Gost programa Pisci na mreži Tomislav Zajec,  autor koji se sa strašću i žestinom vrti u različitim prostorima svakodnevice, ali jezik i jezici njegovih romana, drama i poezije jest i jesu ono što upućuje na njegove interese, opsesije i strategije. Hoće se reći riječ je o autoru kojem je do pravila i zakonitosti, do onoga što, ipak, izmiče uvidima medija i drugih pomoćnih znanosti i znanja. Datum: 18. 2015. u 17,00 - 18,30 Snimka: https://www.youtube.com/watch?v=tgPEK6JCmWE   Namjera nam je u razgovoru s Tomislavom Zajecom, a u idućim virtualnim susretima i s drugim hrvatskim autorima, autoricama, saznati: tko su oni, kako, zašto i za koga pišu? Željeli bismo s našim gostima na mreži, s hrvatskim piscima (različitih generacija, poetika, zanimanja…) i s vama – prisutnim učenicima i nastavnicima, sa sudionicima na udaljenim mjestima – ući u njihove radionice, proći labirintima njihovih književnih tekstova, dobiti pouzdaniji uvid kako i gdje žive, što čitaju, što im je važno u procesu pisanja, što misle o novim tehnologijama i mogućnostima komuniciranja s drugima, koji su njihovi uzori i životni izbori?
	Ukratko: htjeli bismo izravno, u razgovoru, različitim pitanjima i novim, drukčijim odgovorima, učiniti složenu mrežu hrvatske književnosti (kulture) dostupnom i preglednom za čitanje, kretanje, stjecanje različitih iskustava i za uživanje. Želimo saznati kako čitati hrvatske pisce i njihove tekstove, želimo ih upoznati i učiniti vlastito vrijeme važnijim i boljim nego što nam se, nerijetko, čini da ono jest.
	Vjerujemo da za ovu priliku razgovor s Tomislavom Zajecom, odnosno njegovi tekstovi i njegov nama ispričani život, više nego dobar i uzbudljiv izbor.

 

 

Molimo vas pročitajte ponuđene tekstove, potražite u knjižnici i na internetu knjige i tekstove Tomislava Zajeca da biste saznali više

od onoga što sada znate o njemu. Čitajte, pitajte i sudjelujte s nama. Izbor glazbe, fotografija, scene iz filmove, ilustracije, ako ih bude,

također su dio onoga što nam želi reći o sebi.

 

Dodaci

 

Autorski tekstovi

 

T. Zajec, Katolička krivnja, poezija (2015) izbor

T. Zajec, Kraljević i prosjak, drama za djecu (2005), ulomak

T. Zajec, Lunapark, roman (2009), ulomak

T. Zajec, Ljudožderi, (2005), roman, ulomak

T. Zajec, Pravila igre, priručnik (2012), ulomak

T. Zajec, Svinje, drama (2001) ulomak

 

Kritike

A. Lederer, Parodiranje svecanosti, studija

D. Radic, Proza T. Zajeca, esej

H. S. Tomic, Lunapark, kritika

 

 

 

Linkovi

 

http://books.google.hr/books?id=fS4ACuKbbnwC&pg=PA98&lpg=PA98&dq=john+smith+princess+of+wales+tomislav+zajec&source=bl&ots=i7i0A4e40k&sig=SlYwBZgfnu8PijJJMhmSKN4DQk0&hl=hr&ei=NmtRTIjaO8mFOLGKmKYF&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=9&ved=0CCoQ6AEwCA#v=onepage&q=john%20smith%20princess%20of%20wales%20tomislav%20zajec&f=false

http://www.slope.org/archive/ten/zajec.html

http://croatiandrama.wordpress.com/2009/05/10/new-in-playwright-page-tomislav-zajec/

http://www.zarez.hr/177/zariste4.htm

http://www.matica.hr/Vijenac/Vij202.nsf/AllWebDocs/materijalizam

http://dzs.ffzg.hr/text/Petranovic.htm

http://www.vjesnik.hr/Pdf/2003%5C03%5C13%5C16A16.PDF

http://www.cunterview.net/index.php/Intervjui/Dubravka-Oraic-Tolic-Nemoguce-je-zamisliti-Krlezu-u-zenskom-rodu.html

http://www.radio101.hr/kultura/vijesti-iz-kulture/lunapark-tomislava-zajeca---od-crne-kronike-do-fikcije-i-natrag

http://www.nacional.hr/clanak/75001/gay-literatura-sokira-hrvatsku

http://www.jutarnji.hr/tomislav-zajec--najvise-sto-pisac-moze-pozeljeti-je-da-nikome-nije-duzan/19847/

http://www.jutarnji.hr/tomislav-zajec--treba-nam-vise-prostora-za-alternativnu-kulturu/358059/

http://www.jutarnji.hr/tomislav-zajec--hrvatsku-knjizevnost-ugrozavaju-klanovi/8664/

http://dzs.ffzg.hr/text/Petranovic.htm

http://www.vjesnik.hr/pdf/2008%5C04%5C05%5C52A52.PDF

 

ROMANI: Soba za razbijanje / Ulaz u crnu kutiju

http://www.matica.hr/Kolo/kolo0301.nsf/AllWebDocs/tv

http://www.vjesnik.hr/Pdf/2002%5C01%5C16%5C17A17.PDF

http://www.matica.hr/Vijenac/Vij202.nsf/AllWebDocs/Crnakutija

http://www.matica.hr/Vijenac/vij203.nsf/AllWebDocs/Peticaiztesta

 

Ljudožderi

http://hombrezone.com/?p=481

http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac315.nsf/AllWebDocs/Kritika12

http://knjigoljub.blog.hr/2006/01/index.html

http://www.lupiga.com/knjige/opsirnije.php?id=4119

Lunapark

http://www.mvinfo.hr/izdvojeno-kritike-opsirnije.php?ppar=3464

http://www.booksa.hr/vijesti/proza/1779/

http://cekape.com/index.php/component/content/article/37-kritike-i-prikazi

http://knjigazaplazu.blog.hr/2010/03/1627306202/inercija-beznada.html

http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/txtpokazi.php?reklama=1&teka=www.oslobodjenje.ba/index.php?id=5916

http://www.dnevnikulturni.info/recenzije/knjizevnost/2474/lunapark_-_tomislav_zajec/

http://www.vjesnik.hr/html/2010/01/04/Clanak.asp?r=kul&c=1 

http://knjiga.hr/08.asp?mjesec=7&ID=6252

 

POEZIJA

http://www.matica.hr/Vijenac/Vij188.nsf/AllWebDocs/+Kaosinopsiszaspotove

 

