodanja i gledanja. Intervencije u prostoru: premetima i bojama radi se nova topografija duhovnoga i stvarnoga prostora. Intervenira se: za koga ili za što?
Ono što je oku vidljivo postaje i za jezik uzbudljivo, obična sadašnjost postaje nakon čitanja tekstova Zvjezdane Jembrih tzv. bolja prošlost. Ili izvjesna budućnost. Put u nepoznato. Pustolovina i užitak čitanja.
Ima li bolje preporuke?!
Dodaci:
20. lipnja 2011.
Pogledajte snimku susreta: Snimka - Ivica Prtenjača
Prilikom pristupanja ponekad su potrebni i ovi podaci:
Recording URL: https://www.livemeeting.com/cc/mspp/view
Recording ID: Ivica Prtenjaca
Attendee key: Participant
Dobrodošao u okrutnost s kojom počinje pjesma
(Poezija = Ivica Prtenjača)
Čiteljsko iskustvo upozorava da se nerijetko teško odvajaju uloge i namjere govornika u tekstu pjesme i da ideja o poeziji "koja se izlaže" završava u području izgubljenih glasova ili njezinu svjesnom prepariranju koje znači poziv na čitanje. Tekst koji se izlaže prerasta u samoizlaganje, izlažem sebe kroz tekst, izlažem se upisujući o tekst ono što bih htio, ispunjavam prazninu kojoj ne znam početak i ne znam što bi ona bila. Uglavnom, psihoterapeutski poznato, za poeziju ponekad zanimljivo.
Poziv na čitanje naizgled je obvezujući samo za čitatelja, ali nije zanemariv trud što je sve pjesnik, govornik i sudionik "u dobrodošloj okrutnosti kojom počinje pjesma" bio spreman učiniti i što se ispod ponuđene „slobode pisanja“ sve skriva.
Što je u projektu pjesme?
Uvjerljiva domišljenost snažno se i samouvjereno iskazuje već u pažljivo odabranu naslovu pjesme. Naslov je u imperativu, u skladnosti koju očekujemo od stiha, naslov nije pasivan, uobičajen nego je uvod u njezino središte, u njezinu temu. Priziva se ogoljelost i snaga (dođite sa sjekirama), mijenja se mjesto subjekta i objekta, gdje nijedno nije neutralno i opozivo (Čovjek sanja ranu, rana sanja čovjeka), izražavanje, uzvik, zamjena svakodnevnog za fragment, za, činilo se, neupitne vrijednosti, za izmicanje i uzmak, za otvorenu temu. Istodobno, većina je pjesama bez svoga punoznačnog naziva, mjesto je prepušteno signalima, uobičajenim zvjezdicama i pjesme-tekstovi su ponekad i naizgled dio neke veće cjeline ili plutaju u vlastitoj obezglavljenosti, ilustrirajući same sebe.
Pažljivo slagane, s izabranim riječima i mjestima, ritmične i aluzivne pjesme Ivice Prtenjače stvaraju osjećaj užitka, užitka onoga koji se upisuje u riječi, koji se ogleda u njihovu sjaju i mogućnosti da budu i ono što, inače, nisu, što ne mogu i što ne bi smjele biti. On je njihov moćni govornik, on ih omekšava i premješta, on uključuje glagole i traže im sretnu putanju.
Poezija je to lijepih sintagmi. Poezija je to istodobno uporna pisca koji u riječima-znacima traži njihovu iluminirajuću moć, slobodno se vrti s riječima koje su već bile u toliko drugih konteksta (suze, misao, ribar, pjesma, mreža, naranče, rana, šišmiš, ponedjeljak, smrt, košulja, užas...) I sve one mogu biti udaljene, ozbiljne, moguće, tužne, mlade, neprohodne, dobre...
Riječ je, dakle, o pokretnoj i gibljivoj mreži riječi i njezinih bližih i udaljenijih značenja, riječ je o uživanju pozivanja, pisanja. Napetost od kojih se ta poezija stvara možda nikad nije postojala, ali ona svakako ne podnosi samoću, ona se razrješava u oku, pogledu i iskustvu Drugoga.
Što je to Drugo u poeziji Ivice Prtenjače?
Ako je u ranijim pjesmama odustajanje od intimnosti i subjektivnosti, bilo znak da se u pretpostavljenom zajedničkom "mi" krije dio patnje ili se o njoj ne govori, sada se uživa u mogućnosti govorenja o opasnom, okrutnom, neuhvatljivom. Razumijeva se pisanje poezije kao pustolovina i strast lijepoga govorenja (pisanja) o opasnom, okrutnom.
Sintagma koja se nameće i razotkriva svu opasnost poezije koja se u dovoljnoj mjeri ne izlaže nego poziva jest: slatki otrov. Slatki otrov se odnosi na ono što postaje dio nas i mi ne možemo bez njega: bolest i užitak, propast tijela u poliperspektivnoj slici svijeta...
Govornik je duboko svjestan sveprožimajućeg karaktera lijepoga i nestvarnoga i on mu odgovara spremnošću na dijalog sa svakodnevnom prolaznošću tijela i potrošnji govora. On mu hoće pridodati važnost, on piše i u području i prostoru pjesme upisuje vlastito disanje, kao svoje postojanje, kao jedinu nadu. Čitatelj će biti zaogrnut i odgovoriti pozivu, pozivu na bilo što, jer to zvuči pustolovnost, bijeg od samoće, zajedničko disanje, znači čežnju za onim drugim, nestvarnim i dalekim. Znači baš kao što se sada same zapisuju riječi odgovora na pjesnikov poziv: dođite... (Miroslav Mićanović)
Dodaci:
Dvije priče iz knjige Kod Yvesa
Ciklus pjesama "Lao Ti i ja"
Novi tekstovi (poezija, proza): Boks, Portir
Intervju Čudan osjećaj smirenosti, 2011.
Knjiga pjesama Pisanje oslobađa
http://www.elektronickeknjige.com/prtenjaca_ivica/pisanje_oslobada/index.htm
Knjiga pjesama Yves
http://www.elektronickeknjige.com/prtenjaca_ivica/yves/index.htm
Stranica 21 od 23
- Nalazite se ovdje:
-
Naslovnica
-
Poslovanje
-
Projekti
- Pisci na mreži