.

Pogledajte snimku susreta od 29. listopada 2014.

Prilikom pristupanja ponekad su potrebni i ovi podaic:

Poveznica na snimku: Kristijan Novak

Recording ID: Kristijan-Novak

Attendee key: Participant

Voditelji programa :

Mirela Šikić-Barbaroša, AZOO

Miroslav Mićanović, AZOO

Pisci na mreži - 24. rujna 2014. od 17:00 - 18:30

Pogledajte snimku susreta

Prilikom pristupanja ponekad su potrebni i ovi podaci:

• Poveznica na snimku: Vanda Mikšić
• Meeting ID: Vanda-Miksic
• Attendee key: Participant

Gošća programa Pisci na mreži je Vanda Mikšić, pjesnikinja (i ne samo to), prevoditeljica (i ne samo to) koja ne traži mjesto pod suncem, jer ono već postoji, ona ga samo naseljava svojim jezikom, uobličava i reproducira za sebe i za nas (čitatelje) – jer svi smo, kao što je poznato, na rubu poznatoga, doživljenoga. Riječ je o riječima, o poeziji koja na pepelu poznatoga i viđenoga drukčije gleda, zapisuje, bilježi, upisuje mjeru vlastite mašte, toliko da joj je jezik živ, govoren, izgovoren.

Namjera nam je danas u razgovoru s Vandom Mikšić, a u idućim virtualnim susretima i s drugim hrvatskim autorima, autoricama, saznati: tko su oni, kako, zašto i za koga pišu? Željeli bismo s našim gostima na mreži, s hrvatskim piscima (različitih generacija, poetika, zanimanja…) i s vama – prisutnim učenicima i nastavnicima, sa sudionicima na udaljenim mjestima – ući u njihove radionice, proći labirintima njihovih književnih tekstova, dobiti pouzdaniji uvid kako i gdje žive, što čitaju, što im je važno u procesu pisanja, što misle o novim tehnologijama i mogućnostima komuniciranja s drugima, koji su njihovi uzori i životni izbori?

Ukratko: htjeli bismo izravno, u razgovoru, različitim pitanjima i novim, drukčijim odgovorima, učiniti složenu mrežu hrvatske književnosti (kulture) dostupnom i preglednom za čitanje, kretanje, stjecanje različitih iskustava i za uživanje. Želimo saznati kako čitati hrvatske pisce i njihove tekstove, želimo ih upoznati i učiniti vlastito vrijeme važnijim i boljim nego što nam se, nerijetko, čini da ono jest.

Vjerujemo da su za ovu priliku razgovor s Vandom Mikšić, odnosno njezini tekstovi i njezin nama ispričani život, više nego dobar i uzbudljiv izbor.

Bilješka o autoru

Vanda Mikšić rođena je 1972. u Šibeniku. Školovala se u Zagrebu gdje je i diplomirala talijanski i francuski jezik s književnošću. Poslijediplomski studij završila je na Université Libre de Bruxelles, doktoriravši u rujnu 2005. na temu tišina u jeziku i poeziji Stéphanea Mallarméa. Živjela je u Bruxellesu i Parizu, gdje je radila u hrvatskim diplomatskim predstavništvima. Od 2003. živi u Zagrebu, gdje je radila kao samostalna prevoditeljica (2006–2013), vanjska suradnica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (2008–2012) te znanstvena suradnica na Université Libre de Bruxelles (2007–2014). Od početka ak. godine 2012–2013. radi na Odjelu za francuske i iberoromanske studije Sveučilišta u Zadru gdje u travnju 2013. dobiva status docenta. Suradnica je Centra za knjigu te članica uredništva časopisa Tema i suurednica biblioteke Domaine croate pri francuskoj izdavačkoj kući L´Ollave.

Potkraj 2011. objavila je knjigu Interpretacija i prijevod. Također je objavila desetak znanstvenih i stručnih članaka na temu prevodilaštva, jezikoslovlja i teorije književnosti u domaćim i francuskim publikacijama. Sudjelovala je na nizu znanstvenih i stručnih skupova u zemlji i inozemstvu te surađivala na projektu Fabrique des traducteurs Centra za književno prevođenje u Arlesu (Francuska) kao mentorica za mlade prevoditelje s francuskog na hrvatski te na srpski jezik (prosinac 2012).