DRAME

http://www.matica.hr/Vijenac/Vij159.nsf/AllWebDocs/Agonijanezavrsavaodmah 

http://www.vjesnik.hr/pdf/2000%5C10%5C04%5C23A23.PDF 

http://www.brad.ac.uk/admin/pr/pressreleases/2002/jimsmith.htm

http://www.vjesnik.hr/html/2000/04/03/ClanakTx.asp?r=kul&c=4

http://www.matica.hr/Vijenac/vij203.nsf/AllWebDocs/Djelomicanuspjeh

http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac254.nsf/AllWebDocs/Gustl

http://www.vjesnik.com/Pdf/2003%5C10%5C27%5C16A16.PDF

http://arhiva.hnk-split.hr/2001_2002/12marulicevidani/Atentatori/index.htm

http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac282.nsf/AllWebDocs/Medij

http://www.glej.si/dogodki/predstave/122/124/svinje

http://www.matica.hr/vijenac/459/%C4%8Covjek%20il%27%20svinja,%20svejedno/

http://www.delo.si/kultura/oder/ocena-predstave-svinje-dalec-od-sveta-nedalec-od-resnice.htmlhttp://kazaliste.hr/index.php?p=article&id=1177http://www.kazaliste.hr/index.php?p=article&id=1907

KAZALIŠTE ZA DJECU

http://www.kulisa.eu/index.php?p=article&id=249

http://www.kulisa.eu/index.php?p=article&id=1208

http://www.glas-slavonije.hr/vijest.asp?rub=5&ID_VIJESTI=108564

http://www.zar-ptica.hr/hrv/program_najnaj.asp

http://www.zar-ptica.hr/hrv/predstava_mala_vila.asp

http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac355.nsf/AllWebDocs/Princezine_bijesne_gliste

http://www.kazaliste.hr/index.php?p=article&id=1862

 

MAJKA ASFALTA

http://www.jutarnji.hr/novi-film-dalibora-matanica--majka-asfalta--predstavljen-na-pulskom-festivalu/848997/

http://dalje.com/hr-scena/scenarij-za-film-majka-asfalta-nagradjen-u-solunu/282355

http://www.tportal.hr/showtime/film/78666/Matanicev-film-o-usamljenosti-otudenosti-i-ocaju.html

http://www.vecernji.hr/kultura/majka-asfalta-matanicev-film-koji-tjera-promisljanje-clanak-170736

http://film-mag.net/content.php?review.9105

http://www.index.hr/xmag/clanak/jelena-veljaca-zaljubljeno-gledala-janka-na-pressici-pa-ga-fotografirala/503228.aspx

http://www.pulafilmfestival.hr/hr/index.php?p=detail&article=803

http://www.vjesnik.hr/pdf/2010%5C07%5C23%5C33A33.PDF

DLJI, OTVARANJE, SPAŠENI...

http://www.dubrovnik-festival.hr/PraizvedbaSuvremenogHrvatskog

http://www.slobodnadalmacija.hr/Kultura/tabid/81/articleType/ArticleView/articleId/109042/Default.aspx

http://www.dulist.hr/content/view/9938/66/

http://www.min-kulture.hr/tisak/default.aspx?id=5973

http://www.dubrovacki.hr/clanak/20914/svecanost-leprsava-poput-renesansne-pastorale

http://www.jutarnji.hr/dubrovcani-ogorceni-promjenama-u-ceremonijalu-otvaranja/846157/

http://www.lzmk.hr/vijestArhiva.aspx?id=335

http://www.kulisa.eu/index.php?p=article&id=1647

http://www.tportal.hr/kultura/kazaliste/76849/Ohrabrujuce-skracena-ceremonija-otvaranja-Igara.html

http://dalje.com/hr-scena/na-generalki-libertasa-orilo-se--vratite-nam-lindjo-i-dube-suicu/313761

http://www.vecernji.hr/kultura/redateljica-franka-perkovic-govori-drami-spaseni-tomislava-zajca-clanak-170758

http://www.vecernji.hr/kultura/milka-podrug-kokotovic-tri-uloge-umore-nije-mi-vise-50-godina-clanak-168276

http://www.vecernji.hr/kultura/novo-vodstvo-jasno-dalo-znanja-da-ce-temeljito-mijenjati-ljetne-igre-clanak-166284

http://www.vecernji.hr/regije/glumcima-kljuceve-grada-nece-predati-knez-clanak-165188

http://www.vecernji.hr/kultura/t-zajec-pise-scenarij-otvaranje-dubrovackih-ljetnih-igara-clanak-164674

http://www.dubrovacki.hr/clanak/20924/fotogalerija-otvaranje-igara

http://www.vjesnik.com/pdf/2010%5C07%5C24%5C54A54.PDF

http://dnevnik.hr/showbizz/film-tv/glumac-filip-jurcic-zavrsio-u-invalidskim-kolicima.html

http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac427.nsf/AllWebDocs/Ovo_mi_je_godina_promatranja

http://193.58.252.6/pdf/2010%5C07%5C12%5C22A22.PDF

http://www.dubrovnik-festival.hr/PraizvedbaSuvremenogHrvatskogTeksta

http://www.dubrovnik-festival.hr/Default.aspx

http://www.dubrovnikportal.com/novost_opsirnije.php?id=44372

http://www.tportal.hr/kultura/kazaliste/79553/Zajcevi-Spaseni-na-terasi-devastiranog-hotela-Belvedere.html

http://www.svijetkulture.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=2793:praizvedba-suvremenog-hrvatskog-teksta-spaeni&catid=30:dubrovnik&Itemid=37

http://webcluster.slobodnadalmacija.hr/Kultura/tabid/81/articleType/ArticleView/articleId/111107/Default.aspx

http://www.radio101.hr/kultura/vijesti-iz-kulture/spaseni---presedan-na-igrama

http://www.vjesnik.hr/html/2010/07/30/Clanak.asp?r=kul&c=3

http://portaloko.hr/kultura/hrvatska/103-hrvatska/1096-qspaeneq-teko-spasiti.html?tmpl=component&print=1&page=

http://urednik.slobodnadalmacija.hr/Mozaik/tabid/80/articleType/ArticleView/articleId/111203/Default.aspx

http://www.dulist.hr/content/view/10179/66/

http://www.vjesnik.com/html/2010/07/31/Clanak.asp?r=kul&c=5

http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285B28592863285F2863285A28582859285828632893289D2894289C28632863285D2858285E285E2859285F28632863286328592863O

http://www.radio101.hr/kultura/vijesti-iz-kulture/spaseni---presedan-na-igrama

http://www.dubrovacki.hr/clanak/21443/ocekivanja-iznevjerena?sid=20d548420406288c7df5f3d55d44285b

http://dulist.hr/content/view/10161/99/

http://fotozine.org/?knjiga=galerije&poglavlje=4080&list=26924&element=373375

http://www.dayline.info/index.php?option=com_content&task=view&id=19365

http://www.dubrovacki.hr/clanak/21443/ocekivanja-iznevjerena

http://www.dubrovniknet.hr/novost.php?id=9922

http://www.vjesnik.hr/html/2010/08/01/Clanak.asp?r=kul&c=3

http://www.vecernji.hr/kultura/drama-spaseni-praizvedena-dubrovackim-ljetnim-igrama-clanak-174268

http://www.svijetkulture.com/index.php?option=com_content&view=article&id=2804:odigrana-prva-premijera-na-igrama-spaeni&catid=30:dubrovnik&Itemid=37

http://www.vjesnik.hr/html/2010/08/02/Clanak.asp?r=kul&c=3

http://www.slobodnadalmacija.hr/Kultura/tabid/81/articleType/ArticleView/articleId/111434/Default.aspx

http://danas.net.hr/kultura/page/2010/08/02/0428006.html

http://www.hrt.hr/index.php?id=473&tx_ttnews%5Btt_news%5D=82229&tx_ttnews%5BbackPid%5D=472&cHash=e82af51986

http://kulisa.eu/index.php?p=article&id=1657

http://www.dubrovacki.hr/clanak/21554/spasene-vidjelo-2-tisuce-posjetitelja

http://www.jutarnji.hr/tomislav-zajec--tekst-me-ne-pita-koliko-sam-star-/874492/

 

TREBALO BI PROŠETATI PSA (DRAMA I FILM)

http://www.ziher.hr/2013/06/25/trebalo-bi-prosetati-psa-retrospekcija-u-dvoristu/

http://www.novilist.hr/Kultura/Kazaliste/Trebalo-bi-prosetati-psa-muski-svijet-neizgovorenih-dogadaja

http://www.vecernji.hr/film/atmosfera-cetvrti-glavni-junak-filma-951781

 

 

TREBALO BI PROŠETATI PSA – LINK NA ČITAV FILM

https://vimeo.com/117468558

ŠIFRA: HFff14

 

Voditelji programa Pisci na mreži

 

Mirela Šikić-Barbaroša, AZOO

Miroslav Mićanović, AZOO

	Gost programa Pisci na mreži je Dinko Telećan, autor koji o sebi i svom radnom, životnom prostoru kaže: „rođen u istom gradu u kojemu najčešće živim i radim. Najprije sam htio biti bubnjar, potom filatelist, japanolog, crtač stripova, vozač autoutrka, vrtlar, potom nitko i ništa, završio kao prevoditelj u statusu samostalnog umjetnika koji piše kad stigne i može. U međuvremenu sam bio student, novinski lektor, anketar i ulični svirač. Jedne godine uspio sam uzgojiti odlične pomidore. Živim s jednom plavom vilom i već spomenutim bijelim mačkom. Putujem manje nego prije, nažalost.“   Datum: 25. veljače 2015. u 17,00 - 18,30 Poveznica na snimku Meeting ID:         Pisci-Dinko-Telecan Attendee key: Participant   Namjera nam je danas u razgovoru s Dinkom Telećanom, a u idućim virtualnim susretima i s drugim hrvatskim autorima, autoricama, saznati: tko su oni, kako, zašto i za koga pišu? Željeli bismo s našim gostima na mreži, s hrvatskim piscima (različitih generacija, poetika, zanimanja…) i s vama – prisutnim učenicima i nastavnicima, sa sudionicima na udaljenim mjestima – ući u njihove radionice, proći labirintima njihovih književnih tekstova, dobiti pouzdaniji uvid kako i gdje žive, što čitaju, što im je važno u procesu pisanja, što misle o novim tehnologijama i mogućnostima komuniciranja s drugima, koji su njihovi uzori i životni izbori?
	Ukratko: htjeli bismo izravno, u razgovoru, različitim pitanjima i novim, drukčijim odgovorima, učiniti složenu mrežu hrvatske književnosti (kulture) dostupnom i preglednom za čitanje, kretanje, stjecanje različitih iskustava i za uživanje. Želimo saznati kako čitati hrvatske pisce i njihove tekstove, želimo ih upoznati i učiniti vlastito vrijeme važnijim i boljim nego što nam se, nerijetko, čini da ono jest.
	Vjerujemo da su za ovu priliku razgovor s Dinkom Telećanom, odnosno njegovi tekstovi i njegov nama ispričani život, više nego dobar i uzbudljiv izbor.

 

 

Molimo vas pročitajte ponuđene tekstove, potražite u knjižnici i na internetu knjige i tekstove Dinka Telećanada biste saznali više od onoga što sada znate o njemu. Čitajte, pitajte i sudjelujte s nama. Izbor glazbe, fotografija, scene iz filmove, ilustracije, ako ih bude, također su dio onoga što nam želi reći o sebi.

 

Dodaci

 

Autorski tekstovi

D. Telećan, Izbor iz poezije, 1997–2011.

D. Telećan, Gorke naranče

Izbor iz kritika o D. Telećanu

S. Snajder, O Pustinji

 

Linkovi

http://www.mvinfo.hr/eservis-autori-opsirnije.php?pID=1357

http://www.mvinfo.hr/izdvojeno-kritike-opsirnije.php?ppar=7248

 

Voditelji programa Pisci na mreži

 

Mirela Šikić-Barbaroša, AZOO

Miroslav Mićanović, AZOO

Dinko Telećan

Grana na kojoj sjedimo

Razgovarao: Marko Pogačar

 

Odista govoriti, a pogotovo poetski pisati nekim drugim jezikom, znači doslovce drukčije vidjeti svaku stvar oko sebe. To je neprocjenjivo iskustvo.

 

Imajući u vidu tvoje tri do sada tiskane pjesničke knjige i rukopisnu knjigu pod radnim naslovom Rečenice, ne mogu se oteti dojmu da je konstanta tvojeg pjesničkog projekta, različitim strategijama provedeno, svojevrsno razjezičavanje jezika, njegova redukcija, rješavanje vlastitog balasta (pa, ponešto paradoksalno, i kad je izraz gotovo barokan), a na koncu i samoga sebe; posezanje za cijelim, jedinstvenim, riječi koja se sama sa sobom stapa u objavljenom visu jednote. Nije li takva težnja transcendenciji prvotne riječi, na neki način, piljenje grane na kojoj, kao pjesnik – prije svega, dakle, jezično biće – i sam sjediš?