Dosad je objavila više od pedeset književnih prijevoda s francuskog i talijanskog na hrvatski (Agamben, Attali, Baricco, Barthes, Baudrillard, Breton, Calvino, Cioran, De Luca, Derrida, Echenoz, Eco, Foucault, Kundera, Morin, Nancy, Pasolini, Perec, Queneau, Vian) te s hrvatskog na francuski jezik. Za francuski prijevod Maroevićeve antologije Uskličnici DHK joj je 2004. godine dodijelio nagradu Davidias, a 2009. ju je Društvo hrvatskih književnih prevodilaca nagradilo za najbolji nefikcionalni prijevod u 2008. (Meyer: Povijest retorike).

Pjesme je objavljivala u domaćim časopisima i na radiju, a 2001. pohvaljena je na natječaju Goranovo proljeće za mlade pjesnike. Prvu pjesničku zbirku ‒ Diši kroz masku, diši normalno ‒ objavila je 2012. godine.

PRILOZI

Autorski tekstovi

V. Miksic, Fragmenti, 2014.

V. Miksic, Disi kroz masku... – izbor, 2014.

V. Miksic, Interpretacija i prijevod, 2014.

V. Miksic, Sit gorkog odmora, esej o Mallarmeu i Baudelaireu, 2014.

Linkovi

http://www.booksa.hr/kolumne/kritika-181-vanda-miksic

http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjige-opsirnije.php?ppar=7866

Voditelji programa Pisci na mreži : Mirela Šikić-Barbaroša, AZOO i Miroslav Mićanović, AZOO

Naspram – „slobodnog zraka“

Moguće središnje mjesto knjige pjesama Vande Mikšić Diši kroz masku, diši normalno obilježeno je onim što donose nužnost i nadređenost naspram „slobodnog zraka“, ispunjeno onim što nosimo kao tetovažu, rasuti teret rođenja i neimenovane prošlosti, onim što se u svakodnevnici otkriva kao područje čudesno običnih situacija i prizora: muškaraca, žena, kontrolora, izgubljenih i zaboravljenih – uputa i pravila. Ukratko, rekli bismo kad pristanemo na zemljino tlo, tema je ono što se odvija i razvija u zadanom prostoru opasnosti i rutine, gdje se neočekivano događaju ekscesi, zabune, gdje ne preostaje ništa drugo nego disati kroz masku, disati normalno…

Pjesnikinja Vanda Mikšić ne traži mjesto pod suncem, jer ono već postoji, ona ga samo naseljava svojim jezikom, uobličava i reproducira za sebe i za nas (čitatelje) – jer svi smo, kao što je poznato, na rubu poznatoga, doživljenoga. Riječ je o riječima, o poeziji koja na pepelu poznatoga i viđenoga drukčije gleda, zapisuje, bilježi, upisuje mjeru vlastite mašte, toliko da joj je jezik živ, govoren, izgovoren. Raduje prisutnost drukčijih pogleda i uvida, gotovo filmska dramaturgija pjesme i knjige, što je samo po sebi oksimoron, ali i ono što je čini pjesnički uvjerljivom (vjetar i neprekidnost i mrmljanje, želja za odmorom, uzmak, san, čegrtaljke i zrikavci…). Poezija živi od opasne blizine svakodnevnog i to njezino kritično mjesto upravo je ključni znak njezina pisma.