 

Jest, no ima li jednom biću paradoksa kao što je pjesnik primjerenije radnje od piljenja grane na kojoj sjedi? Dublje i ozbiljnije: nije li iskušavanje svih mogućnosti jezika, svih mogućih riječi, strategija, igara, čaranja i raščarivanja i razjezičavanja, zapravo potraga za jednom jedinom pravom riječju – bezdana i, možda, beznadna potraga po kojoj se, uz ostalo, pjesnikovanje razlikuje od pripovijedanja, obrazlaganja i raščlanjivanja? Da ostanemo na tvojoj slici: pilim granu ne da bih zajedno s njom pao, nego da bih poletio.

 

Kako u pjesničkom, tako i u tvom esejističkom radu sveprisutna je osovinska opreka suvremenog i tradicionalnog; upravo je sklonost tradicionalnim oblicima i motivima te njihovom kombiniranju s onima trenutno zastupljenijima, a bez tipične postmodernističke instrumentalizacije istog, ono što te najočitije izdvaja iz dominantnih poetičkih matrica, ukoliko iste postoje. Što nam može ponuditi tradicija izbjegnemo li je promatrati tek kao stovarište obrazaca; neiscrpnu postmodernu riznicu?

 

Tradicija, ali ne ona u tzv. tradicionalističkom, okoštalom smislu, može nam ponuditi upravo – poeziju. Svijest o tradiciji – a ne pokorno tapkanje po utabanim putovima i tavorenje u zavjetrini provjerenih formalnih okvira – može značiti otpor sveprisutnom pretvaranju poezije u prozu bezrazložno razlomljenu na stihove koji to nisu, otpor redukciji poezije na puki tekst, otpor utišavanju iskonske glazbe, bolje kazano muzike u pjesništvu, i iznad svega stremljenje prema re-sakralizaciji poezije i poeta. Prema rehabilitaciji onoga što se nekoć zvalo poeta sacer. Ako je takav danas uopće moguć.

 

Osim relativno česte upotrebe vezanog stiha; aktivacije pravilnog metra i upotrebe rime, te njegovanja retorički nerijetko prenaglašenog, visokorafiniranog modernog izraza, svojevrsni otklon k prošlom prisutan je i na motivskoj ravni, kao i u tretmanu metafore. Mogu li one, i do koje razine, ikada biti zaista iscrpljene? Što nam danas na uho šapuću Garcia Lorca, Jiménez, američki (post)simbolisti, i ostali čije je tragove moguće, snažno upisane ili tek jedva vidljive, slijediti tvojim tekstom?

 

Šapuću nam (nam?) ono što još možemo čuti, zaglušeni raštimanim pjevovima: da idemo dalje od njih, ali tek kad smo od njih dosegnutu čistoću i radikalnost pjeva dosegli; dalje, a ne niže, to znači ili u šutnju ili u još smionije poniranje, ako se na njega odvažujemo. Čudnovato, ali danas smionost kao da znači smionost da se ide niže i još niže, tj. u banalnost i preslikavanje neposrednog, a 'suvremenost', malne pristojnost, odsustvo svakog razlikovanja višeg i nižeg, da ne kažem vidljivog i nevidljivog – a nije li posao pjesnika, da sad staromodno ustrajem u tom 'otklonu k prošlom', govoriti (dosad) nečuvenim jezikom o (dosad) nevidljivom?

 

Uz ove odjeke 'klasičnih' formi nalazimo i brojna asemantička, zaumna, zvučnim ili grafičkim podudarnostima motivirana rješenja. Čini se da, bez obzira na tezu iz uvodnog pitanja, jezičku gestu nije bilo moguće tek tako ušutkati... Usput, koliko polažeš na poetičku matricu na koju se uvriježilo, pomalo promašeno, referirati kao na onu iskustva jezika?

 

'Rješenja' koja spominješ tek su iskušavanja i okušavanja na putu prema 'svom' jeziku, odnosno onom jeziku koji čuješ kao jezik na kojem (još) mogu progovarati stvari. Ono što je promašeno, pak, to je svakako svođenje (poetskog) jezika na sebe samog, u raznim inačicama, pravcima i –izmima, koje u stvari znači kazivanje nikoga (tj. neautentičnoga) ni o čemu (ne o ničemu, jer to je već poezija), to jest golo brbljanje, ma kako 'ludičko' ono bilo.  

 

Još je jedna konstanta tvojeg pisma, pjesničkog i esejističkog. Naime, putopisne i pejzažne vedute sve su ti prije no strane. Neke pjesme eksplicitno su, paratekstovima, uokvirene određenim putnim kronotopom, a širi okvir daje im knjiga Lotos prah i mak, zbirka putopisnih crtica s potkontinenta...

 

Put mi je važan u svakom vidu – egzistencijalnom, spoznajnom, razbuđujućem pa onda i poetskom, naravno i u smislu inspiracije, izvanjskog poticaja za otkrivanje unutarnjeg. No nipošto ne mislim da je putovanje u izvanjskom smislu nešto nužno za pjesnika, ili za bilo koga uostalom; nužno je meni, jer kad stojim na mjestu svladava me drijemež i skamenjujem se, a time se skamenjuju i moje riječi. Svaka čast onome koji prozire i prozirući opisuje svijet a da se ne miče iz svoje sobe, svojega becirka ili kojega god (samo)zadanog okvira – ja to, bar zasad, nisam u stanju. Putovanja na Potkontinent, koja sam pokušao opisati putopisom, značila su mi, kako to rado sebi i drugima prispodobljujem, podizanje staklenog zvona sa svijeta. Buđenje, dakle, i izlaganje svim ljepotama i strahotama toga svijeta u njihovu brutalno ogoljenom vidu.

 

Već prema logici putnih ruta koje su te, čini mi se, na više razina uvelike obilježile, također je sveprisutna 'lažna' dihotomija istok – zapad; njezina dekonstrukcija, ali i više ili manje osviješteno poigravanje zatečenim njihovim mitemima, ideologemima i stereotipovima. Je li moguće, u umreženom svijetu (odnosno, u umreženom isječku svijeta) biti pjesnikom 'jedne' kulture?

 

Ovisi o tome što razumijevaš pod 'jednom' kulturom. Kao pjesnik, kultiviran si 'svojim' jezikom – a naknadno, naravno, i drugima koje na putu više ili manje usvojiš. Jezik, naravno, nikad nije samo jezik, on je iskustvo svijeta i način gledanja svijeta. Pjesnik, po mogućnosti, u svome pjesnikovanju sabire svakovrsna iskustva i gledanja. A u svijetu koji spominješ, onom 'umreženom' kojemu je sve teže biti dorastao unatoč svim olakšanjima koja se nude, zadaća je pjesniku, čini mi se, dvojaka: umrežiti se – da ne bi bio autističan i da bi vidio iznutra – i istovremeno se ne dati uhvatiti u mrežu – da bi bio slobodan. Ili: jasno vidjeti mrežu, ali ne biti u njoj.

 

Javljaju se također pjesme na engleskom i španjolskom jeziku, te na različitim narječjima i idiomima materinjeg. Što ova istupanja iz ukotvljenosti vlastite jezične svijesti nose? Povlači li jezični odmak i neku vrstu poetičkog izmještenja?

 

Svakako. Odista govoriti, a pogotovo poetski pisati nekim drugim jezikom, znači doslovce drukčije vidjeti svaku stvar oko sebe. To je neprocjenjivo iskustvo. Čovjek propiše na drugom jeziku – govorim, jasno, o pisanju književnog teksta, a ne o izvanjskoj nuždi – kada se ono što hoće reći može reći samo na tom jeziku, kad ono što se u njegovoj riječi izriče naprosto zahtijeva da bude izrečeno samo na tom jeziku i ni na kojem drugom. Može, naravno, biti i eksperiment posrijedi, kao što je to kod mene u nekoliko navrata bio slučaj. Dragocjen eksperiment, u svakom slučaju. 

 

Na jednom mjestu eksplicitno postavljaš pitanje kako bih mogao podnijeti da budem samo pjesnik? Istu pjesmu zaključuje pitanje što uopće znači biti pjesnikom? Pa, poigrajmo se na trenutak đavoljeg odvjetnika, možeš li ovdje, izvan metafore (ako je moguće iz nje potpuno izići a opet ostati čitav), ponuditi vlastitom protagonistu odgovor?

 

Ne dolikuje sebe citirati, a još manje nuditi analizu i interpretaciju svojih stihova, ali sam na to primoran radi male ispravke: protagonist, naime, zaključuje svoju meditaciju pitanjem koje je odgovor: "ali što drugo uostalom znači biti pjesnikom?" Nakon onog prvog pitanja, postavljenog 'jučer', nakon bojanja ograde, on 'danas' uviđa da su znoj što ga prolio prilikom bojenja, kapi kiše koje su padale na ogradu i kapi vode na njegovoj koži dok se tušira jedna te ista voda koju i kroz koju on vidi, i još više, jedna sebe-videća voda, voda koja sebe vidi kroz pjesnikove oči. 'Voda', tako i glasi naslov pjesme. U podtekstu stoji i to da su bojanje jedne ograde (ili čišćenje jednog zahoda, svejedno), tuširanje i motrenje kiše pjesničke radnje ukoliko im se pristupa širom otvorenim očima, uz budnu spremnost na pretakanje toga motrenog i činjenog u riječ te na pretakanje riječi u čin i motrenje: "što drugo uostalom?" Sada smo već izvan metafore, čini se. A čini se i da sam ti već zamalo dao 'svoju' definiciju pjesnika.

 

Uzevši u obzir obilje visokokulturnih referenci rasutih pjesničkim tekstovima, ali i ostatak tvog interesnog polja, na neki bismo način očekivali hiperracionalni pjesnički um, habitus poeta doctusa. Nasuprot tome, tvoj pjesnički protagonist (a tu je nit moguće slijediti i izvan pjesničkog pisma) inzistira na impulzivnosti, prijemčljivosti, inspiraciji, on, kako kaže Čergu čitaonici pretpostavlja, zvjezdopis rukopisu. Radi li se o nesumjerljivim ili ipak konvergirajućim diskursima?

 

Radi se, jednostavno, ne o jednom, nego o raznolikim protagonistima, ili, ako hoćeš, o jednome koji se preobražava, pa je sad blazirani sveznadar koji se dokono i visokoparno poigrava zalihom svojih referenci, sad neumiveni urlator usred stepe kojemu je mrsko i ono malo pismenosti koju je stekao, divljak koji samo zna da, kao što netko reče, ptice ne bi mogle letjeti kad bi govorile, jer bi im riječi otežale krila. A obojima je do tih krila, da ne bi tresnuli na tlo uslijed onoga na početku spomenutog piljenja grane. 

 

Mnogo prevodiš s engleskoga i španjolskog jezika, za prevodilački rad si nagrađen i godišnjom nagradom društva prevoditelja. Međutim, mali dio toga otpada na liriku. Jesu li razlozi isključivo (ne)komercijalne naravi? Kako, uopće, gledaš na pjesnički prijevod, njegove specifičnosti i zamke? Koliko mu priznaješ autonomije?

 

Kad bih bio rentijer, sigurno bih prevodio isključivo poeziju. Ovako to činim kad se sluči prilika ili kad me neka lirika naprosto izazove da je pokušam ozvučiti u 'svom' jeziku. 
Na pjesnički prijevod gledam kao na avanturu koja u pravilu završava krahom. No priznajem i izuzetno rijetke i čudesne iznimke od tog pravila, kao i nepatvorenu poeziju koja katkad nastane kao plod prepjevavalačke muke.

 

Što trenutno čitaš i čemu se voliš često vraćati? Što te, po tvojem vlastitom mišljenju, od literature, pa i, zašto ne, drugih stvari, presudno oblikovalo kao pisca? Ako zamolim za brzopoteznu skicu tvog osobnog pjesničkog kanona?

 

Trenutno su mi na stolu i kraj uzglavlja pjesme Petra Gudelja, Pjesme i antipjesmeNicanora Parre, Joyceov Ulikskojega, iako sam anglist, nikako da dočitam... Vraćam se, koliko mi sad pada na pamet, Béli Hamvasu, Novom zavjetui Dostojevskom, od pjesnika Hölderlinu, Rilkeu, Jimenezu, Ujeviću, Nastasijeviću, Dizdaru, ali nikom od njih prečesto, jer još nisam dotaknuo štošta od temeljne lektire. Od formativnih utjecaja svakako ništa bez glazbe, uzgajanja pomidora i pojedinih susreta koji za rast znače više od cijelih biblioteka.