Trebalo je smisliti nešto uvjerljivo, trebalo je otići, ubrzati proces oporavka, rečeno je ne jedanput u knjizi pjesama Diši kroz masku, diši normalno – bilo bi dovoljno da nešto od tog putovanja i žudnje za slobodom postane dio našega čitateljskog plana, užitka i leta! (Miroslav Mićanović)

Održano 21. svibnja 20014., 17:00-18:30h, ONLINE

Poveznica na snimku - Dino Milinović

Prilikom pristupanja ponekad su potrebni i ovi podaci:

Recording URL: https://www.livemeeting.com/cc/mspp/view

Recording ID: Pisci_Dino-Milinovic

Attendee key: Participant

"Skriveno" - Dino Milinović

Gost programa Pisci na mreži je DINO MILINOVIĆ, povjesničar umjetnosti i romanopisac (skriveni dramatičar i pjesnik), arheolog, onaj koji preslaguje prošlost, tražeći u njegovu tekstu (tekstu prošlosti) ključeve i mjesta s kojih se drukčije vidi i sagledava naša suvremenost, mrak koji skriva tajne i uzroke događaja koji nas zatječu, iznenađuju ili nam ostaju neprozirni. Kriminalistički zapleti i povijest, zakonito i nezakonito, napeto i neizvjesno, politika, ideologija i pojedinačna sudbina – eto prostora njegovih romana, njegova pisanja.

Namjera nam je u razgovoru s Dinom Milinovićem, a u idućim virtualnim susretima i s drugim hrvatskim autorima, autoricama, saznati: tko su oni, kako, zašto i za koga pišu? Željeli bismo s našim gostima na mreži, s hrvatskim piscima (različitih generacija, poetika, zanimanja…) i s vama – prisutnim učenicima i nastavnicima, sa sudionicima na udaljenim mjestima – ući u njihove radionice, proći labirintima njihovih književnih tekstova, dobiti pouzdaniji uvid kako i gdje žive, što čitaju, što im je važno u procesu pisanja, što misle o novim tehnologijama i mogućnostima komuniciranja s drugima, koji su njihovi uzori i životni izbori?

Ukratko: htjeli bismo izravno, u razgovoru, različitim pitanjima i novim, drukčijim odgovorima, učiniti složenu mrežu hrvatske književnosti (kulture) dostupnom i preglednom za čitanje, kretanje, stjecanje različitih iskustava i za uživanje. Želimo saznati kako čitati hrvatske pisce i njihove tekstove, želimo ih upoznati i učiniti vlastito vrijeme važnijim i boljim nego što nam se, nerijetko, čini da ono jest.

Vjerujemo da su za ovu priliku razgovor s Dinom Milinovićem, odnosno njegovi tekstovi i njegov nama ispričani život, više nego dobar i uzbudljiv izbor.

Molimo vas pročitajte ponuđene tekstove, potražite u knjižnici i na internetu knjige i tekstove Dine Milinovića da biste saznali više od onoga što sada znate o njoj. Čitajte, pitajte i sudjelujte s nama. Izbor glazbe, fotografija, scene iz filmove, ilustracije, ako ih bude, također su dio onoga što nam želi reći o sebi.

Bilješka o autoru:

Dino Milinović rođen je 1959. godine u Zagrebu, gdje je diplomirao povijest umjetnosti i arheologiju. Završio poslijediplomski studij na Sorbonni u Parizu. Živio u Parizu i New Yorku. Od 1991. do 2001. godine radio kao tajnik Hrvatske komisije za UNESCO i savjetnik za kulturu pri Veleposlanstvu RH-a u Parizu. Od 2001. godine predaje na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Objavio je nekoliko dramskih tekstova, među kojima Svijet je muškog roda (Mogućnosti, 1999) te tri romana Kradljivac uspomena (Znanje, 2002), Tamo gdje prestaje cesta (Mozaik knjiga, 2007) i Skriveno (Meandar Media, 2013). Kradljivac uspomena je uvršten u uži krug izbora za književnu nagradu Jutarnjeg lista (2003) i prema njemu je snimljen film (2005).