 

Pisci na mreži – Stanislav Habjan 28. siječnja 2015. od 17:00 – 18:30 snimku pogledajte na poveznici: http://youtu.be/xYmQVp0jqfg     Gost programa Pisci na mreži je Stanislav Habjan autor koji je u tekstu priče i prostoru vizualnoga svojom kreativnošću (maštanja i maštanja) učinio mnoge „nemoguće varijante“ dostupnim i važnim za one koji rastu i koji su odrasli. Riječ je, jasno je odmah, o kretanjima koja su nerijetko suprotna, paralelna, izmjenjiva – različita – i to je ono što ih čini i za nas važnim, nerijetko neophodnim. Namjera nam je danas u razgovoru sa Stanislavom Habjanom, a u idućim virtualnim susretima i s drugim hrvatskim autorima, autoricama, saznati: tko su oni, kako, zašto i za koga pišu? Željeli bismo s našim gostima na mreži, s hrvatskim piscima (različitih generacija, poetika, zanimanja…) i s vama – prisutnim učenicima i nastavnicima, sa sudionicima na udaljenim mjestima – ući u njihove radionice, proći labirintima njihovih književnih tekstova, dobiti pouzdaniji uvid kako i gdje žive, što čitaju, što im je važno u procesu pisanja, što misle o novim tehnologijama i mogućnostima komuniciranja s drugima, koji su njihovi uzori i životni izbori?   Ukratko: htjeli bismo izravno, u razgovoru, različitim pitanjima i novim, drukčijim odgovorima, učiniti složenu mrežu hrvatske književnosti (kulture) dostupnom i preglednom za čitanje, kretanje, stjecanje različitih iskustava i za uživanje. Želimo saznati kako čitati hrvatske pisce i njihove tekstove, želimo ih upoznati i učiniti vlastito vrijeme važnijim i boljim nego što nam se, nerijetko, čini da ono jest.   Vjerujemoda su za ovu priliku razgovor sa Stanislavom Habjanom, odnosno njegovi tekstovi i njegov nama ispričani život, više nego dobar i uzbudljiv izbor.   Molimo vas pročitajte ponuđene tekstove, potražite u knjižnici i na internetu knjige i tekstove Stanislava Habjana da biste saznali više od onoga što sada znate o njemu. Čitajte, pitajte i sudjelujte s nama. Izbor glazbe, fotografija, scene iz filmove, ilustracije, ako ih bude, također su dio onoga što nam želi reći o sebi.   Autorski tekstovi S. Habjan, Poštari lakog sna, 1984. S. Habjan, Izbor priča, 1984–2015. S. Habjan, Otvorena misao   Linkovi : Dijalozi sa Stanislavom Habjanom  http://www.tportal.hr/tema/?keywords=stanislav+habjan Čini se da ne živimo na svjetioniku http://dizajn.hr/?id=1231 Skale od sunca http://www.skaledosunca.com/index.php?mact=News,cntnt01,detail,0&cntnt01articleid=31&cntnt01returnid=20 http://www.vecernji.hr/tag/stanislav-habjan-114738     Voditelji programa Pisci na mreži: Mirela Šikić-Barbaroša, AZOO i Miroslav Mićanović, AZOO

Stanislav Habjan

Otvorio sam dućan koji se opire trgovini. Neke stvari nisu na prodaju

Piše. Patricia Kiš

 

Stanislav Habjan u svoj Dućan metafora dolazi u 14 sati i deset minuta . Odjene plavu ili žutu radničku košulju i stavi vilenjačku kapu na glavu. Pa stane iza drvenog stola i počne nešto raditi, a od 15 sati, kad izložbeni prostor Laube, gdje je smješten Dućan, otvori vrata, usput i razgovara s posjetiteljima, pakira i potpisuje, vodi i dnevnik. Ostane do ponoći. I tako mjesec dana.

 

Plava i žuta košulja

Plava košulja povezana je, kako kaže, s miljeom srednjoeuropske radničke Trešnjevke, kakva je bila u doba njegova odrastanja. Žuta je košulja ovdje zbog Majakovskog: “U povijesti literature spominje se žuta košulja kojom je mladi Majakovski, prije nego što će postati pjesnik, svraćao pažnju na svoj lik.”

Visoka vilenjačka kapa sa spiralnom vinjetom napravljena je prema crtežuDanijela Žeželja, jednim u nizu iz nedavno otisnute slikovnice “Dućan metafora”, koju su Habjan i Žeželj objavili u okviru svoje izdavačke kuće Petikat koja djeluje na relaciji Zagreb (Habjan) – Brooklyn (Žeželj). Tako zajedno vode i Dućan. Istaknuto mjesto zauzima novi sjajan strip “Industrijski” Danijela Žeželja, koji će se Habjanu pridružiti na kraju rada Dućana, otvorenog do 27. veljače.

Habjan, dizajner i književnik, kaže: “Zanima me, na primjer, istražiti kakav je bio pjesnički prsluk koji je Petar Hektorović, prema legendi, naslijedio od Petrarce. Također je u planu pokrivalima za glavu pridružiti Danteovu kapicu.”

 

Koliko košta ideja?Je li sve onako kako je zamišljao?

“Poticajnih susreta i dobre energije ne manjka, neki su artikli već sretno udomljeni, svakodnevno dodajem poneki novi iz riznice, a cijene su izražene u ciframa koje završavaju na pet ili nula, što ne znači da se kao protuvrijednost ne može ponuditi nešto drugo osim novca. Dapače, ovo je dućan koji se opire trgovini i potiče razmjenu ideja, znanja i usluga.

U području kreativnih djelatnosti pogotovo je teško ili nemoguće objektivno procijeniti vrijednost nekog proizvoda, jer kako vrednovati ideju koja ti u sekundi padne s neba? Možeš se pokušati ravnati po uloženom trudu i materijalu, ali za neke stvari potrošiš petnaest minuta, a druge ti uzmu mladost. Vrijednost artikala u našem dućanu namjerno je istaknuta kao stilska figura, dakle proizvoljna i podložna promjeni. Osobito ako je argument za to dovoljno zanimljiv ili apsurdan.”

Pomniji pregled ponude pokazuje da sve stvari ipak nisu na prodaju. Na primjer, papir iz školske bilježnice na kojem, dječjim rukopisom, pod naslovom “Opiši svog tatu”, njegov sin Jakov u dvije rečenice rješava zadaću: Moj tata zove se Stanislav. Ima dva para istih cipela.

Dječja knjižica crteža, slikovnica potpisana imenom autorove kćeri kad je bila djevojčica, otvorena je na stranicama koje sučeljavaju lik gusara s mačetom i nasmiješenog dječaka. Na gusarevu prijetnju: Ti ćeš biti gusar ili ćeš biti hrana ribama!, dječak sretno odgovara: Nikad neću biti gusar!

 

‘Nemoguća varijanta’

Stanislav Habjan pojavio se još početkom osamdesetih, prvo kao pisac, autor kultne zbirke priča “Nemoguća varijanta” (naslovom njegove antologijske priče “Poštari lakog sna" imenovana je panorama proze Quorumova naraštaja, kasnije i poznata pjesma Pipsa), da bi potom bio suosnivač Greiner & Kropilak Mailart Officea. Veza s tim razdobljem u okviru Dućana metafora može se otkriti tek u artiklu pod nazivom “Jakna dvadesetog stoljeća”. Na klasičnoj pilotskoj kožnoj jakni je grafit, prizor s boksačkim ogledom simboličnih predstavnika Dobra i Zla, te naslovom Final conflict. Jakna je prvo pripadala Branimiru Štuliću, koji ju 1984. daruje Habjanu kao honorar za oblikovanje omota ploče “Krivo srastanje”, da bi je potom “naizmjenično i neprestano nosili i Kropilak iGreiner iPetar Miučin”, sve do oslikavanja jakne crtežom Danijela Žeželja sredinom devedesetih.

 

Harms i Van Gogh

Dizajn za Azru bio je Habjanu prvi profesionalni posao (“Razglednica za Rdeču turneju Pankrta drugi”), u čijoj su dizajnerskoj biografiji danas brojni vizualni identiteti kulturnih događanja i umjetničkih projekata, plakati tiskani u prestižnim europskim publikacijama, a bio je i art-direktor novina za kulturu Homo volans i glazbenog magazina Nomad...

Žeželj i Habjan oblikovali su ovogodišnji vizualni identitet Pulskog festivala knjiga Sa(n)jam, gdje su izveli i performans Simetrija kvadrata zajedno s glazbenicima Jessicom Lurie i Robertom Kainarom. I dok razgovaramo, u dućanu svira Lurie (povremeno se izmjenjuje s Tomom Waitsom ili Joeom Strummerom).

Habjan je za festival knjiga napravio i kalendar za 2012. koji sadrži stihove prošli tjedan preminule poljske pjesnikinje Wislawe Szymborske.

Na stolu u dućanu, izloženi jedan pokraj drugog, dva su portreta: Harmsova crno-bijela fotografija te poznati portret Van Gogha, koji nevjerojatno sliče...

U ponudi je i plakat za predstavuRenea Medvešaka “Najbolja juha! Najbolja juha!”, posvećena Vladi Kristlu, a na kojem je parafrazirao njegovu izjavu: Umjetnost je umjetnost, zločin je zločin.

U prodaji su i majice na kojima su prekriženi znakovi brzine, što je zapravo znak za prekrižene godine...

 

Bez formalnosti

“Ono što mi je zanimljivo u Laubi jest ogled ideje Dućana metafora s kontekstom suvremene umjetnosti i tu je prilika teorijski i konceptualno osvijestiti i opremiti projekt, a posebno je sretna okolnost što su program i način vođenja Laube također otvoreni komunikativnosti i zajedničkom stvaranju, neposrednosti i preskakanju formalnosti, što je ogromna ušteda energije i vremena. Pri tome su opuštenost i humor konstanta, pa se stječe dojam da ozbiljna institucija ne mora biti zlo sama po sebi. Ja se ovdje osjećam kao doma...”, zaključuje Habjan.

 

http://www.jutarnji.hr/stanislav-habjan--otvorio-sam-ducan-koji-se-opire-trgovini--neke-stvari-nisu-na-prodaju/1005417/

Bilješka o autoru

 

Stanislav Habjan, rođen u Zagrebu, 1957. Dizajner, pisac, multimedijski umjetnik; studirao komparativnu književnost i etnologiju. Autor knjiga kratkih priča Nemoguća varijanta (1984) i Interkonfidental (s B. Greinerom, 1999). Prozom je zastupljen u više antologija hrvatske kratke priče i novele, tekstovi su mu prevođeni na engleski, talijanski, poljski i makedonski, a naslovom njegove priče Poštari lakog sna imenovana je panorama proze Quorumova naraštaja (ur. K. Bagić, 1996)

Suosnivač i član nekoliko umjetničkih grupacija (Greiner&Kropilak, Slipa konfidenca, Petikat) objavljivao je, izlagao i nastupao u Hrvatskoj, Francuskoj, Sloveniji, Italiji, Danskoj, Njemačkoj, Indiji...

1993. konstruirao je Human Weight Printer, unikatni tip grafičke preše za dvije osobe kojom je ostvareno niz izvedbi otisaka grafika uživo. Kao dizajner autor je brojnih vizualnih identiteta za domaće i međunarodne umjetničke projekte, filmske i glazbene festivale, izložbe i kazališne predstave. Oblikovao je plakate i kataloge za nastupe hrvatskih umjetnika na venecijanskom bijenalu 1997., 2003. i 2005., plakati su mu uvršteni u Graphis poster books1994., 1995. i 2004., bio je art-direktor novina za kulturu Homo volans(1995/7) i glazbenog magazina Nomad1998/9).

Nagrađivan je za prozu, grafički dizajn i autorski projekt. U suradnji s Danijelom Žeželjom ostvario nekoliko multimedijskih projekata i performansa izvedenih u Hrvatskoj i Italiji (Homo volans, 1996., Osmijeh Majakovskog, 2001., Stazione Topolo, 2003.; Reflex, 2006.; My Home is Your Home, 2009.; Simetrija kvadrata, 2011.; Idiot Wind, 2012.; Kaciga od Manche, 2012) te niz grafičkih mapa i slikovnica (Petikat Exp, 2005; Becycled Quotes, 2006.; Be Fair to Dog!, 2007.,Lun, 2009., Život mimo, 2010., Dućan metafora, 2011.,Pio i Pepe, 2013).

Član je HZSU, HDLU i umjetničke radionice Petikat. Živi i radi u Zagrebu i Staroj Novalji te svim drugim gradovima u kojima gostuje Dućan metafora.

 

Dana 17. prosinca 2014. održan je webinar iz programa PISCI NA MREŽI - 

 

Poveznica na snimku: Aida Bagić

Prilikom pristupanja ponekad su potrebni i ovi podaci:

•    Meeting url: https://www.livemeeting.com/cc/mspp/join
•    Meeting ID:  Pisci-Aida-Bagic
•    Attendee key: Participant

 

Gošća programa Pisci na mreži je Aida Bagić,  pjesnikinja koja to (da je pjesnikinja) provjerava u različitim rodovima (i vrstama), ako mislimo na njezinu sposobnost da tekst oblikuje i preoblikuje spram teme, spram dužeg ili kraćeg reda u tekstu. I mogli bi se tu još puno toga dodati ako se zovemo ovako ili onako – ali o tome tek razgovor slijedi.