PRILOZI:

Autorski tekstovi

D. Milinović, Skriveno, ulomak, 2014

D. Milinović, Svijet je muškog roda, 2014.

D. Milinović, Zone, 2014

Korisni linkovi i mjesta

http://www.hrvatskiplus.org/index.php?option=com_content&view=article&id=694:dmilinovic&catid=71:autori&Itemid=106

http://www.sandorf.hr/authors_det_hr.php?autoriPage=2&autor_id=14

http://www.jutarnji.hr/dino-milinovic-skriveno/1174362/

http://www.lupiga.com/knjige/kradljivac-uspomena

Voditelji programa Pisci na mreži

Mirela Šikić–Barbaroša, AZOO

Miroslav Mićanović, AZOO

O knjizi Kradljivac uspomena (2002)

Sve te literarne reference i citatnost kojima Milinovićev rukopis obiluje, kao i nekoliko likova koji eksplicitno izlažu svoje spisateljske ambicije pretvaraju ovaj roman u posvetu Gutenbergovoj galaksiji, odnosno pisanoj riječi koja sve više gubi bitku i značaj u suvremenoj civilizaciji slike.

Inače, Gawain je vukovarski veteran te se ispostavlja da njegova potraga za Križanićem nije predodređena da ga dovede do cilja već da ga izbavi od mjesta s kojeg polazi (odnosno bitke za Vukovar koju i 8 godina poslije on gotovo svakodnevno ponovo proživljava).

Kako se priča odmotava otkrivamo i ljubavnu priču koja ispod špijunske proviruje, a postupno se razotkrivaju i neslućene veze između Gawaina i Križanića, koji ovome postaje Arijadna pomažući mu da iznađe izlaz iz labirinta svoje praznine i ratne traumatiziranosti.

Istovremeno to je i priča o gubitku ideala i tankoj liniji između pro bono patria i pro bono sua", ali osim što kritički progovara o hrvatskim tajnim službama i njihovim opasnim igricama, Milinović ukazuje i na grijehe stranih, promatračkih i inih, misija na Balkanu.

O knjizi Tamo gdje prestaje cesta (2007)

Negdje u Iraku, jedan hrvatski vozač kamiona uhićen je pod optužbom da prenosi ilegalne fotografije vojne baze koalicijskih snaga. Istodobno, u Jeruzalemu, vojni ataše u hrvatskom veleposlanstvu doznaje da je njegov mlađi brat nestao u Iraku. U Zagrebu, djelatnik Ministarstva obrane mora se suočiti s činjenicom da je nestali vojnik plaćenik koji je možda prebjegao na stranu iračkih pobunjenika. U trokutu između Hrvatske, Izraela i Iraka odvija se potraga u kojoj netko traži brata, netko vukovarskog borca, a netko izdajnika.
Drugi roman Dine Milinovića Tamo gdje prestaje cesta napet je triler baš kao i njegov prethnodnik roman Kradljivac uspomena. Odlično ispripovijedanom pričom u kojoj su svoje logično mjesto našli mnogi događaji o kojima smo u bliskoj prošlosti čitali s naslovnih stranica dnevnoga tiska i gledali u prvim minutama udarnih televizijskih vijesti, ovaj roman potvrđuje da je Dino Milinović uspio potvrditi status nove književne zvijezde koji je nagovijestio prvim romanom.

O romanu Skriveno (2013)