Namjera nam je danas u razgovoru s Aidom Bagić, a u idućim virtualnim susretima i s drugim hrvatskim autorima, autoricama, saznati: tko su oni, kako, zašto i za koga pišu? Željeli bismo s našim gostima na mreži, s hrvatskim piscima (različitih generacija, poetika, zanimanja…) i s vama – prisutnim učenicima i nastavnicima, sa sudionicima na udaljenim mjestima – ući u njihove radionice, proći labirintima njihovih književnih tekstova, dobiti pouzdaniji uvid kako i gdje žive, što čitaju, što im je važno u procesu pisanja, što misle o novim tehnologijama i mogućnostima komuniciranja s drugima, koji su njihovi uzori i životni izbori?

Ukratko: htjeli bismo izravno, u razgovoru, različitim pitanjima i novim, drukčijim odgovorima, učiniti složenu mrežu hrvatske književnosti (kulture) dostupnom i preglednom za čitanje, kretanje, stjecanje različitih iskustava i za uživanje. Želimo saznati kako čitati hrvatske pisce i njihove tekstove, želimo ih upoznati i učiniti vlastito vrijeme važnijim i boljim nego što nam se, nerijetko, čini da ono jest.

Vjerujemo da su za ovu priliku razgovor s Aidom Bagić, odnosno njezini tekstovi i njezin nama ispričani život, više nego dobar i uzbudljiv izbor.

Molimo vas pročitajte ponuđene tekstove potražite u knjižnici i na internetu knjige i tekstove Aide Bagić da biste saznali više od onoga što sada znate o njoj. Čitajte, pitajte i sudjelujte s nama. Izbor glazbe, fotografija, scene iz filmove, ilustracije, ako ih bude, također su dio onoga što nam želi reći o sebi.

 

Autorski tekstovi

A. Bagić, Radi se o tom da zaustavim asteroid

A. Bagić, Ako se zovem Sylvia

A. Bagić, Znam li ja gdje živim

 

Linkovi 

Izbor internetskih poveznica (obrnutim kronološkim redoslijedom):

Info o zbirci poezije Tijela su laka meta  – http://www.mala-zvona.hr/tijela-su-laka-meta(pristupljeno 2. 12. 2014.)

Nikica Petković o zbirci poezije Ako se zovem Sylvia http://www.mvinfo.hr/izdvojeno-kritike-opsirnije.php?ppar=2706(3.11.2008.; pristupljeno 2. 12. 2014.)

Facebook stranica zbirke kratkih proza Znam li ja gdje živim -https://www.facebook.com/pages/Znam-li-ja-gdje-živim/480192618686125?ref=hl (pristupljeno 2. 12. 2014.)

Kratka priča je ženskog roda, festival kratkopričašica – Zagorki u čast: http://kratkaprica.bloger.index.hr/post/bagic-aida/2311955.aspx(2010., 2011.; pristupljeno 3. 12. 2014.)

«Dragoj L., o tome tko je pjesnikinja»,http://www.cunterview.net/index.php/Izlozbe-/-Osvrti/Dragoj-L.-o-tome-tko-je-pjesnikinja.html(Cunterview.net, 17.4.2008., pristupljeno 3. 12. 2014.)

Prijevodi pjesama na poljski i slovenski: http://kwartalnik-pobocza.pl/pob31/abagic.html(Pobocza, 1 (31)/2008)*

Gubitak sjećanja nije poremećaj»: http://www.zarez.hr/clanci/gubitak-sjecanja-nije-poremecaj(Zarez, 159, 15. 7. 2005.; pristupljeno 3. 12. 2014.))

 

Voditelji programa Pisci na mreži : Mirela Šikić-Barbaroša, AZOO i Miroslav Mićanović, AZOO

 

 

Bilješka o autoru

 

Aida Bagić rođena je 1965. u Zagrebu. Diplomirala je opću lingvistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te magistrirala političke znanosti na Sveučilištu Massachusetts, u Amherstu, SAD. Objavila je zbirku pjesama Ako se zovem Sylvia (Aora, Zagreb, 2007) i kratkih proza Znam li ja gdje živim (Zoro, Zagreb, 2012). Pojedine pjesme su joj prevedene na njemački (Relations, Literarisches magazin 1-2/2009), engleski, poljski i slovenski (Pobocza, 1 (31)/2008), a nekoliko je uvršteno u Antologiju jutra poezije (Zagreb, 2010). Kratka priča „Galjonen“ uvrštena je u zbornik Da sam Šejn (Konzor, 2007), a „Nizvodno, rijekama“ u 20+1 najbolja priča za ljeto 2014. (Brod knjižara, 2014).

 

Tijela su laka meta – jesu li?

 

Pitanje kada poezija postaje povijest vlastitog pisma (znaka) očituje se u otkriću neočekivanih jezičnih i grafičkih oblika, drukčije statike i statistike pjesničkog i proznog teksta, u razlici između onoga što smo čitali i pisali. Ali to je samo jedno od niza mogućih pitanja u knjizi pjesama Aide Bagić Tijela su laka meta. Međutim, prije bilo kakva suvisla odgovora, uvučeni smo, nadohvat oku i ruci opasna strijelca, u različite kontekste i labirinte odrastanja, zabuna i zapreka… Pjesnikinja Aida Bagić, samosvjesnom autorskom gestom, piše poeziju (skicu, prozni zapis, mikroesej, roman u nastajanju) vlastitih života i njihovih vrtoglavih promjena, uvida i tajni. Čitatelj je uvučen u ono što je upisano u tekst kao prijepor o jezičnim promjenama, kao uzmicanje ili kao interveniranje u postojeće kanone i vrijednosti, konstrukcije i očekivanja: Što je tijelo i komu je ono meta? Što je njegova jednina i množina? Čemu je izloženo?

Govori ili pjeva: privlačna pokretljivost naslova, putovanje od sebe do sebe, silina usamljenosti i brojnost različitih imena, asocijacija, podsjećanja i čitateljskih datuma? I jedno i drugo, rekli bismo misleći i na prisutno i na ono neuhvatljivo, neizrečeno u knjizi odluka o odlascima, o disanju i težini tišine, o svakodnevnom i prolaznom, o pamćenju, volji i upornosti. S uzbuđenjem čitamo što se promijenilo u slici vremena, vremena koje živi usporedo s vidljivim i nevidljivim, zaboravljenim ili prešućenim. Čitajući otkrivamo kako na mjesta jednih pristižu druga tijela (koja su uvijek laka meta), kao što uvijek izlazeći iz jezika pristižemo u drugi jezik (poezije) skrivene suvremenosti, skrivenoga života, koji, možda baš zbog toga, postaje i naš. (Miroslav Mićanović)