Domišljanje prošlosti, koja iskrsava izvan uobičajene kronologije i naizgled se neočekivano upliće u živote ljudi, samo je jedna od mogućih uputa za razumijevanje romana Dine Milinovića Skriveno. Čitajući o sudbinama nerijetko anonimnih i opsesivnih protagonista nevidljive životne scene, osjećamo se, u ovom živopisnom i uzbudljivom tekstu svijeta, uhvaćeni u mrežu intriga, slučajnosti, vjerovanja u spas društva, zajednice. Između povijesti i žanra roman Skriveno govori o neminovnom gubitku vjere, ideala, ali i o beskonačnosti ljudskog nastojanja da svijet bude bolji, koliko god su za to, nerijetko, ulog i cijena pojedinačni ljudski životi. Povodi i slučajnosti – krađa grimiznog plašta u Splitu 356. godine, dolazak carskog istražitelja i traženje glasovitog zapisa sa suđenja Isusu Kristu – isprepliću se s događajima iz gotovo mitske hrvatske 1971. godine i vode do sadašnjosti Zagreba, New Yorka. Kao u somnabulnom i nevjerojatnom snu sudaraju se u ovom povijesnom kriminalističkom romanu životi protagonista: uvijek vječno nadareni studenti književnosti, istražitelji koji vjeruju u najbolji od mogućih svjetova, profesori koji prolaze put od sjemeništa do šume, pojavljuju i nestaju usputni junaci i antijunaci: prolazni, ogorčeni, spašeni, baš kao što u životu traju, bljesnu i nestanu ljubav, sigurnost, pouzdanost… Panoptikum događaja i ljudi, nade i prozirnosti, banalnosti svakodnevice, tajni rituali i mehanizmi moći, potraga za izgubljenim rukopisom, koja se miješa s krađom knjiga iz nacionalne knjižnice, ne čini roman Skriveno samo tekstom „nevidljive prošlosti“ nego i uzbudljivim vodičem kroz čitateljevu neposrednu stvarnost i ništa manje neizvjesnu budućnost. Stari rukopis, uvijek na dohvat ruke, u neprekidnom izmicanju, slučajnost i sudbina, sreća i smrt – samo su neke od figura koje Dino Milinović kao vješt pripovjedač u romanu Skriveno pomiče, mijenja i nudi čitatelju spremnom na iznenađenja koja mu podjednako donose i prošlost i budućnost.

Pogledajte snimku susreta od 21. kolovoza 2014.

Prilikom pristupanja ponekad su potrebni i ovi podaci:

Poveznica na snimku: Ivan Šamija

Recording ID: Pisci_na_mrezi_Ivan_Samija

Attendee key: Participant

Voditelji programa :

Mirela Šikić-Barbaroša, AZOO

Miroslav Mićanović, AZOO

 Pjesnički projekt "Poljska" - Ivan Šamija

teksta pomiče granicu vidljivog i nevidljivog, jednostavnog i mnogostrukog svijeta, onoga u kojem mislimo da živimo, čitamo i pišemo, u svijeta u koji se pogledom upisujemo i koji nas iz nekih drugih perspektiva određuje, sluša i opisuje.

Namjera nam je danas u razgovoru s Ivanom Šamijom, a u idućim virtualnim susretima i s drugim hrvatskim autorima, autoricama, saznati: tko su oni, kako, zašto i za koga pišu? Željeli bismo s našim gostima na mreži, s hrvatskim piscima (različitih generacija, poetika, zanimanja…) i s vama – prisutnim učenicima i nastavnicima, sa sudionicima na udaljenim mjestima – ući u njihove radionice, proći labirintima njihovih književnih tekstova, dobiti pouzdaniji uvid kako i gdje žive, što čitaju, što im je važno u procesu pisanja, što misle o novim tehnologijama i mogućnostima komuniciranja s drugima, koji su njihovi uzori i životni izbori?

Ukratko: htjeli bismo izravno, u razgovoru, različitim pitanjima i novim, drukčijim odgovorima, učiniti složenu mrežu hrvatske književnosti (kulture) dostupnom i preglednom za čitanje, kretanje, stjecanje različitih iskustava i za uživanje. Želimo saznati kako čitati hrvatske pisce i njihove tekstove, želimo ih upoznati i učiniti vlastito vrijeme važnijim i boljim nego što nam se, nerijetko, čini da ono jest.

Vjerujemo da su za ovu priliku razgovor s Ivanom Šamijom, odnosno njegovi tekstovi i njegov nama ispričani život, više nego dobar i uzbudljiv izbor.

Molimo vas pročitajte ponuđene tekstove, potražite u knjižnici i na internetu knjige i tekstove Ivana Šamije da biste saznali više od onoga što sada znate o njoj. Čitajte, pitajte i sudjelujte s nama. Izbor glazbe, fotografija, scene iz filmove, ilustracije, ako ih bude, također su dio onoga što nam želi reći o sebi.

Autorski tekstovi

I. Samija, Kupolenebo, izbor, 2014.

I. Samija, Projekt Poljska, izbor, 2014.

I. Samija, Neobjavljene pjesme, 2014.

Linkovi

http://www.elektronickeknjige.com/samija_ivan/kupolenebo/index.htm

http://www.agoncasopis.com/Broj_26/poezija/3_ivan_samija.html

Kao što nestaju strijeljani poljski poštari

Ivan Šamija, Projekt Poljska, Edicija Meandar, Serija EX, knjiga 3, Zagreb, 2014.

Vraćanje u „oblak tišine“ i raspršivanje, dezintegracija, stvaranje „sirupa jezika“ neka su od mogućih kretanja po pjesničkom projektu (Poljske), koji nastaje iz opustošenosti, samoće, niče iz preživjelih riječi kao što su smrt, biografija duše i pristiže na mjesta gdje „noć se privuče kao teretni vagon pun ugljena“. Olako bismo ostali izvan dosega poezije Ivana Šamije, istina, specifičnoga sloga i reda, ako bi vrijeme i letargija, čahura i vrt, uzgajanje i sloj, praznina i susreti bili naši jedini orijentiri, jer dopisivanje, domišljanje, traganje i istraživanja jakosti jezika u temelju je Projekta Poljske.

Granice, linije, ezoterična i magijska mješavina pamćenja i budućnosti, prošlosti i svakodnevice – nastaju u obilju rečenica, dnevničkih zapisa o stradanju i traženju, užitku i nostalgiji. Nazire se, planski i promišljeno stvara svijet–projekt, koji započinje s proljećem, u šumi, na selu, gdje se mikrobiološki bilježi rast i pad bilja, gdje je esencija, zapravo, ono što se upravo dohvaća i dodirom nestaje. Projekt Poljska je eksperiment koji počinje od stvarnog imena, skoro suvišnog i nepostojećeg, projekt u kojem se traži zahvalnost i očekuje poziv, gdje utisnuća, zarezi, zaraza riječi čine konstrukciju događaja znaka, pisma, pisanja…

Nije uvijek lako odgonetnuti ono što se čita, izgovara i stvara, jer sva je tajna evolucije u odsutnosti dokaza i cjeline, a razlog je nerijetko u spašavanju svijeta izvan njega samoga: na napuštenim i zaboravljenim mjestima jezika, u bezbrižnosti, u beskonačnosti. Projekt Poljska Ivana Šamije lijepo je i čudesno pismou svom unutarnjem bogatstvu i jednostavnosti, u upornom i gotovo bolnom ustrojavanju teksta, njegova značenja i smisla, koji nam upravo izmiče, ugrožava egzistenciju i nestaje kao što nestaju „strijeljani poljski poštari“.

(Miroslav Mićanović)

Bilješka o autoru

Ivan Šamija rođen je u Zagrebu 1976. godine. Poeziju i prozu objavljivao je u tiskanim i on-line časopisima (Vrisak, Vijenac, Republika, Quorum, Knjigomat, Brod (Bugarska), Tema, Agon) te na Trećem programu Hrvatskog radija. Objavio je zbirku poezije Kupolenebo (AGM, Zagreb, 2003) koja je kasnije objavljena i u elektroničkom izdanju (Društvo za promicanje književnosti na novim medijima, Zagreb, 2006). U sklopu projekta Babylonia objavljena mu je dvojezična zbirka poezije (hrvatski/talijanski) Cupolecielo, on-line i na CD-ROM-u (blesok publishing, Makedonija, 2004). Priča Babilon, Nevada uvrštena mu je u zbornik Zagrijavanje do 27. Poezija mu je uvrštena u dvojezičnu antologiju suvremenoga hrvatskog pjesništva (ukrajinski/hrvatski) Kada se slova presele na tvoje lice (Lavov, 2008). Poezija mu je prevođena na engleski, talijanski, ukrajinski i bugarski. Član je Hrvatskog društva pisaca. Član je i jedan je od osnivača udruge za promicanje kulture i umjetnosti BRUTAL te sudjeluje u organizaciji godišnjeg Međunarodnog festivala suvremene poezije koji udruga BRUTAL organizira od 2006. godine u Zagrebu.